Što vam kazuju imena Željka Sabe, Andre Vlahušića Ivana Čehoka i Milana Bandića? Četiri su gradonačelnika, a jedno suđenje, jedan pritvor i dvije pravomoćne presude.

Vukovarskom su odrezali osam mjeseci zatvora i toliko uvjetno zbog podmićivanja dvoje HDZ-ovih vijećnika, a varaždinskom je prošloga mjeseca počelo suđenje zbog navodnog pogodovanja jednom poduzetniku. Za dubrovačkog se ove nedjelje glasuje u drugom krugu izvanrednih lokalnih izbora – nije mu naškodila godina uvjetne zbog zloporabe dužnosti. Zagrebačkog su vratili u Remetinec zbog navodnog pokušaja utjecaja na svjedoke, ali formalno ostaje prvi čovjek metropole, sve dok sam ne odluči do kada će.

I bivši gradonačelnik Metkovića Stipe Gabrić Jambo nalazi se pod istragom, jer USKOK sumnja da je oštetio grad za 666.000 kuna kupnjom sadnica maslina i plaćanja hodočašća u Mariju Bistricu. Kud baš tri šestice?

Sudeći po onome što se trenutačno događa, čini se da su gradski oci u Lijepoj Našoj posebno sumnjiva roba. Jesu li?

Među članicama EU-a, od Hrvatske su više korumpirane samo Bugarska, Grčka, Italija i Rumunjska. Ako je tako, ne treba li se i na neke gradonačelnike odnositi primjedba ravnatelja USKOK-a Dinka Cvitana da su 'lokalni šerifi daleko opasniji nego što to izgleda'. Ali ne na svakoga. Vlahušić je prvi u Hrvatskoj protiv kojega je USKOK podnio kaznenu prijavu zbog nematerijalne štete, što znači da ništa nije stavio u vlastiti džep. Ni Sabo nije kažnjen zbog trpanja novca na vlastiti račun, pa samo Bandiću i Čehoku treba tek dokazati ono za što ih sumnjiče ili im sude.

Znači li to da su među našim gradskim čelnicima a) dugoprstići rijetkost, b) institucije ne odrađuju valjano posao ili c) sve što čine formalno i zakonski je čisto te iako se zna da imaju prste u pekmezu, malo im se toga može dokazati. To je ono što Josip Kregar zove 'Al Caponeovim sindromom': kada im ne možeš dokazati drugo, optužiš ih za krivo parkiranje ili korištenje službenog automobila za prijevoz novinarke u bečku bolnicu i odrapiš drakonsku kaznu.

Usporedimo li to s malo uređenijim društvom kao što je američko, FBI je posljednjih četiri desetljeća istraživao stotine američkih gradskih dužnosnika zbog korištenja javne funkcije za osobno bogaćenje, a među optuženima našli su se prvi ljudi nekih od najvećih gradova poput Detroita, Baltimora i New Orleansa. Od sedamdesetih naovamo 30 američkih gradonačelnika osuđeno je isključivo zbog bogaćenja njih, članova obitelji i suradnika, a samo su u protekle četiri godine uhićena, optužena i/ ili osuđena 23 gradonačelnika, najviše zbog krađe, utaje poreza, iznude, primanja mita, prevare i pronevjere, iako je bilo i kupovanja glasova, računalnog hakiranja i utjecaja na svjedoke. Od 2000. do 2010., na Floridi je za korupciju osuđen 781 javni službenik, među kojima nekoliko gradonačelnika. U gradiću Camdenu u državi New Jersey osuđena su čak tri gradonačelnika zaredom za korupciju, kao da ništa nisu naučili jedan od drugoga.

Kada je gradonačelnik skromnog kalifornijskog grada Bell Oscar Hernandez s gradskim blagajnikom i šestoricom vijećnika optužen zbog krađe više od 5,5 milijuna dolara iz gradskog proračuna, općinski državni odvjetnik to je opisao kao 'korupciju na steroidima', a gradsku blagajnu kao kasicu-prasicu koju su nemilosrdno pustošili opravdavajući to naknadama za sudjelovanje na fantomskim sjednicama kojekakvih gradskih odbora i agencija. Među njima se našao i šef gradske policije primajući 457.000 dolara godišnje plaće, 150.000 više od kolege iz golemog Los Angelesa. Na optuženičkoj klupi se ipak nije našao – sve je bilo po zakonu.

Neki od njih dobili su dugogodišnje zatvorske kazne, iako izraelski politolog Ira Sharkansky u svojoj knjizi 'Politike i njihovo kreiranje' tvrdi da gradonačelnici optuženi za korupciju u pravilu dobivaju vrlo mnogo oslobađajućih presuda i blage kazne. Objašnjava to činjenicom da je gradonačelnički posao često nemoguća misija, jer vlada od lokalnih vlasti traži pružanje usluga građanima, ali im za to ne osigurava dovoljan izvor zakonskih sredstava. U priču uskaču bogati privatnici i tvrtke nudeći svoja rješenja, ali za to traže usluge. Da bi namaknuli potrebna sredstva, gradski su čelnici nekada prisiljeni zaobići zakonske odredbe, na što suci mogu ili ne moraju zažmiriti. I eto plodnoga tla za mnogo nijansi sive rabote.

U tom sivilu najviše obećavaju poslovi oko građevinarstva i namjene, prenamjene i zamjene zemljišta, od Španjolske i Italije do Hrvatske.
Nisu naši izmislili ništa nova. I drugi su farbali tunele po višestruko višim cijenama. I drugi su otvarali javne zahode po gradskim periferijama, po četvornom metru skupljim od luksuznih stanova na Manhattanu. I drugi su višestruko podizali cijenu kilometra nekog svog autoputa i imaju neki svoj Krašograd. U Španjolskoj su to radili naročito protekle dekade, u jeku građevinskog buma, uoči krize, posebno u turističkim zonama, kada je samo 2005. izgrađeno 800.000 stanova, više nego u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Njemačkoj zajedno. Novcem pristiglim iz EU-a megalomanski su nicali danas prazni muzeji, koncertne dvorane u kojima nitko ne svira, zračne luke iz kojih ne polijeću zrakoplovi. Gradski oci njime su željeli izgraditi spomenike vlastitoj veličini, ali prije svega nešto strpati u vlastiti džep.

Koliki su im bili apetiti, najbolje pokazuje slučaj korupcije u Marbelli. Istražujući pranje novca od trgovine drogom, španjolski su istražitelji uzviknuli 'bingo!' naletjevši na krupnu ribu u tom luksuznom ljetovalištu na Costi del Sol. U proljeće 2006., uhapšena je gradonačelnica Marisol Yagüe, njezina zamjenica, glavni savjetnik za planiranje grada (jedan od najbogatijih Španjolaca) i 30 članova gradskog poglavarstva optuženih za pronevjeru, mito, mešetarenje gradskim zemljištem, pranje novca, manipuliranje javnim natječajima i nezakonito namještanje cijena. U istragu je uključeno 150 istražitelja. Policija je zaplijenila palače, luksuzne automobile i slike (Salvador Dali, Pablo Picasso), ukupno 2,4 milijarde eura vrijednosti; zamrznuto je 1.000 bankovnih računa. Zgranuta vlada raspustila je cijelu gradsku upravu Marbelle, prvi put u novijoj povijesti Španjolske.

Kao u slučaju korupcije triju gradonačelnika američkog gradića Camdena, ni gradonačelnica Marbelle nije ništa naučila iz slučajeva dvojice prethodnika: prvoga Jesusa Gila (bivšeg vlasnika Atletico Madrida) kojemu je zbog tvrdoglavih financijskih skandala Vrhovni sud zabranio javnu djelatnost na 28 godina. Nasljedniku Julianu Munozi bila je dovoljna godina dana u gradonačelničkoj fotelji da ga optuže za ilegalnu gradnju gradskog kompleksa i na osam godina zabrane obnašanje javnih dužnosti. Gradonačelnica je dobila šest godina zatvora, zamjenica dvije, a savjetnik jedanaest uz obvezu vraćanja 240 milijuna pokradenih eura.

U SAD-u se ni gradonačelnik New Orleansa Ray Nagin nije libio strpati u džep pola milijuna dolara pomoći za grad opustošen uraganom Katrina. Titula najkorumpiranijeg američkog gradonačelnika posljednjih godina ipak je pripala Kwamiju Kilpatricku, prvom čovjeku Detroita. Najmlađi gradonačelnik u povijesti grada (31 godina), prema izjavi FBI-ijevog specijalnog agenta Roberta Beckmana, svoj je položaj 'bestidno koristio za zgrtanje ilegalnog novca' stvorivši sustav 'plati da igraš' u kojemu je kršenje zakona postao standard. Kilpatrick je iznuđivao dobavljače, prodavao utjecaj, namještao ponude, primao mito, sredstva iz neprofitnih udruga trpao u svoje džepove uplićući u to suprugu i oca. Gradski novac trošio je na romantične eskapade s ljubavnicom i terevenke u službenoj gradskoj rezidenciji sa striptizetama i egzotičnim plesačicama. Kada je jedna nađena mrtva, obitelj je tužila Grad Detroit tvrdeći da je ubijena kako ne bi svjedočila o divljim zabavama na račun poreznih obveznika.

Kilpatrick je 2013. osuđen na 28 godina zatvora i 300.000 dolara povrata novca Gradu, ali na traženje detaljnijih podataka o financijskom stanju njega, supruge i djece, nije imao blage veze tko je platio njegovu kuću vrijednu milijun dolara, Cadillac Escalade i druge troškove raskošnoga životnog stila...

Tako i za pohlepnog gradonačelnika Detroita može vrijediti primjedba našeg čelnika Transparency Internationala Zorislava Antuna Petrovića koji komentirajući domaću situaciju kaže: 'Očito je da u Hrvatskoj još previše dužnosnika shvaća osvajanje mandata kao osvajanje plijena.'

Što na to kažu dežurni političari? Nakon izbijanja korupcijske trakavice u Marbelli, španjolske novine su primijetile: 'Prisiljeni da komentiraju skandal tolikih razmjera, zatečeni političari žmirkali su pred kamerama kao krtice izbačene na svjetlo dana.'