Većina ljudi u životu je doživjela neke halucinacije blagoga tipa, no one su prilično česte i snažne kod ljudi s psihotičnim poremećajima koji ponekad gube vezu sa stvarnošću pa vide, osjećaju, mirišu i kušaju stvari koje zapravo ne postoje.

U studiji koja je predstavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences stručnjaci su pokušali istražiti ideju prema kojoj se halucinacije stvaraju zbog prirodne sklonosti mozga da interpretira svijet na temelju šturih podataka te ranijih spoznaja i predviđanja. Ovakva sklonost, pretpostavili su, u normalnim bi okolnostima trebala biti korisna. Naime, kako bi shvatili svijet koji ih okružuje, ljudi koriste podatke koji im stoje na raspolaganju. No kada njih nema ili su manjkavi, ljudi informacije prikupljene osjetilima nastoje interpretirati i nadopuniti na temelju prijašnjih iskustava. Primjerice, čovjek koji ulazi u svoj stan lako će prepoznati svoju mačku čak i ako je pred njim protrčala toliko brzo da joj je vidio samo obrise.

U novom istraživanju sudjelovalo je 18 osoba koje su pokazivale vrlo rane znakove psihoze i 16 zdravih dobrovoljaca. I jednima i drugima predstavljene su crno bijele fotografije nejasnog sadržaja, a oni su trebali pokušati prepoznati što prikazuju. (pogledajte prvo sliku gore i pokušajte shvatiti što predstavlja, a potom pogledajte sliku u boji dolje).

Nakon toga svima je predstavljen niz nejasnih crno bijelih fotografija zajedno s izvornim, jasnim snimkama u boji kako bi se uvježbali da u nejasnima pronađu pravi smisao, odnosno izvorne objekte.

Rezultati su pokazali da su ljudi s psihozom koji su imali povećanu sklonost haluciniranju i pronalaženju predikcija o svijetu, nakon kratkog treninga značajnije poboljšali svoje rezultate od kontrolne skupine zdravih ljudi.

Znanstvenici smatraju da ovo otkriće pokazuje da psihotičnost nije znak disfunkcionalne greške u mozgu već samo pomaka u ravnoteži njegovih normalnih funkcija.

'Gledanje je konstruktivan proces. Drugim riječima naš mozak gradi svijet koji mi 'vidimo'', rekao je dr. Christoph Teufel s Cardiffa.

'On popunjava praznine, zanemarujući stvari koje se ne uklapaju tako da nam predstavlja sliku svijeta koja je prepravljena na takav način da odgovara onome što očekujemo', dodao je.

Profesor Paul Fletcher s Cambridgea ističe da je prediktivan mozak vrlo koristan jer nam omogućuje da od nejasnog i složenog svijeta stvorimo koherentnu sliku.

'No to također znači da nismo jako daleko od doživljavanja stvari koje zapravo ne postoje, što je po definiciji halucinacija. Zapravo posljednjih godina shvatili smo da takva iskustva promijenjenih percepcija nisu ograničena isključivo na ljude s duševnim bolestima. Ona su relativno uobičajena, u blažim oblicima, u cijeloj populaciji', pojasnio je.