OTAC PROTIV BEŠĆUTNOG SUSTAVA

'Zbog nasilja u školi moj sin ima PTSP i pije gomilu lijekova'

27.03.2013 u 12:59

Bionic
Reading

Trinaestogodišnji dječak u posljednjih je šest godina 20-ak puta završio na hitnoj pomoći zbog ozljeda koje su mu u školi nanijeli njegovi vršnjaci. Bio je zaključan u svlačionicu, slomljene ruke, a modrica je imao stotine, otkriva za Jutarnji list očajni otac nesretnog učenika iz Osnovne škole Sesvetska Sela

Prošle veljače prestao je govoriti. Ukočio se i bio je bijel kao zid. U Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež dr. Zorana Bujas Petković dijagnosticirala mu je PTSP i uputila ga na timsku obradu kod psihijatra, psihologa i defektologa. Dječaku je utvrđeno da uopće nema serotonina, 'hormona sreće', piše Jutarnji.hr

Od prošlog ožujka pije gomilu lijekova - normabele, zolofte, depakine chrono i petinimide bez kojih ne može funkcionirati.

Gore ne može!

Da apsurd bude veći, dječaka je zbog nesporazuma napao i jedan profesor, koji je, nakon što je dječakov otac htio razgovarati o izgredu s njim, oca prijavio za napad. 'Policija me pritvorila na šest sati u stanicu jer sam inzistirao da pregledaju snimke sa školskih nadzornih kamera koje dokazuju da nisam kriv. Bio sam u pravu, no snimke su u međuvremenu nestale, a ja 27. ožujka moram na saslušanje', prepričava Jeren. Obitelj je čak razmišljala o tome da se preseli na more kako bi promjenom sredine pomogli dječaku, no iz Centra za socijalnu skrb su im rekli da ne mogu donositi odluke kako žele jer su sada pod njihovim nadzorom.

'U jednom trenu me grli i ljubi. U sljedećem pada u nesvijest, a zatim kida novine. Savjetovali su nam da nabavimo puno starih novina, na taj se način rješava bijesa. Nakon toga plače. Njegov PTSP se manifestira takvim grčevima u rukama i nogama da ne može funkcionirati ni stajati. Zatim rušenjem. Ponekad se zna srušiti 10 puta zaredom. Tijelo ga iznevjeri. Njegov prag tolerancije je nula', priča Jutarnjem Kristijan Jeren, dječakov otac.

Sve je počelo prije šest godina, kada je osnovana Osnovna škola Sesvetska Sela. Došlo je do spajanja više škola koje su teritorijalno pripadale njoj i formirani su novi razredi. Prvi sukob je izbio u drugom razredu.

Otac je tada došao po njega u školu i zatekao ga krvave glave. U školi su mu objasnili da ga je kolega iz razreda srušio s leđa, uhvatio za kosu i udarao glavom u pod. Ravnateljica je obećala ocu da će riješiti situaciju.
Dječak je u trećem razredu ocu prvi put rekao da ne želi ići u školu. U četvrtom razredu bila je katastrofa, a u petom kulminacija.

Nasilnik je u međuvremenu razbio prozor na školi, pobjegao od kuće, nasrnuo na svoje roditelje, profesori više nisu mogli normalno držati nastavu. Unatoč preporuci iz Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba da je potrebno poduzeti mjere u školskom okruženju kako bi se dječaka zaštitilo od ugrožavajućih postupaka i ponašanja drugih učenika te mu se pružila pomoć i podrška u socijalizaciji s vršnjacima, škola nije poduzela gotovo ništa, kaže Kristijan Jeren.

Roditelji žrtve podigli su privatnu tužbu protiv škole jer smatraju da zbog njihova nemara njihov sin sada ima PTSP. Obratio im se njihov odvjetnik i ponudio 25.000 kuna ako potpišu da škola nije kriva za njegovo stanje. 'Kada smo tu ponudu odbili, postalo je još gore', kaže Jeren.

Ravnateljica OŠ Sesvetska Sela, Gordana Vojnović, odbila je dati bilo kakav komentar slučaja, a u Ministarstvu obrazovanja, od kojeg je obitelj također zatražila pomoć, kažu da su Samostalna služba prosvjetne inspekcije i Agencija za odgoj i obrazovanje poduzele sve što je u njihovoj nadležnosti.

Otac se dva puta obratio i dječjoj pravobraniteljici Mili Jelavić, no tvrdi da ni ona nije rekla ništa, nego je predmet prebačen u Osijek, a njezina tajnica mu je nedavno rekla kako su primili samo prijavu iz škole da postoji učenik koji ima problema u ponašanju i da se roditelji ne brinu za njega.

Šokantno je što je maltretiranog dječaka, kad je prijavio nasilje, školska defektologinja nazvala izdajicom, zbog čega ga, prema njezinom stručnom mišljenju, druga djeca ne vole. Došlo je do toga da je izoliran. Jerenov sin i dalje je žrtva u školi, iako je dječak koji ga je prvi put napao prebačen u drugu školu. Druga djeca ga ili izbjegavaju ili maltretiraju.