Već su 1960. ocrtane osnovne ideje i izvršeni preliminarni dogovori oko jedinstvenog zračnog prostora nad zapadnoeuropskim državama. 50 godina kasnije, stvar se nije pomakla od mrtve točke. Od siječnja iduće godine, doduše, ideja 'Single Sky' ipak bi trebala konačno uzletjeti.

Glavni proponent plana o jedinstvenoj Europi u zraku je poslanik EU-a za prijevoz Siim Kallas koji zbori da bez korjenite promjene aviobiznisa Stari kontinent neće moći učiniti ništa po pitanju smanjenja emisija ugljika niti će dalje moći razvijati poslovanje. No, postoji mali problem: nacionalnim zrakoplovnim agencijama ne pada na pamet popustiti uzde lukrativne branše gdje zaposlenici zarađuju i do deset puta više od nacionalnih prosjeka. Školski je primjer Španjolska, gdje su neki kontrolori leta ubrali i preko milijun dolara godišnje plaće, dok zemlja tone u živo vapno nezaposlenosti i sve nižeg životnog standarda. U slučaju da europska agencija za zračni prijevoz Eurocontrol od iduće godine preuzme ingerenciju nad europskim zračnim poslovanjem, ti će isti ljudi morati raditi daleko više za daleko manje novce.

Kako drukčije objasniti podatak da SAD, čiji zračni prostor veličinom odgovara onom europskom, godišnje barata sa 70 posto većim prometom, i to sa sedam posto manje zaposlenika. Europa ima dvostruko veći birokratski mehanizam i plaća ga 75 posto više nego prekooceanski susjed. U 2009. promet je porastao za tek jedan posto, dok su kašnjenja skočila za 34. Također, jedinstveni zračni prostor omogućiti će daleko bolju koordinaciju među 39 zemalja i promptniju reakciju u slučajevima krize, poput erupcije vulkana prošle godine kada je svaka zemlja reagirala na drukčiji način odvodeći europski aviobiznis u totalni kaos i milijunske financijske gubitke.

Unatoč divnoj ideji na kojoj bi se moglo drastično uštedjeti i istovremeno omogućiti sigurniji prijevoz, vlade dršću pred zahtjevima zračnih sindikata. Kada štrajkaju kontrolori leta onda nema šale. Ima ih premalo, nezamjenjivi su i u većini slučajeva dobivaju sve što traže. Plan 'Single Sky' većini predstavnika nacionalnih zrakoplovnih agencija izgleda, kako tvrde, nerealno, no zapravo se radi, da citiramo španjolskog premijera Zapatera, o hrvanju protiv gubitka privilegija i kontrole nad organizacijom, planiranjem, upravljanjem, menadžmentom i nadzorom zračnog prometa koja ih efektivno smješta na sam vrh hranidbenog lanca u matičnim zemljama.

Koliko će Siim Kallas i agencija Eurocontrol uspjeti oteti od tog ljubomorno čuvanog suvereniteta od siječnja nadalje, još uvijek nije posve jasno. Ono što je sigurno jest da će popuštanje lukrativnih uzdi teći postupno i kroz nekoliko godina. Ili možda dok svi sadašnji seniori zrakoplovnog biznisa ne odu u mirovinu koja im je odobrena već nakon 52. godine života. Tada će kao putnici definitivno poželjeti efikasniji, točniji i sigurniji zračni prijevoz. Uostalom, treba negdje potrošiti te sedmeroznamenkaste ušteđevine.