Brojni stručnjaci pozdravili su odluku, no neki oprezniji, konzervativniji kao i slabije upućeni u nove tehnologije izrazili su svoje strahove da bi manipulacija genima uskoro mogla dovesti do stvaranja tzv. dizajniranih beba te brojnih drugih posljedičnih zala i devijacija.

Nažalost, čak i naša državna televizija u Dnevniku se svojim prilogom, odnosno odabirom pitanja, sugovornika i njihovih reakcija, svrstala uz ovu potonju skupinu koja u dozvoli neuravnoteženo prepoznaje i ističe prijetnje, a ignorira ili umanjuje njezine fantastične znanstvene i medicinske mogućnosti.

Znanost se ne može zaustavljati

Koliko su stvarno opravdani strahovi da je zeleno britansko svjetlo ozbiljan korak prema stvaranju dizajniranih beba, genski modificiranih super-vojnika, futurističkih nakaza i eventualno distopijskih klasnih društava utemeljenih na genskoj superiornosti? I treba li dozvoliti da takve distopijske vizije i paranoje zaustavljaju znanstveni napredak?

Činjenica je da je prošle godine skupina od 18 vrhunskih znanstvenika, među kojima su bila i dvojica nobelovaca, u časopisu Science pozvala na uvođenje samo-moratorija na sve pokušaje stvaranja genski modificirane djece sve dok ne dođemo do boljeg razumijevanja pitanja sigurnosti i medicinskih razloga za takve pokušaje.

S druge strane veliki broj znanstvenika vjeruje da bi nove, precizne tehnike izmjene gena mogle predstavljati najveći proboj u znanosti 21. stoljeća. Upravo je časopis Science rad kineskih genetičara koji su novom metodom poznatom kao CRISPR-Cas9 uspjeli izmijeniti gene u ljudskim embrijima proglasio najvažnijim ostvarenjem u 2015. godini (pogledajte prikaz metode na infografici dolje).

Sve u svemu u znanstvenoj zajednici zapravo nema puno onih koji će se opredijeliti za potpunu zabranu istraživanja mogućnosti koje u medicini pruža zamjena bolesnih gena zdravima.

Naš ugledni znanstvenik dr. sc. Janoš Terzić, profesor na Medicinskom fakultetu u Splitu, smatra da su senzacionalizam i strahovi koji se šire medijskim prostorom neopravdani jer je potpuno jasno da je britanskim znanstvenicima dodijeljena dozvola za jedno konkretno istraživanje dok je svako kršenje pravila protuzakonito i kažnjivo.

'U biomedicinskim istraživanjima važno je ono što zakon dopušta baš kao i u prometu, a od dizajniranih beba smo još jako daleko. U principu sva ljudska znanost razvija se kako bi pomogla čovjeku. Ljudska vrsta i društva neće dozvoliti drugačije, iako neki ovu priču žele prikazati kao nešto zlokobno', rekao je Terzić.

'Kamen s ceste može se oblikovati u prekrasnu Pietu kao što je to napravio Michelangelo, a može se upotrijebiti i da se nekome razbije glava. No ovo drugo je ilegalno i zakonom kažnjivo. Dakle, radit će se samo ono što je dozvoljeno. Mislim da će tehnologija CRISPR-Cas9, otkrivena prije tri godine, kojom se bolesni geni mogu precizno zamijeniti zdravima, napraviti velike dobrobiti za čovječanstvo. Njome su prije dvije godine počeli liječiti ljude zaražene virusom HIV-a. Uzeli su im krvne stanice limfocite koje HIV uništava i u njima zamijenili gen koji formira receptor za ulazak virusa u stanice. Takve modificirane krvne stanice vratili su u organizam pacijenata. Virus HIV-a više ih nije mogao zaraziti pa im se zdravlje popravilo. Tehnologija CRISP-Cas9 je tek od nedavno tu, no rezultati su ohrabrujući. Ona već pomaže ljudima s AIDS-om, a pomoći će i u liječenju brojnih drugih bolesti. Primjerice provode se testiranja u liječenju hemofilije, leukemije i retinitisa pigmentoze. S druge strane put do dizajniranih beba još je jako dug. Još smo daleko od odgovora na pitanje koji su sve geni uključeni u nasljeđivanje izgleda i inteligencije, a svaka aktivnost koja bi vodila dizajniranju tih svojstava je zabranjena', dodao je.

Sličnih otpora bilo je i protiv cijepljenja

Prema pisanju otočnih medija britanskim znanstvenicima s Instituta Francis Crick u Londonu dozvoljeno je da istražuju genske uzroke ranog pobačaja te mogućnosti da se izmjenama gena izliječi neplodnost. Studije će se provoditi na darovanim oplođenim jajnim stanicama koje su ostale kao višak nakon umjetne oplodnje, a inače bi bile uništene.

Terzić smatra da takav cilj itekako opravdava zeleno svjetlo, osobito jer se isti institut već puno puta potvrdio kao dosljedan u slijeđenju zakonskih odredbi.

'Od 100 oplođenih jajnih stanica samo ih 13 doživi treći mjesec. Zbog grešaka u vrlo ranim danima razvoja 87% embrija odumre i završi kao spontani pobačaj. Osnovno što istraživači žele saznati jest što je u podlozi takve neučinkovitosti kako bi pomogli neplodnim parovima. Društva se od stvari koje smatramo nedopuštenima brane pravnim normama, a ne zaustavljanjem znanosti. Prema dostupnim informacijama istraživačima je dozvoljeno samo 14 dana istraživanja na embrijima, a sve iznad i mimo dozvoljenog je ilegalno, što smatram znanstveno prihvatljivim. U Velikoj Britaniji se to danas smatra i moralno prihvatljivim. Kod nas trenutno možda ne bi bilo. No slično je bilo i s mnogim ranijim znanstvenim probojima, a odličan primjer je cijepljenje. Ono je počelo u Britaniji prije 200 godina. Pokrenuo ga je Edward Jenner koji je ljude pokušavao zaštititi od velikih boginja. Sušio je kraste oboljelih krava i sadržaj ubrizgavao ljudima. Virus koji je napadao krave kod ljudi je uzrokovao tek slabu infekciju koja je poticala stvaranje protutijela na ljudske velike boginje. Ta je bolest bila izuzetno smrtonosna, osobito u 17. i 18. stoljeću. Procjenjuje se da je u to vrijeme samo u Europi od velikih boginja svake godine umiralo oko 400.000 ljudi. U 20. stoljeću od velikih boginja umrlo je preko 300 milijuna, no nakon uvođenja međunarodnog, sveobuhvatnog cijepljenja 1977. godine, one su potpuno nestale. Kada se cijepljenje prvi put pojavilo, konzervativni dijelovi društva bili su jako protiv postupka uz obrazloženje da se čovjek miješa u prirodu i božje planove. Iz tog vremena postoje plakati koji prikazuju kako je čovjeku na mjestu cijepljenja izrasla krava ili kako je cijepljenjem stvoren polu-čovjek-polu-krava. Slična priča ponavlja se danas', objasnio je Terzić.

Zašto baš na ljudskim embrijima?

Bioinformatičar dr. sc. Kristian Vlahoviček, profesor na Biološkom odsjeku PMF-a, ističe da je istraživanje na ljudskim embrijima medicinski neophodno i nezaobilazno mada nekim konzervativnijim znanstvenicima i pseudoznanstvenicima predstavlja etički problem.

'Nema smisla zabranjivati istraživanja na ljudskim embrijima. Naime, svaki organizam je drugačiji pa se istraživanja provedena na ribama zebricama ili na miševima ne mogu primijeniti na ljude, a vrlo je važno vidjeti kako će metoda CRISPR-Cas9 funkcionirati na ljudima', kaže Vlahoviček čiji je tim radio više studija gena na različitim životinjama.

Zašto ne i dizajniranje beba?

Naš etičar i filozof znanosti Tomislav Bracanović, izvanredni profesor na Odjelu za filozofiju na Hrvatskim studijima ide čak korak dalje. On smatra da dozvola izmjene gena može biti korak prema dizajniranim bebama no ističe da bi se u tom slučaju moglo reći da su sličan korak prema istom cilju bila i otkrića strukture DNK ili Mendelovi pokusi s graškom. Konačno, kaže, ni pravo dizajniranje beba ne mora nužno biti etički neprihvatljivo.

'Filozofski zanimljivo pitanje je, međutim, zašto se uopće smatra da bi stvaranje dizajnerskih beba bilo moralno pogrešno? Čest i popularan odgovor glasi da bi tako stvorena ljudska bića imala narušenu autonomiju i slobodu. No čak i najveći protivnici korištenja sličnih tehnologija i dizajnerskih beba, kao što je ugledni američki filozof Michael Sandel, ne smatraju da bi činjenica da je netko genski dizajniran narušavala njegovu autonomiju ili slobodu. Zapravo je teško pronaći racionalan razlog za protivljenje sličnim intervencijama. Ako je ovladavanje i kontroliranje vlastite sudbine nešto dobro, onda to mora biti i ovladavanje i kontroliranje vlastite genske sudbine. Ako će u budućnosti postojati tehnike kojima ćemo moći kod svoje djece eliminirati određene bolesti te ih učiniti jačima i inteligentnijima, koji bi točno moralni razlozi to sprječavali? Dakako, moralno bi bilo neprihvatljivo ako bismo genetikom stvarali djecu sa svojstvima koja im značajno smanjuju životne opcije (npr. namjerno stvaranje gluhe ili slijepe djece). No u čemu bi bio problem ako bismo htjeli kod djece stvoriti svojstva koja su za životne opcije neutralna (npr. boja očiju ili kose) ili ih proširuju (npr. snaga ili inteligencija)? Bismo li mogli reći svome djetetu: Mogao sam te bez većih problema učiniti zdravijim, snažnijim i inteligentnijim, ali ipak nisam. Kako bismo opravdali tu odluku i odgovor? Na sličan način, ako predloženo istraživanje britanskih genetičara obećava napredak u liječenju sterilnosti i sprečavanju spontanih pobačaja, napredak od kojeg će osjetne koristi imati brojni bračni parovi, ne čini se razumnim zaustavljati ili usporavati taj napredak zbog više-manje spekulativne mogućnosti njegove zloupotrebe. Drugim riječima, ne radi se o tome da će istraživanje nekome naštetiti, nego upravo obrnuto, da će neistraživanje nekome naštetiti', upozorava Bracanović koji smatra da dio razloga za uzbune treba tražiti u činjenici da ima etičara koji ovo pitanje gledaju iz ideološke ili pseudoznanstvene perspektive.

'Na žalost, mnogi hrvatski bioetičari, osobito takozvani “integrativni”, njeguju jedan a priori negativan stav prema bilo kojem sličnom znanstvenom napretku i znanosti općenito. Umjesto da se razbacuju besmislenim floskulama o “tehnoznanstvenim prijetnjama”, “transdisciplinarnosti” ili “pluriperspektivnosti”, čime valjda žele fascinirati neupućenu javnost ili kolege iz drugih struka, bili bi korisniji kada bi se bavili filozofski i znanstveno korisnijim pitanjima. Npr. budući da nijedna tehnologija niti metoda liječenja nije nikada 100% sigurna, zanimljivo pitanje je koliki mora biti omjer mogućih rizika i koristi da bi neko istraživanje ili liječenje bilo dopustivo. O takvim, nerijetko vrlo tehničkim, pitanjima upravo filozofi mogu dati zanimljive i korisne doprinose, ne samo etičari nego i filozofi znanosti ili logičari. U Hrvatskoj, nažalost, skupina sveprisutnih bioetičara svoje bavljenje bioetikom svodi uglavnom na nekritičko promicanje neprijateljstva prema prirodnim znanostima, na sijanje moralne panike i teorija zavjere te na podilaženje javnome mnijenju', poručio je Bracanović.