'Zlaja, prijatelju moj, spasio si mi život', bile su prve riječi osječkog vatrogasca Vjeke Pejića kada se pred obiteljskom kućom susreo i izgrlio sa svojim spasiteljem i prijateljem Zlatkom Uvanovićem
Vjekin život je u opožarenom i prepunom gustog dima podrumskom skladištu Konzuma, u osječkoj Robnoj kući Doma, visio o tankoj niti. Do trenutka kada ga je Zlatko pronašao i prebacio preko dva metra visokog zida, živio je od zraka koji se ispuhivao iz malene pukotine u vatrogasnoj cijevi, izvijestio je Jutarnji list.
'Bili smo u labirintima skladišta i polica kada sam ostao bez zraka i krenuo prema van. U tom trenutku jedan me kolega poveo za sobom i to je bila greška, jer to nije bio put prema izlazu. U aparatu više nije bilo kisika, a masku sam bacio kada mi se počela lijepiti za lice. Od dima se ništa nije vidjelo i nabadao sam tražeći što niži položaj. Na svu sreću, našao sam pukotinu u jednoj cijevi iz koje je frcala voda, legao licem pod nju i praktički na tome živio minutu-dvije, od zraka koji je poput lepeze izlazio iz pukotine. Mislio sam da sam gotov, snage nisam imao i samo sam se molio dragom Bogu. Tada je došao Zlaja', ispričao je Vjeko u društvu svojih prijatelja vatrogasaca koji su ga dočekali u obiteljskoj kući po izlasku iz bolnice.
Zlatko, iako je s Vjekom ušao u skladište, nije znao što se s njim događa dok mu jedan mlađi kolega nije rekao: 'Vjeko je ostao bez zraka i pao je, ja ga ne mogu podići.'
'Ostavio sam sve i krenuo prema njemu, a kad sam došao vidio sam da se guši i da nemamo puno vremena. Ni sam ne znam odakle mi snaga kojom sam ga prebacio preko dva metra visokog zida u prizemlje Dome', kazao je za Jutarnji list Zlatko Uvanović.
Vjeko je tada, na izmaku snaga, potražio izlaz iz oblaka gustog dima i četveronoške jurnuo prema izlazu. Izletio je iz Robne kuće, pao na pločnik i počeo se tresti. Kolege su mu priskočile u pomoć, a među prvima je dotrčao i novi župan osječko-baranjski Vladimir Šišljagić.
U KB Osijek dobio je terapiju kisikom i točno u podne došao je svojoj kući. Živ i zdrav. 'Danas slavim drugi rođendan. Dobro se osjećam i to je u ovom trenutku najvažnije. Da sam ostao dolje još minutu-dvije, sada ne bih bio ovdje s vama', zaključio je Vjeko.