Zmajevi su posvuda. Dobro, ne doslovno. Da bi bili posvuda, potrebno bi bilo konzumirati neke supstance kojima nije mjesto u temi tjedna. Zmajevi su posvuda u prenesenom značenju. Skoro svaki fantasy uradak mora imati barem jednog u sebi. Skoro svaka slikovnica za klince u kojoj su vitez i princeza mora imati jednog. Isto tako, skoro svaki fantasy gaming uradak u sebi sadrži zmajeve.

Suočimo se s činjenicama, ljudi – zmajevi čine fantastične bossove za igre. Em što su većinom poprilično veliki, em što su opasni, mistični, em su opasni (dvostruko opasni, dakle). Suočimo se s činjenicama: odgajani smo pomoću priča sa zmajevima, u adolescentskim godinama (a i kasnije) čitali smo knjige u kojima se spominju zmajevi u 'ozbiljnijem' kontekstu, a u poznijim godinama jednostavno gledamo zmajeve posvuda: od serija na televiziji pa sve do reklama za jogurte. Leteći gmazovi su posvuda. I za razliku od vampira, koji su kao seksualni objekti privlačni socijalno otuđenim tinejdžericama popularni tek zadnjih par godina, oni su uvijek bili ovdje, te će ovdje i ostati.

Na sreću, toliko su postali uobičajeni da na njih ne obraćaju pažnju. Kažeš, ubio si zmaja na devetom levelu? Ok. Idemo opet nabit Blackwinga? Onyxia treba ijope dobit po pi***? Nea problema, frende! Upravo zbog toga moramo priznati kako nas sam model nemaštovitog uvaljivanja ljuskatih letača u svaku prokletu fantasy eskapadu toliko fascinira. Nitko dosada nije rekao da su zmajevi, s oproštenjem, zaku***. Također, nitko nije rekao kako su kul i super i kako bi trebalo raditi igre samo s njima. To je ono što nas oduševljava kod njih. Oni su ovdje cijelo vrijeme i nitko na njih pretjerano ne obraća pažnju.

Pogledajte samo serijal Dragon Age. U fokusu je, budimo realni, zmaj. O tome govori i sam naslov igre, cijelo vrijeme ste svjesni da ćete se suočiti s njime, no on vam nije toliko u fokusu tijekom samog iskustva. Ono, kužimo se da tamo negdje u igri ima zmajeva, al' nije bed. Imamo mi tu darkspawnova za sjeckati dobrih pedeset sati prije nego što nabijemo starog archdemona u dupe. Stanite se u red, kvragu – glupo nam je zmajeve gledati u samom prvom kadru igre. Dovoljan nam je onaj super trailer gdje njih pet prvo ide uz planinu pa se šoraju sa zmajem. E, taj. I dajte nam igru nakon toga. Boli nas kufer jel punjena kiselim krastavcima. Bitno je da na kraju imamo zmaja. I točka. Drugi nastavak? Zar postoji drugi na...NE NE NE NE ŽELIMO SLUŠAT ALALALALALALALA!

Ultra popularnost, zapravo epski povratak zmajeva u mainstream dešava se upravo zadnjih par godina. Konkretno, pogledajte si Skyrim. Tamo su zmajevi u fokusu. I nitko na njih ne prigovara. Znate ono kako dosta često imamo posla sa vampirima, vukodlacima i sličnim karakondžulama i uvijek se pronađe netko tko prigovara na njihovu otrcanost i isfuranost. Zmajevi? Jok. Oni su imuni na loš publicitet. Čak i kada su napravili onaj užasni, UŽASNI film D-War, nitko nije zamrzio zmajeve. Dapače, broj dotičnih po fantasy igri nije uopće stagnirao. Sad, zbog čega se ovo dešava možemo zahvaliti čitavom nizu razloga.

Kao prvo, zmajevi nikada nisu imali onaj element mistike i nepoznatog koji obično obuhvaća druge predstavnike stranke natprirodnih antagonista (SNA). Evo, uzmimo dosta bizarnan primjer: Predator. McTiernanov trometarski vanzemaljac bio je savršeno dobar u prvom nastavku. Tamo je da lovi i ubija. Drugi nastavak i onaj užasni AvP serijal samo su zamrljali osnovni koncept i nepotrebno zakomplicirali osnovni image dotičnog vanzemaljca. U slučaju zmajeva nema se što zamuljati. Zmaj kao takav nema definirani identitet. U skoro svakom fantasy filmiću i igri ima dvije funkcije: drevnog pametnog vodiča glavnom liku (koji ga MORA do kraja filma uzjahati) ili negativca koji žari, pali i boli ga kufer.

U igrama je u principu slična priča. Zmaj personificira drevnost, mudrost, ksenofobiju i dobar stari strah od grabežljivca. Upravo radi toga njegova špranca nemora pratiti neke temeljite elaborate zbog čega je on ovakav kakav je. Svi koji ih pokušaju glorificirati, neka ih glorificiraju. Nama su dobri kao bossovi na kraju misija i to je to. Uostalom, posljednja igra koja se zaista koncentrirala na zmajeve, a ujedno vam je i dala razloga da brinete za iste je Breath of Fire 3. Da, ta stara, prastara igra. Da biste shvatili o čemu se radi, potrebno je možda odigrati igru do kraja (što je mali izazov s obzirom da se ne radi o pretjerano DOBROJ igri).

Opet, ako se smatrate kompletnim puristom i igraju vam se igre u kojoj doslovce igrate zmaja, postoje i takve. Ne, ne mislimo na igre u kojima jašete na jednome. Mislimo na I of The Dragon, igru u kojoj doslovno jeste zmaj koji se bori protiv karakondžula i sila zla. Ovaj Primal Softwareov eksperimentalni RPG dokazao je, doduše kako niti stavljanje igrača u natikače jednog zmaja ne spašava slabašni koncept same igre. Ipak, kao fanovi zmajeva smatramo kako je i to bilo dovoljno.

Ako u drugu ruku volite pucačine, tu je retro uživancija u vidu Panzer Dragoona, railway shootera koji je igrača posjeo na velikog zmaja, te suprostavio ga maštovitoj plejadi valova i valova letećih neprijatelja. Sam naslov postigao je impresivan komercijalni uspjeh i dan danas ga se spominje kao kultni hit. Pitate se kako to da se sjećamo igre kada je izašla još davne 1995.? Pa, s obzirom da je dio nas u redakciji gorući fanbase railway shootera kao i shootera uopće, nije bilo teško sjetiti se jednog u kojem, konkretno, jašete na zmaju i pucate po gomili negativaca. Pih.

Ako ste, evo recimo, fan stolnih društvenih igara, također ne očajavajte već obratite pažnju na nedavno izdani Hoard, simpatični indie naslov za više igrača u kojem nekolicina igrača vodi zmajeve koji otimaju princeze, pale sela i općenito rade stvari koje biste očekivali od zmajeva. Igra je inače strahovito jednostavna i zabavna. Estetika igre je mješavina retroa i tipične stolne društvene igre. Ako ste fan ijedne od navedenih stilskih struja, toplo preporučamo da bacite pogled na samu igru.

Sad, što se tiče igara u kojima se samo SPOMINJU zmajevi, popis od normalnog lako može prijeći u astronomski. Od čuvenog Moonstonea, pa preko Baldur's Gatea i svih iteracija Dungeons & Dragons franšize, sve do već spominjanog Skyrima, Dragon Agea i Witchera. Zmajevi, kao i zombiji u neku ruku, skoro uvijek završavaju u fantasy radovima. U nekim slučajevima, oni su doslovno sinonim za fantasy. Upravo zbog toga nadamo se da će idući Diablo imati nešto što barem liči na zmaja. Ako se to ne desi, sigurni smo kako će Blizzardu zbog nepisanog pravila prodaja dotične igre pasti barem za trećinu.

Smatramo li da bi dotičnima trebalo naći neku zamjenu u vidu nekih drugih monstruma? Pa ne, realno gledano. Dotične beštije se dosta uspješno daju integrirati u 90% današnjih fantasy medija – od stolno-strateških igara, preko videoigara, pa sve do crtanih filmova i serija. Zmajevi su, ma koliko fascinantni oni bili, u konačnici ipak generični protagonisti odnosno antagonisti fantasy uradaka. Oni su konstantni sinonim za fantastiku i kao takvi svojom monumentalnom pojavom mogu obilježiti i najbanalnije, kao i nevjerojatno epohalne naslove. I upravo zbog toga, konkretno, vjerujemo da je jako teško zamrziti zmajeve u videoigrama.