Njegova je majka provela pet dana u rodilištu, nakon kojih je mali Marko došao na svijet. Roditelji još nisu znali što znači imati dijete pa nisu ni primijetili da postoje tjelesne poteškoće.

'Uzrok mog invaliditeta je porođajna trauma do koje je došlo zbog nestručnosti ljudi koji su obavljali porod. Zbog neadekvatno obavljenog poroda zatkom, teško mi je ozlijeđena kralježnična moždina u vratnom dijelu, posljedica čega je potpuna oduzetost donjih i djelomična oduzetost gornjih ekstremiteta. Mlada praktikantica koja je vodila porod odlučila je da on bude prirodnim putem pri čemu je došlo do puknuća četvrtog i petog kralješka', započinje svoju priču Marko.

Iako su liječnici uvjeravali roditelje da je riječ o nasljednoj bolesti, kasniji su nalazi pokazali da je istina puno okrutnija, ali se skrivala kako Markovi roditelji ne bi tužili bolnicu. Njegovi roditelji su od tog trenutka odlučili uložiti sav napor i trud kako bi rehabilitacija bila što uspješnija. Napredak je bio spor, ali je do njega došlo, a roditelje su mnogi uvjeravali da postoje i drugi načini.

'Iako su ih mnogi nagovarali, nikad im nije bila opcija dati me u neku ustanovu, već su me voljeli i trudili su se olakšati mi život u najvećoj mogućoj mjeri. Nije im bilo lako slušati prognoze da neću nikada hodati, govoriti, da neću dočekati punoljetnost. Nikada se nisu predali, već su ulagali silne napore, uvijek me poticali i vjerovali da ću se oporaviti', prisjeća se Marko.

Angažiran na sve strane

Unatoč tome što mu život u početku nije dodijelio sudbinu koju bi svaki roditelj poželio za svoje dijete, Marko danas ima mnogo funkcija koje obavlja s velikom voljom. Kao najvažniju ističe posao novinara na IN Portalu ustanove URIHO koji je prvi news portal za osobe s invaliditetom u regiji. Na IN Portalu ih radi troje, glavni urednik i Marko te njegova kolegica, koji su osobe s invaliditetom.

'Pišem o paraolimpijcima i ostalim sportašima s invaliditetom, problemima, životu, društvenim događajima osoba s invaliditetom, bez obzira na to je li riječ o slijepim, slabovidnim, gluhim ili osobama s teškoćama u razvoju. To mi oduzima najviše vremena i to je moja ljubav. Zahvalan sam što mi je pružena prigoda raditi s kolegama koji su sjajni ljudi', napominje mladić.

Osim kao novinar, Marko je angažiran i kao predsjednik šahovskog kluba 'Stjepan Bosak' - URIHO koji broji 50 članova, u kojem se kroz šah osobe s invaliditetom nastoji integrirati u društvo. Jedini je to klub koji se natječe sa zdravom populacijom u igranju šaha u Hrvatskoj, stoga je iskoristio prigodu i pozvao tvrtke da svojom donacijom pomognu rad kluba.

Kao glasnogovornik Zagrebačkog sportskog saveza za osobe s invaliditetom trudi se raditi na promociji sporta, klubova i sportskih društva grada Zagreba čiji su članovi upravo osobe s invaliditetom. Sebe je pronašao i u boćanju, pa je danas član Predsjedništva boćarskog kluba 'Željko Klepač' URIHO i član Sportskog društva osoba s invaliditetom URIHO.

Neprihvaćanje okoline

Iako izuzetno sretan i zadovoljan time što radi, svjestan je toga da ga ljudi doživljavaju kao drugačijeg od sebe.

'Koliko god mislimo da smo otvoreno društvo, još uvijek postoje predrasude prema osobama s invaliditetom. No kada te netko upozna, tek onda promijeni mišljenje i shvati da si jednak njemu', priča nam.
Nažalost, ne ostaje sve samo na pomalo čudnim pogledima slučajnih prolaznika. Dolazilo je i do neugodnih situacija u kojima se Marko osjećao degradirano i neugodno.

'Išao sam s prijateljima na ručak u restoran, sjeli smo i željeli naručiti. Došao je konobar koji nije htio zapisivati narudžbu, nego je samo grubo pitao tko će platiti ručak. Očekivao je da će osoba s invaliditetom napraviti neku neugodnu situaciju i ne platiti ručak', požalio se.

Buduće želje

Unatoč tome što ga kao osobu s invaliditetom još uvijek ni pojedinci, a ni pojedine političke odluke, ne maze, Marko ima velike planove i ciljeve.

'Ambicije su mi i dalje biti u gradu Zagrebu, baviti se novinarskim poslom i biti taj koji će pomagati osobama s invaliditetom te promovirati njihove mogućnosti. Ja nisam samo korisnik tih usluga, već svojim iskustvom želim pomoći svim budućim kolegama', istaknuo je.

Ako ga pitate osjeća li mržnju prema osobi koja mu je obilježila život odmah na porodu – on će vam odgovoriti kako bi ga razmišljanje o tome samo izjedalo. Žao mu je što njegovoj majci nije pružena prilika za adekvatan porod kojim bi se izbjegle posljedice koje danas snose njegova obitelj i on. Ali njegov osmijeh i dobra volja pokazuju da je uspio stvari koje ne može popraviti ostaviti iza sebe i radovati se svakom novom danu i izazovu koji mu posao i život nose.