Na krilima inicijative #Spasime, prosvjednik i premijer Andrej Plenković s jučerašnje sjednice Vlade poručio je da će, uz otvaranje sigurnih kuća u svim županijama u kojima sada ne postoje, ustrojiti i 'dežurni telefon za žrtve nasilja koji će biti dostupan 24 sata, sedam dana u tjednu, a dok ta linija ne bude u potpunosti funkcionalna, sve žrtve nasilja moći će se javljati, naravno, i policiji'. Je li premijer svjestan toga da besplatna 24-satna SOS linija za žrtve obiteljskog nasilja već postoji, pa još i predano djeluje upravo u suradnji s policijom i socijalnim službama?
Organizatorice subotnjeg prosvjeda #Spasime na čelu s glumicom i scenaristicom Jelenom Veljačom u nedjelju su uputile ženu s malim djetetom, kao žrtve obiteljskog nasilja, da se za konkretnu pomoć obrati udruzi Ženska pomoć sada, koja u svom sastavu, uz najstariju SOS liniju za žrtve nasilja na cijelom istoku Europe (0800 655 222), ima savjetovalište te sklonište za žene na tajnoj adresi u Zagrebu.
'Te nedjelje, kao i svake, bili smo jedini dežurni i primili smo ženu s malim djetetom koja je od inicijative #Spasime zatražila pomoć, a oni su joj dali naš broj telefona. Inače, iz te inicijative uopće nisu kontaktirali s nama', otkriva za tportal Marijana Zrinka Jegrišnik, voditeljica udruge Ženska pomoć sada.
Ona pozdravlja inicijativu #Spasime jer je, kako kaže, javnost dignuta na noge, a svaka je takva inicijativa, bez daljnjega, korisna s obzirom na to da je obiteljsko nasilje ozbiljan društveni problem u Hrvatskoj. Ali...
'Žao mi je što organizacije civilnog društva nisu bile više uključene. Mislim, ako si već poduzeo tako veliku inicijativu, mogao si i prikupiti osnovne informacije od organizacija koje toliko puno rade i toliko puno daju ovom našem društvu. Nismo se mi jučer osnovale, radimo 30 godina. Drago mi je da su barem s Nevom (Tolle, predsjednicom Autonomne ženske kuće Zagreb, op.a.) kontaktirale, ali mislim da su trebale i nas isto tako uključiti, kao i druga skloništa, pa sve to zaokružiti. S te strane, mislim da to nije u redu', kaže Jegrišnik.
Boji li se ona da će se uspostavljanjem novog dežurnog telefona na nacionalnoj razini njihov ugasiti?
'Nećemo se nikada ugasiti. I mi djelujemo na nacionalnoj razini i imamo besplatnu liniju 24 sata. Policija i socijalna skrb uvijek će kontaktirati s nama jer će trebati smjestiti ženu usred noći, a nitko osim nas u Zagrebu nije dežuran 24 sata, vikendima, blagdanima, uvijek', uvjerena je Jegrišnik. Potvrđuje da se upravo tim, neradnim danima, bilježi povećan broj intervencija zbog nasilničkog ponašanja podmazanog alkoholom.
>>>Popis skloništa i savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja u Hrvatskoj
U Zagrebu djeluju dva autonomna skloništa organizacija civilnog društva za žrtve obiteljskog nasilja, u sastavu udruge Ženska pomoć sada i Autonomne ženske kuće. Uz sklonište, AŽKZ ima Žensko savjetovalište, s besplatnom telefonskom linijom (0800 55 44) radnim danom od 11 do 17 sati. U ostalim krajevima Hrvatske djeluje svega nekoliko autonomnih skloništa, dok cijeli potez južno od Zadra pokrivaju Caritasova skloništa u Šibeniku i Splitu.
KAKO DO SKLONIŠTA
Besplatni SOS telefon za žrtve nasilja: 0800 655 222
Putem SOS linije 0 - 24 sata pruža se pomoć žrtvama nasilja savjetodavnim razgovorima, pružanjem informacija i potpore, upućivanjem na institucije te prijemom žrtava nasilja u Prihvatni centar. Smještaj u skloništu može se zatražiti i direktno, pozivom na navedeni broj, i u njemu se može boraviti, s djecom, do šest mjeseci, a ukoliko se životna situacija žrtve ne riješi, i dulje. Nekoć su se žrtve češće vraćale nasilnicima, dok danas oko 70 posto žena iz skloništa ove udruge napušta situaciju obiteljskog nasilja.
Udruga Ženska pomoć sada, kako piše na službenoj web stranici, djeluje na razini cijele Hrvatske, sa sjedištem u Zagrebu, na tajnoj adresi radi sigurnosti korisnica. Pozivi stižu iz svih krajeva zemlje i iz inozemstva (Austrija, Njemačka, Švicarska...), gdje borave emigrantice iz Hrvatske, a javilo im se i mnogo strankinja i stranaca - žrtava obiteljskog nasilja u Hrvatskoj.
A sve je počelo davne 1988. godine, kada je nekolicina aktivistica na ondašnjoj 'crvenoj' Trešnjevci, opjevanom zagrebačkom radničkom kvartu, osnovala udrugu s ciljem aktiviranja prve SOS telefonske linije za pomoć i podršku žrtvama nasilja. Telefon je odmah zaživio, isprva nekoliko sati dnevno, a od 1998. od 0 do 24 sata, tijekom cijele godine. U međuvremenu, osnovano je Savjetovalište - psihološko, pravno i socijalno - kao i Prihvatni centar.
'Naš SOS telefon ima dugu tradiciju i za njega znaju sve službe. Inače, Europa je podijeljena oko toga, pa tako pola europskih zemalja ima nacionalni telefon - uglavnom zemlje s većim brojem stanovnika od Hrvatske - a ostale su iskoristile poziciju organizacija civilnog društva, zadržale i nadogradile njihove SOS telefone. Mi smo mala zemlja i mislim da nema potrebe osnivati nacionalnu liniju, nego da bi se trebalo udružiti snage i možda nas podržati u svemu tome', smatra Marijana Zrinka Jegrišnik, dodajući da je uspostava nove linije 'velik zalogaj', i kadrovski i financijski.
U svakom slučaju, organizacije civilnog društva koje se dug niz godina konkretno bave problematikom obiteljskog nasilja trebale bi na neki način biti uključene u realizaciju zaključaka inicijative #Spasime i Banskih dvora.
'Kontaktiraju s nama djelatnici jedinstvenog europskog broja za hitne službe, 112, u slučajevima kada se radi o obiteljskom nasilju. Preusmjeravaju žrtve nama, osim u slučajevima kada je potrebno zvati policiju. Isto tako, policija nas zove kada se pokaže da je u slučajevima obiteljskog nasilja potrebno smjestiti žrtve u sklonište', navodi Jegrišnik.
Kada telefon zazvoni usred noći, s druge strane najčešće su upravo djelatnici državnih službi; policija zove dežurne socijalne radnike, koji potom zovu udrugu i dovode žene, najčešće s djecom: 'Uglavnom dođu s vrećicom u ruci ili bez ičega, nebrojeno puta u pidžami i papučama, što da vam kažem.'
Sklonište je gotovo uvijek popunjeno. Lani je kroz njega prošao 31 korisnik, a 95 zahtjeva za smještaj moralo se odbiti zbog nedovoljnih smještajnih kapaciteta. Udruga je prošle godine ukupno zaprimila 1591 poziv, što je nešto manje nego prijašnjih godina, kada se ta brojka penjala i do 2500.
'Profilirani smo telefon za obiteljsko nasilje i 80 posto poziva odnosi se baš na to, dok su ostalo info pozivi ili oni za pravne savjete o tome kako provesti razvod braka, ostvariti skrbništvo nad djetetom, kao i oni kojima pružamo potporu u slučajevima kada je žena preživjela nasilje i traži savjet te podršku kako da izađe iz svega toga', kaže voditeljica.
Udruga Ženska pomoć sada održava se skromnim financijskim sredstvima i to preko natječaja. Za cijelu prošlu godinu primili su 237.000 kuna od Ministarstva za demografiju, 182.000 kuna od Grada Zagreba i 65.000 kuna od Zagrebačke županije. Uz voditeljicu, stalno je zaposlena socijalna radnica, dok su psihologinja i pravnica honorarne djelatnice. Na SOS liniji radi od osam do 10 stručnih suradnica koje su prošle edukaciju, obično dvije smjene tjedno (uključujući noćni rad), a njihove naknade su simbolične, na razini volonterskih za troškove prijevoza i topli obrok - od 500 do 600 kuna mjesečno.
Marijana Zrinka Jegrišnik u udruzi je od 1998. kao volonterka, a zaposlena je 2015. godine zahvaljujući tadašnjoj ministrici Jadranki Kosor, koja je prva osigurala mogućnost zaposlenja. S aktualnom ministricom Nadom Murganić suradnja je korektna - 'ona saziva sastanke i trudi se koliko može na svojoj razini' - no u ovoj udruzi očekuju da će im ubuduće, temeljem Istanbulske konvencije, biti osigurana dodatna sredstva za ostvarivanje njihova cilja: promicanja ženskih ljudskih prava i unapređenja odnosa među spolovima te pružanja zaštite, pomoći i podrške ženama i djeci žrtvama nasilja.
UKLJUČITE SE U RASPRAVU
Na e-savjetovanju Protokol o nasilju u obitelji
Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku danas je u e-savjetovanje uputilo Prijedlog protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Protokol se temelji na nacionalnom zakonodavstvu, donesen je sukladno obvezama iz Nacionalne strategije o zaštiti od nasilja u obitelji te usklađivanja s odredbama i mehanizmima iz Istanbulske konvencije, a očekuje se da bi, nakon provedene javne rasprave, završna verzija trebala biti prihvaćena na Vladi u prvoj polovini godine.
Ministrica Murganić istaknula je da se inzistira na ranom prepoznavanju rizika, žurnim intervencijama, istovremenim i pravovremenim međuresornim aktivnostima i redovnom sastajanju županijskih timova koji će svaka dva mjeseca pratiti postupke rada tijela koja su predviđena Protokolom.