Nagrađeni znanstvenik još se oporavlja od virusa nakon što ga je teška upala pluća ostavila hospitaliziranog. Profesionalna stručnost i osobno iskustvo daju mu izvanredan uvid u potencijalni utjecaj virusa na javno zdravlje, predviđajući da će mnogi ljudi ostati nakon Covida-19 s kroničnim problemima s bubrezima i srcem. No nada se da bi kriza mogla ublažiti političku napetost zbog cjepiva i natjerati aktiviste protiv cjepiva da preispitaju svoje stavove, kao i dovesti do reforme Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), piše The Guardian.

U svom prvom intervjuu nakon što je obolio, profesor je rekao da je počeo pokazivati ​​simptome 19. ožujka kada je razvio visoku temperaturu i oštru glavobolju. "Bolila me cijela glava do lubanje, čak i kosa što je bizarno", rekao je u intervjuu belgijskom časopisu Knack, čija je verzija objavljena na engleskom u časopisu Science. Tada nije imao kašalj, ali njegov instinkt rekao mu je da je riječ o koronavirusu. "Posvetio sam svoj život borbi protiv virusa i sad me se dočepao. Tjedan dana sam balansirao između neba i zemlje, na rubu onoga što je moglo biti kraj , rekao je.

"U poslijednjih deset godina nisam bio jedan dan na bolovanju. Živim prilično zdrav život i redovno hodam. Jedini faktor rizika za koronu je moja dob - imam 71 godinu. Optimist sam, pa sam mislio da će to proći", rekao je Piot, a prenosi RTL.

"Drago mi je što sam imao koronu, a ne ebolu", rekao je za magazin, "iako sam jučer pročitao znanstveno istraživanje koje je zaključilo da imate 30% šanse da umrete ako završite u britanskoj bolnici s Covidom-19. To je otprilike jednaka ukupna stopa smrtnosti kao i za ebolu u 2014. u zapadnoj Africi", dodao je. Nakon dva tjedna samoizolacije, Piot je završio u bolnici. Profesor je imao opasno nisku razinu kisika, glavni simptom koronavirusa.

"Slike pluća pokazale su da imam ozbiljnu upalu pluća, tipičnu za Covid-19, kao i bakterijsku pneumoniju. Stalno sam se osjećao iscrpljeno, dok normalno uvijek prštim od energije. To nije bio samo umor, već potpuna iscrpljenost; Nikad neću zaboraviti taj osjećaj ”, rekao je i opisao svoje liječenje tijekom kojega se bojao da će završiti i na respiratoru.

"Završio sam u izolacijskoj sobi u predsoblju odjela intenzivne njege. Dijelio sam sobu s jednim beskućnikom, kolumbijskim čistačem i muškarcem iz Bangladeša, usput, sva su trojica dijabetičari, što je u skladu s bolesti. Dani i noći bili su usamljeni jer nitko nije imao energije za razgovor. Mogao sam šaputati samo tjednima; čak i sada, moj glas gubi snagu navečer. Bio sam na maski s kisikom. Vrtilo mi se pitanje: "Kakav ću biti kada izađem iz svega ovoga?". 

Piot se još uvijek oporavlja i upozorava da što više naučimo o virusu, to se postavlja više pitanja. "Bit će stotine tisuća ljudi širom svijeta, a možda i više njih kojima će trebati tretmani poput dijalize do kraja života", predvidio je.