Trinaest godina Lars Lagerbäck bio je dijelom stručnog stožera reprezentacije, koji je predvodio Šveđane na tri Eura ('00, '04, '08) i dva SP-a ('02, '06), ali je nakon poraza od Danske i propuštenog SP-a u Južnoj Africi njegova era završena.

Lagerbäckova vladavina ostati će zapamćena po čvrstoj ruci, napornom radu i disciplini, puno više nego po nekakvim kreativnim taktičkim izletima. Bilo je puno važnije ne preuzimati previše rizika i koristiti greške protivnika. Bilo je to vrijeme sustava 4-1-3-2, u kojemu je jedan od napadača morao vrijedno raditi i u obrani, i iako nije uvijek bila pretjerano zabavna, Švedska je u to vrijeme bila uspješna. Na tri od pet turnira prošli su prvu fazu, no nedostajala je iskra koja bi ovu selekciju učinila uzbudljivijom.

Kada je 2009. Erik Hamrén preuzeo reprezentaciju, najavio je napadački orijentiranu i kreativniju Švedsku, što je razbudilo igrače i vratilo im vjeru u veliki rezultat. U ekipi je ostao veteran Anders Svensson, a nakon osam mjeseci pauze u reprezentaciju se vratio i Zlatan Ibrahimović. Hamrén mu je obećao kapetansku vrpcu, slobodnu ulogu u momčadi, ali i to da će Švedska pokušati igrati pravi nogomet, a ne samo čekati grešku suparnika. Hamrén je uspostavio sustav 4-2-3-1 sa Zlatanom u vrhu napada i držao se toga u kvalifikacijama, iako je u posljednjoj utakmici protiv Nizozemske pokušao i 4-4-2. Izbornik preferira zgusnutu sredinu terena, te pokretne bekove koji su ofenzivno orijentirani. Čak i jednog od stopera voli vidjeti u igri prema naprijed, pa oni često preuzimaju ulogu playmakera.

Na jesen se u javnosti povela prava debata - je li reprezentacija bolja s Ibrahimovićem ili bez njega. Nizozemska je svladana bez Zlatana, koji je za Milan igrao puno bolje nego za Švedsku, i to je pokrenulo lavinu pitanja. Nešto se moralo promijeniti i Hamrén je u veljači u Zagrebu napravio ono što su mnogi savjetovali - Ibrahimovića je iskoristio kao klasičnu 'desetku', iza Elmandera kao prvog napadača. Bilo bi pravo čudo da Hamrén ne odigra na Euro 2012. upravo u tom sustavu, s Ibrahimovićem iza napadača.

Izbornik je u kvalifikacijama koristio 24 igrača i prilično je lako pretpostaviti kako će izgledati momčad. Na gol će Andreas Isaksson (PSV), a samo bi ga eventualna ozljeda mogla spriječiti te otvoriti mjesto Johanu Wilandu (FC Copenhagen). Mikael Lustig (Celtic) je favorit za poziciju desnog braniča, no činjenica da ne igra previše natjerala je Hamréna da protiv Hrvatske isproba i Andreasa Granqvista (Genoa), odnosno Sebastiana Larssona (Sunderland).

Veći dio kvalifikacija stoperski dvojac činili su Olof Mellberg (Olympiacos) i Danijel Majstorović (Celtic), no ovaj drugi je nakon ozljede koljena morao odustati od nastupa na Euru. Tako se za mjesto pored Mellberga bore Granqvist, Jonas Olsson (WBA) i Mikael Antonsson (Bologna). Martin Olsson (Blackburn) je prvi izbor za lijevog braniča.

Hamrén će se radije odlučiti za igrače kojima vjeruje te ih rotirati na različitim pozicijama nego isprobavati nove varijante. U sredini su sigurni Kim Källström (Lyon) i Rasmus Elm (Az Alkmaar), njihove alternative su Pontus Wernbloom (CSKA Moskva) i Anders Svensson (Elfsborg), dok će na desnu stranu vrlo vjerojatno Seb Larsson. Šveđanima nedostaje izbora na krilnim pozicijama, s obzirom na to da su Emir Bajrami (Twente) i Christian Wilhemsson (Al-Hilal, Saudijska Arabija) imali nešto lošiju sezonu. Upravo zato je Hamrén na krilima koristio i Johana Elmandera (Galatasaray) te Olu Toivonena (PSV).

U kvalifikacijama su iza središnjeg napadača igrali i Toivonen i Elmander, no sada će ipak na toj poziciji vrlo vjerojatno zaigrati Ibrahimović, a jedan od dvojice spomenutih će u špicu.

Pomicanjem Zlatana na poziciju polušpice reprezentacija je znatno dobila na kreativnosti, ali od njega će se i dalje očekivati da u ključnim trenucima preuzme odgovornost na sebe. Htjeli to priznati ili ne, Šveđani dosta ovise o njemu.