Hezbolah predstavlja ozbiljnu prijetnju Izraelu jer ima sposobnost da kišom projektila zasipa mete diljem zemlje, ali izraelski obrambeni mehanizam smatra se jednim od najsofisticiranijih PZO sustava, bez premca u svijetu. Evo od čega se on sve sastoji i na koji način može odgovoriti na Hezbolahovu prijetnju koja broji gotovo 100.000 projektila.

Razmjeri potencijalne Hezbolahove prijetnje trenutno su najveći izazov za izraelsku protuzračnu obranu. Pored raketa, balističkih projektila i minobacača, Hezbolah je sve više u mogućnosti koristiti samoubilačke dronove dugog dometa i krstareće rakete s visokom preciznošću pogađanja meta. Sunitski Hamas, premda znatno manje napredniji od šijitskog Hezbolaha, također ima dronove kamikaze i sve sposobniji topničko-raketni arsenal. Ukoliko Hamasu i Hezbolahu pridodamo i Iran, koji također posjeduje napredne krstareće rakete i bespilotne letjelice dugog dometa, izraelska protuzračna obrana bila bi stavljena na dosad neviđenu kušnju.

No, stručnjaci tvrde kako Izrael ima rješenje sastavljeno od nekoliko obrambenih slojeva koji se mogu međusobno povezati, počevši od lakih prijenosnih sustava protuzračne obrane (MANPADS) preko protubalističkih raketnih sustava i moćnih radara pa sve do naprednih borbenih i izviđačkih zrakoplova te korveta sa sposobnošću proturaketne obrane. Takvo povezivanje različitih obrambenih elemenata u jedan sklop čini IDF-ov protuzračni štit najsposobnijim u svijetu.

Višeslojni izraelski protuzračni štit počinje s najjednostavnijim prijenosnim sustavom američke proizvodnje tipa FIM-92 Stinger, kakvog vojnici koriste za obranu kritičnih infrastruktura na lokalnoj razini. Radi se o oružju kratkog dometa koje je optimizirano za ciljanje nižih i sporijih letećih ciljeva, ali može imati i značajnu ulogu u obrani od krstarećih projektila i niskoletećih dronova kakvih ne nedostaje u Hezbolahovom i iranskom arsenalu. Stinger, čiji je broj u redovima IDF-a nepoznanica, nadograđen je posljednjih godina upravo kako bi se uspješno suprotstavio manjim bespilotnim sustavima.

'Reketom' protiv dronova

Američki Stinger s infracrvenim navođenjem i ispaljivanjem s ramena može gađati ciljeva na udaljenosti od 4800 metara i to s nadmorske visine između 180 i 3800 metara. Stinger se lansira putem malog motora na sigurnu udaljenost od strijelca, nakon čega se, kao i kod raketnog motora, uključuje pogon na čvrsto gorivo koje omogućuje brzinu projektila do 2,2 Macha. Bojna glava Stingera iznosi oko tri kilograma, a raketa pronalazi cilj na temelju ultraljubičastog i infracrvenog spektra, koji čine ciljnički sustav otpornijim na protumjere. Dosad je konstruirano nekoliko verzija Stingera s poboljšanim softverom koji može zahvatiti manje mete i zrakoplove s malim radarskim 'potpisom', a verzija F Block II ima povećan domet od 7600 metara.

Prijenosni Stingeri integrirani su u IDF-ov protuzračni kompleks kratkog dometa (SHORADS) tipa Machbet, što na hebrejskom znači reket. Riječ je o izraelskoj nadogradnji samohodnog automatskog protuzračnog topa M163 Hovet, koji se pak temelji na oklopnom transporteru M113. Uz rotacijski top M61 Vulcan, Machbet je opremljen s 4-cijevnom FIM-92 Stinger kapsulom, nadograđenim sustavom praćenja i mogućnošću dijeljenja informacija s lokalnim radarom velike snage.

Ovaj kombinirani topovsko-raketni sustav na gusjenicama koristi se za protuzračnu obranu mehaniziranih postrojba u pokretu, kakve su početkom ovog tjedna započele s presijecanjem Gaze na dva dijela. Prema navodima dobro informiranog portala The War Zone, Izraelci imaju značajan broj Machbeta u svojim redovima, a s obzirom na ugrađeni napredni taktički radar EL/M-2106 s mogućnošću vizualnog identificiranja, mogu ih koristiti i za obaranje dronova samoubojica i krstarećih raketa.

Jedno od najspominjanijih IDF-ovih protuzračnih sustava je svakako Željezna kupola koju proizvodi izraelska tvrtka Rafael. Taj je sustav razvijen za suprotstavljanje manjim i brzoletećim ciljevima poput raketa, topničkih granata i minobacačkih projektila kao ključnih prijetnje po područja naseljena Izraelcima. Međutim, Željezna kupola može se bez problema nositi i s krstarećim raketama i dronovima.

Sustav se sastoji od snažnog radara, borbenog sustava za lociranje, praćenje i izračunavanje putanje protivničkih projektila te posebnog sustava za odabir ciljeva koje treba presresti. U dosadašnjem srazu s Hamasovim i Hezbolahovim projektilima, Željezna kupola se pokazala kao najdjelotvorniji oblik obrane u specifičnim izraelskim uvjetima i okruženju. Ključna komponenta Željezne kupole je laserski navođena raketa Tamir koja ruši projektil dometa pet do 70 kilometara te topničke i minobacačke granate.

Laseri koji skidaju' rakete i granate

Sustav, za koji je interes pokazao i Pentagon, čini pet proturaketnih bitnica koje se aktiviraju nakon što moćni radar detektira napad i potom određuje putanju ispaljenog neprijateljskog projektila na kojeg zatim navodi dvije svoje rakete radi povećanja vjerojatnosti eliminiranja. Neovisni izvori procjenjuju kako Izrael ima deset baterija Željezne kupole, a IDF tvrdi kako je njime uspješno presreo 85 svih ciljeva s kojima se suočio od uvođenja sustava prije tri godine.

Uz Željeznu kupolu, Izrael se može osloniti i na laserski sustav koji se naziva Željezni snop. I ovaj obrambeni sustav s oružjem usmjerene energije potpisuje izraelska tvrtka Rafael, a po prvi put je predstavljen javnosti prije devet godina na međunarodnoj izložbi vojne tehnike u Singapuru. Sustav je dizajniran za uništavanje raketa kratkog dometa, topničkih projektila i minobacačkih granata te ima domet do sedam kilometara.

Rafael je Željezni snop konstruirao kako bi svojim laserom snage 150 kilovata podupro Željeznu kupolu dizajniranu za presretanje projektila lansiranih s veće udaljenosti. Snop, također, može presretati i bespilotne letjelice. Detalji o Željeznom snopu još uvijek su nepoznanica, a pretpostavlja se da je to jednostavan sustav za rukovanje koji koristi električnu energiju za eliminaciju prijetnji, čime postaje i ekonomski isplativ. Jedini nedostaci mogli bi biti domet ograničen atmosferskim uvjetima i toplinska opterećenja pri iskorištavanju izvora energije.

Važan segment izraelske protuzračne obrane je i sustav Davidova praćka, kojeg je također dizajnirao Rafael u suradnji s američkim Raytheonom. Praćka je konstruirana za presretanje neprijateljskih zrakoplova, bespilotnih letjelica, taktičkih balističkih projektila, raketa srednjeg do dugog dometa i krstarećih projektila, ispaljenih na udaljenosti od 40 do 300 kilometara. Davidova praćka predstavlja srednji sloj izraelske PZO, a sastoji se od vertikalnog lansera koji sadrži do 12 raketnih presretača Stunner (omamljivač), od kojih svaka stoji više od milijun dolara.

Ništa bez AESA radara

Stunner je ponajprije osmišljen za presretanje najnovije generacije taktičkih balističkih projektila na malim visinama, poput ruskog Iskandera i kineskog DF-15, kakvi bi se u budućnosti, s obzirom na geopolitička strujanja, vrlo lako mogli naći u iranskom naoružanju.Taj raketni presretač ima ugrađeni fotonaponski i infracrveni pretraživač za razlikovanje između mamaca i stvarne bojne glave, a koju osigurava Eltin višemodni aktivni elektronički upravljani antenski niz, odnosno AESA radar. Ni za Davidovu praćku nema mnogo javno objavljenih podataka, osim da mu domet iznosi 250 kilometara, a maksimalna brzina projektila nevjerojatnih 7,5 Macha.

U aktivnu protuzračnu obranu uključen je i MIM-104 Patriot američke proizvodnje i to u inačici PAC-2 GEM-T. Patriot je mobilni sustav koji uključuje snažan radar, kontrolu stanicu, generator električne energije, lansirne stanice i vozila za podršku. Presretački projektil tipa PAC-2 koristi framentacijsku bojnu glavu, a PAC-3 projektili koriste napredniju eliminacijsku tehnologiju 'pogodi da ubiješ'.

Uz presretanje zrakoplova i balističkih projektila i Patriot može obarati dronove kamikaze poslane radi uništavanja kritičnu infrastrukturu. Serija GEM-T kakvu ima Izrael posjeduje napredniji tragač osmišljen za zahvaćanje prostorno manjih ciljeva ili onih s manjim radarskim potpisom.

Unutar IDF-ovog PZO-a postoji i sustav Arrow 3 koji je najviši sloj izraelskog štita. Riječ je o svemirskoj tehnologiji jer je Arrow 3 egzatmosferski hipersonični antibalistički projektil koji presreće ciljeve tijekom njihove putanje svemirskog leta, uključujući interkontinentalne balističke projektile s nuklearnim, kemijskim, biološkim ili konvencionalnim bojnim glavama.

Zaštita neba s mora

Prema ranijim najavama, Arrow 3 bi mogao poslužiti kao protusatelitsko oružje jer mu je prijavljeni domet 2400 kilometara. Postoji i sustav Arrow 2 koji je opremljen visokoeksplozivnom bojnom glavom za uništavanje meta na dometu do 100 kilometara i visini od 12.000 metara.

Važan dio izraelske protuzračne obrane čine i lovci F-16, F-15 i F-35 koji su pristizali u redove izraelskog ratnog zrakoplovstva kao najmodernije zračne platforme, osobito F-15 koji se smatra najefikasnijim borbenim avionom u svijetu, a kojeg Amerikanci prodaju samo njima najbitnijim saveznicima. Sva tri tipa aviona mogu presretati bespilotne letjelice, ali i poneke krstareće rakete, s obzirom da imaju ugrađene precizne senzore za otkrivanje manjih meta i njihovo vizualno identificiranje prije napada.

Tu su i jurišni helikopteri AH-64 Apache koji su također opremljeni raketama rušenje dronova, poput poznatih Hellfirea. U obračunu s letećim prijetnjama, izraelskim zrakoplovima pomažu platforme za zračni nadzor koje se temelje na mlažnjacima Gulfstream 500 i 550. Preciznije, riječ je o avionu za prikupljanje obavještajnih podataka tipa Shavit i avionima za rano upozoravanje i kontrolu u zraku tipa Eitam. Obje letjelice sposobne su pronaći krstareće projektile i dronove na velikim udaljenostima i malim visinama, a u ponekim slučajevima i prije nego što je prijetnja uopće lansirana.

U zaštiti izraelskog neba uključena je i površinska flota izraelske ratne mornarice, točnije raketne korvete klase Sa'ar koje su opremljene višanamjenskim AESA radarom za nadgledanje čitavog spektra zračnih prijetnji udaljenih do 200 kilometara. Prema nekim najavama, Izraelci trenutno proširuju moć korveta uvodeći mornaričku inačicu Željezne kupole. Korvete koriste i rakete Barak 8 dometa 70 kilometara, koje bez problema pogađaju krstareće projektile i bespilotne letjelice, odnosno glavnu komponentnu Hamasovog i Hezbolahovog arsenala.