Sud časti HUOJ-a (Hrvatske udruge za odnose s javnošću) zaključuje da u pro bono angažmanu Zinke Bardić, kao posebne savjetnice Vlade Zorana Milanovića, dok je istodobno zaposlenica agencije Madison Consulting, prema postojećem zakonskom okviru, pravno ne ulazi u područje sukoba interesa. Međutim, imajući u vidu Etički kodeks HUOJ-a, odnosno definirane principe dobrog poslovanja na području odnosa s javnošću, ovakvim angažmanom postoji opasnost narušavanja profesionalne neovisnosti i transparentnosti, a moguć je i konflikt interesa u određenim situacijama
U obrazloženju Suda časti, koje su potpisali predsjednica Suda Dijana Kobas Dešković, dopredsjednica Vlatka Škorić i član Božo Skoko, nadalje kažu da je, s jedne strane kao posebna savjetnica predsjednika Vlade RH kolegica Bardić pozvana raditi isključivo u javnom interesu. Međutim, budući da je Vlada ne plaća za taj posao ili angažman, u ovisnom je položaju prema privatnom poslodavcu – tj. agenciji koja joj osigurava redovita primanja.
Budući da je jedna od najbližih suradnica predsjednika Vlade, smatra Sud časti HUOJ-a, ima pristup povlaštenim informacijama te u sklopu svog savjetničkog angažmana posredno može utjecati na donošenje odluka premijera ili Vlade. Tako se nalazi u situaciji da svjesno ili nesvjesno pogoduje agenciji u kojoj je zaposlena ili njezinim klijentima, odnosno da pridonese stvaranju percepcije u javnosti kako se ta agencija nalazi u privilegiranom položaju u odnosu na druge agencije na tržištu, kada su u pitanju odnosi s državnim institucijama.
Međutim, Sud časti također objavljuje da, kada su u pitanju medijski eksponirani slučajevi – IKEA i Grippen - na temelju dostupnih informacija ne može utvrditi je li i došlo do navodnog zauzimanja za njihove interese.
Zbog svega navedenog, uz svekoliko poštovanje dobrotvornog rada, kao i dokazanu stručnost kolegice Bardić, Sud časti sugerira tijelima državne uprave i svim javnim institucijama da izbjegavaju ovakve oblike angažmana te da se angažmani stručnjaka za odnose s javnošću na sličnim poslovima reguliraju ugovorom o radu (privremenim zapošljavanjem) ili ugovornim odnosom s agencijom. Jedino će tako uloge i odgovornosti biti transparentne te će se izbjeći sumnje u postojanje mogućeg konflikta interesa, a postići će se i potpuna usredotočenost na javne interese. Također, jedino tako zaštitit će se ugled naše struke i na pravi način vrednovati njezina važnost u suvremenoj političkoj i tržišnoj komunikaciji.
A što je s angažmanom Ankice Mamić?
Na upit tportala što je presudilo u tome da je Sud časti upravo u ovom trenutku, nekoliko mjeseci nakon javne objave premijerovih savjetnika, koji svi volontiraju, zatražio očitovanje Madisona/Bardić, stigao je odgovor da je Sud časti Hrvatske udruge za odnose s javnošću to očitovanje zatražio nakon što je zaprimio zamolbe za mišljenjem od predstavnika medija i članova HUOJ-a, a sve kako bi dobio cjelovitiji uvid prije očitovanja o potencijalnom sukobu interesa.
Na naš daljnji upit kako to da nisu istovremeno zatražili i očitovanje o angažmanu Ankice Mamić/IMC-a, koja također volontira u radu na odnosima s javnošću prvog potpredsjednika Vlade, Radimira Čačića, Sud časti odgovorio je: 'Dosad nismo primili upite od medija ni od članstva Udruge po pitanju volonterskog rada kolegice Ankice Mamić, no budući da je posljednjih tjedana u fokusu i djelovanje kolegice Ankice Mamić, nije isključeno da Sud časti HUOJ-a uskoro zatraži i službeno očitovanje gospođe Mamić, a sve u cilju kako bismo očuvali dignitet i etičnost struke.' Možda ne bi bilo loše da Sud časti ne reagira samo reaktivno jer se na ovaj način može steći dojam da se presuđuje selektivno.
Nema volontiranja za izvršnu vlast – kažu profesionalci
U razgovoru za tportal, ugledni profesionalac hrvatske PR zajednice rekao nam je: 'Volontiranje ili pro bono, odnosno besplatan rad za neku organizaciju ili pojedinca u odnosima s javnošću uobičajeni su kad su u pitanju primjerice humanitarne akcije ili projektni rad za udruge i slično. Kada su u pitanju takvi angažmani, obično se radi o gotovo aktivističkom angažmanu stručnjaka za odnose s javnošću koji prepoznaje cilja humanitarne akcije ili rad neke udruge bitnim i bliskim te odlučuje staviti i svoje resurse na raspolaganje kako bi pomogao u nečemu što je prepoznao odnosno prepoznala kao društveno važno pitanje. U politici nije rijetko da stručnjaci za komunikacije pomažu pojedincima iz oporbe, tj. strankama, ili rade za razmjerno male honorare, što je često u domeni ili političkog aktivizma ili ljudske usluge nekome s kime su bliski. No bilo kakvo volontiranje ili netransparentno angažiranje postaje potpuno neprihvatljivo onog trenutka kada takav klijent postane dio izvršne vlasti. Tu računi moraju biti čisti da bi ljubav mogla biti duga i od ovog pravila nema iznimke.'
