Klimatske promjene ne pomiču samo granice prosječnih i najviših temperatura već i položaj Sjevernog i Južnog pola, pokazalo je novo istraživanje
Ovo klizanje polova posljedica je promjena u rotaciji Zemlje uzrokovanih otapanjem ledenjaka i ledenog pokrova. Novi rezultati pokazuju da bi ono čak moglo biti indikator brzine globalnog zagrijavanja.
Računalne simulacije otkrile su već ranije da otapanje leda i porast razina mora utječu na distribuciju mase na Zemljinoj površini. Ovakva preraspodjela mase djeluje pak na Zemljinu os.
U novoj studiji Jianli Chen s University of Texas u Austinu i njegovi suradnici otkrili su da staklenički plinovi utječu na pomicanje polova koje je već zabilježeno u eksperimentima.
Teturanje Zemljine osi rotacije je rezultat kombinacije dvaju procesa koji imaju svoje raziličite uzroke. Jedan se zove Chandlerovo teturanje koje nastaje zato što Zemlja nije potpuno kruta. Drugi je godišnja precesija koja je povezana sa Zemljinim kruženjem po orbiti oko Sunca.
Istraživanja su pokazala da postoji još jedan utjecaj čak i kada se gornja dva isključe. Od kada su počela praćenja 1899. godine Sjeverni pol se pomicao za 10 cm godišnje prema jugu po 70° zapadne geografske dužine koja prolazi kroz istočnu Kanadu. Ovo pomicanje je posljedica premiještanja masa koje je uzrokovano prestankom ledenog doba.
No Chenov je tim 2005. zabilježio da se Sjeverni pol tijekom svoga klizanja prema jugu iznenada i neočekivano počeo kretati prema istoku. Od tada do danas pomaknuo se za 1,2 metra.
Kako bi otkrio uzroke ove neobične pojave Chenov je tim analizirao podatke NASA-inog satelita GRACE koji mjeri promjene u gravitacijskom polju Zemlje. Na temelju njih uspjeli su izračunati kako otapanje leda na Grenlandu i Antarktici te porast razina mora utječu na redistribuciju mase. Podaci su se savršeno poklopili s promjenama u pooložaju polova.
'Otapanje leda i porast razina mora mogu objasniti 90 posto pomaka Sjevernog pola prema istoku', rekao je Chen. 'Ključna sila koja pokreće promjenu je klimatska promjena', dodao je.
Chenov tim je izračunao da na precesiju najviše utječe otapanje na Grenlandu u kojem svake godine nestaje oko 260 gigatona leda. Drugi važan čimbenik je otapanje planinskih ledenjaka koje je odgovorno za 194 gigatone godišnje. Otapanje na Antarktici u ovom procesu sudjeluje sa 189 gigatona.
