Iz listopada 1991. kao jedan od specifičnih letaka, ja se sjećam letka pod naslovom 'Jastrebova optužnica'. Ovo bih detaljizirao. Naime, puk. Iz Obavještajnog odelenja RV i PVO, mislim da se zove Stamenković, donio je pukovniku Rakočeviću prijepis teksta kontrole telefonskog komuniciranja Mile Dedakovića Jastreba iz Vukovara. Je li to bio telefonski razgovor ili razgovor uhvaćen radiovezom ili drukčije, ne znam, ali u svakom slučaju, riječ je o integralnom razgovoru Dedakovića s nekim iz Zagreba.

U tom razgovoru Dedaković je tražio pomoć za Vukovar iz Zagreba, optuživši kompletno hrvatsko vrhovništvo da je prodalo Vukovar. Ja nisam čitao taj razgovor u cjelini. Meni je Rakočević iz tog razgovora napravio jedan izvadak, u kojem su osnovne misli bile, da Vukovar krvari, pijemo vodu iz radijatora i sl., a vi ste u raskoši. Iz ovakvog izvatka sačinili smo tekst, pod naslovom 'Jastrebova optužnica', u kojem smo u potpunosti citirali Dedakovićeve riječi s, naravno, dodatkom i potrebnom optužujućom konotacijom. U potpisu smo stavili Odbor za zaštitu Jastreba. Takav tekst prošao je proceduru odobravanja, štampan je u letak i bacan iz aviona, ne znam na koja područja. Ovakav tekst, skoro integralni, s letka, plasiran je u Međunarodni press centar, odakle je replasiran uz prijevode, na engleski, njemački i francuski jezik, u svijet.

Također Vam ukazujem i na neke činjenice vezane za objavljeni razgovor Tuđman - Dedaković u dijelu gdje se spominje evakuacija civila i 2.000 djece:
a) izvor ovog dijela audiozapisa je nepoznat, novinar Hrvoje Zovko nije otkrio izvor (a na što, prema zakonu, ima pravo i profesionalnu obavezu), a niti je iz priloga jasno kada se točno vodio navodni telefonski razgovor;
b) iz Hrvatskog državnog arhiva potvrđeno nam je da ne postoji transkript ovog razgovora, dakle, nije moguće provjeriti njegovu autentičnost odnosno utvrditi je li i on ili nije iz radionice KOS-a i je li možda ta vrpca i kupljena na terenu; naime, iz Izjave Radenka Radojčića razvidno je da je praksa prodaje/kupovine različitih snimaka (kazeta) s ratišta u bivšoj Jugoslaviji bila opće raširena pojava:

Dio iskaza vezanog uz prodaju/kupovini različitih snimaka, str. 66. 'Na takvo razmišljanje iniciralo me i to, kada sam vidio kazete sa snimljenim materijalima iz raznih dijelova bivše Jugoslavije, a posebno s ratišta u Hrvatskoj. Također, radi nepostojanja sistema, tu su bili prisutni i elementi privatizacije takvih materijala od pojedinaca, gdje su pojedinci iskakali s informacijama, saznanjima i dokumentima prema novinarima, TV kućama, a čak su ih i prodavali. Uočio sam da pojedinci radi takvih privatizacija, neke od materijala, filmskih zapisa, prodaju stranim TV postajama. Npr. Katančić Ivica iz KOG-a, prodao je neke snimke talijanskoj televiziji, zatim Mladen Savić, prodao je snimke ARD-u i TV Beograd. Savić je čak imao dogovor o trampljenju s TV Beogradom.'

Također Vam ukazujem i na svjedočenje Mustafe Čandića, bivšeg oficira KOS-a na sudu u Hagu, dana 11. studenog, 2002. u predmetu protiv Slobodana Miloševića, spominju se neki od načina djelovanja, planova, ciljeva i akcija koje je KOS poduzimao s ciljem destabiliziranja. Međutim, novinari HTV-a nisu uopće smatrali potrebnim informirati gledatelje, makar u bitnome, o postojanju operacije Opera. Ukazujem Vam na Izvadak sa suđenja:

Tužitelj: Dajte nam jedan primjer. Kako su se prisluškivali razgovori?
Svjedok Čandić: Evo, navest ću primjer razgovora između M. Dedakovića Jastreba i generala Antona Tusa u Zagrebu. Na osnovi u više navrata prisluškivanih razgovora između ove dvojice, napravljen je jedan razgovor, znači s isječcima, u kojem Dedaković od Tusa traži pomoć u naoružanju, a ovaj mu kaže da ne računa ni na kakvu pomoć i da je prepušten sam sebi, da se bori kako zna i umije.'
Tužilac Nice – Pitanje: U redu. I na kraju, još u vezi s Operom. Je li ista jedinica, odnosno isti detašman KOS-­a bio u to uključen i, ako je isti detašman, možete li nam reći nešto o incidentu koji se dogo­dio na željezničkoj pruzi kod Vinkovaca?
Svjedok Čandić – odgovor: Ja ne znam točno šta se desilo na toj željezničkoj pruzi kod Vinkovaca, ali je meni Radenko Radojčić pričao, sav oduševljen, da je u sklopu djelovanja Opere, odnosno plana Opere, izvedena neka teroristička akcija na željezničkoj pruzi blizu Vinkovaca i da je upotrijebljeno ime pokojnog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana. Cilj je bio da se prikaže da je to urađeno po Tuđmanovom diktatu i da se Tuđmana natjera da to javno demantira što je on i učinio u dva navrata i tako je postignut cilj koji su zamislili akteri Opere. Zato je Radojko Radojčić bio toliko oduševljen i pričao o tome.
http://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/trans/en/021111ED.htm

Zbog namjernog ili nenamjernog izostavljanja nekih od gore navedenih informacija, kontroverzan prilog HTV-a teško da može biti ogledni primjerak 'istine' ni primjer na kojem se mogu vježbati 'sloboda medija', 'prešućena istina' i sl.
Umjesto svađa i teških riječi držim da je potrebno, bez ideoloških obojenosti, otvoriti raspravu o tome jesu li u ovom slučaju novinari postupili profesionalno ili ne. Apsolutno se slažem da ne smije biti tabu tema, ali isto tako sve sporne stvari treba profesionalno rasvijetliti sa svih strana. Od javne televizije se traži prije svega objektivnost i profesionalizam.
Stoga, pozivam Programsko Vijeće HRT-a kao i Hrvatsko novinarsko društvo da se umjesto svađa i kažnjavanja okrenu stvaranju jasnih kriterija za jačanje profesionalizma u novinarskom poslu, a novinare da istražuju i pomognu u rasvjetljavanju svih mogućih nejasnoća, ali naravno na puno profesionalniji način nego što smo to imali prilike vidjeti u nedavno objavljenim prilozima na HTV-u o padu Vukovara.