One su dobre za kožu, bogate vitaminom B, potiču vaš imunološki sustav, mogu se jesti u bilo koje doba dana i na bezbroj načina, a što je najbolje od svega - ne debljaju. Dobivene iz oljuštenih zrna zobi, zobene pahuljice jedinstvena su, a nepravedno podcjenjivana i zanemarivana hrana. Ako vam se čini da ne nude spektakl okusa, trik je, naravno, u pripremi
Žitarica koju su nekada davno smatrali korovom s vremenom je postala jedan od najtraženijih izvora energije i nutrijenata. Može se jesti sirova, kuhana, pečena, slatka ili slana. Smatram je neizbježnom za zdrav i ukusan početak dana i doručak bez zobi ne mogu ni zamisliti. Zdjelica zobene kaše za doručak pruža sve tijelu potrebne kompleksne ugljikohidrate, spektar vitamina i minerala (kalcij, željezo, fosfor, selen) te vlakna. Osim toga, zob se raširila svijetom otkad znamo podatke koji slijede.
• Smanjuje šećer u krvi – ima nizak glikemijski indeks i time održava šećer u krvi konstantnim, bez naglog podizanja odnosno spuštanja.
• Dobar je izvor bjelančevina – na 100 grama brojimo čak 17 grama prijeko potrebnih bjelančevina, što je više od ostalih sličnih žitarica.
• Pomaže održavanju idealne težine i čisti intestinalni trakt – da, dobra je i tijekom dijete, jer vlakna koja sadrži svojom ekspanzijom nas dulje drži sitima te ujedno čisti stjenke crijeva.
• Spušta kolesterol – bogata je beta-glukanima, topivim vlaknima odgovornim za kontrolu, tj. smanjenje razine kolesterola i borbu protiv bakterija.
• Potiče imunosustav – vitamin E i selen iz zobi također pomažu kod infekcija uzrokovanih bakterijama, ali i pomažu kod izgradnje novih stanica.
• Kao zadnje, dodao bih da zob sadrži i brojne fitokemikalije koje štite, tj. smanjuju mogućnost oboljenja od raka (u ovom slučaju fokus je na rak dojke, jajnika i prostate); bogata vitaminima B, odlična je u trudnoći i zdravlju živčanog sustava te kože.
No ono što mene uvijek najviše zanima jest kako se pripremaju zdrave namirnice, a da pritom jela budu ukusna i da im se želim vratiti, ako ne i svakodnevno ih jesti. Oni među vama koji žitarice i muesli smatraju ptičjom hranom ne bi trebali frknuti brkom i otići dalje – dapače, kao i kod povrća poput kelja, koji su naše majke oduvijek radile kao varivo (kojeg se grozim!), tako i žitarice poput zobi mogu poprimiti nove dimenzije okusa, s tek malim zaokretima pri kuhanju. Nadalje, new age filozofiranje o tome kako bi sve što u sebe unosimo trebalo biti organsko; kuhano ovako ili onako, u gusanom ili porculanskom loncu zvuči vrlo fora i pomodno, no to sve kod nas košta k'o suho zlato, a još važnije od toga je nepovjerenje prema deklaracijama i natpisima o porijeklu proizvoda, što je razumljivo uz sve dosadašnje skandale u domaćoj prehrambenoj industriji.
Smatram da je razumno ne trpati u sebe ništa što a priori izgleda umjetno i žarkih boja te da hrana mora izgledati kao hrana, a ne kao nešto što bi se spakiralo astronautima za dugogodišnju misiju. Uvijek se ima i mora imati vremena za brz i zdrav obrok, najvažnije doručak i svi oni koji će sada odmahnuti rukom i reći da za to nemaju vremena lažu prije svega sami sebe i uljuljkano idu linijom manjeg otpora – nema izgovora.
Zato se odmah bacimo na recept za moje famozne kolačiće koja su vrlo lagana i zdrava alternativa klasičnoj zdjelici zobenih pahuljica s mlijekom i medom.
Kolačići 'Bez grižnje savjesti'
155 g zobenog brašna (ako ga ne možete naći u trgovini, kupite zobene pahuljice i sameljite ih u mikseru ili očišćenom mlincu za kavu)
55 g šećera muscovado (što je šećer tamniji, to će kolačići biti boljeg i pomalo orašastog okusa)
50 g meda
150 ml pjene od jabuka (u trgovinama je možete naći pod njemačkim nazivom Apfelmark) ili 150 g naribanih jabuka po izboru
100 g zobenih pahuljica (koristim one u plavim paketima, sitno mljevenih)
125 g kokosova brašna
120 g narezanih oraha ili badema (dat će hrskavost, pazite da komadi nisu veliki, bademi bi trebali biti oguljeni od kožice)
120 g grožđica
žličica praška za pecivo (ovdje pazite i koristite one s bio oznakom da biste bili sigurni da nemaju aluminija u sebi)
pola žličice soli
žličica cimeta (da, to je dosta, jako volim cimet :)
Zagrijte pećnicu na 180° C. Prekrijte tepsiju papirom za pečenje. U zdjeli umiješajte šećer, med i pjenu od jabuka. Prosijte zobeno brašno u smjesu i mrvice koje su ostale u situ također dodajte. Ubacite prašak za pecivo, sol, cimet, kokos, orahe, pahuljice i grožđice (ako ih volite). Miješajte dok se sve dobro ne poveže. Grabite žličicom i stavljajte na tepsiju. Kolačići se neće puno širiti pa možete staviti tri do četiri po redu, zavisno od širine tepsije. Pecite ih 10-12 min, a nakon što ih izvadite pustite ih dvije-tri minute da se hlade. Zatim ih prebacite na mrežicu i pustite da se sasvim ohlade. Ova smjesa bi trebala biti dosta za 24 kolačića.
Ako netko od vaših bliskih ljudi pati od dijabetesa, onda umjesto spomenutih šećera uz pjenu od jabuka dodajte fruktozu - krvni šećer će držati na mjestu, a ipak je zdravija od umjetnih sladila.
Inače sam lud za zobenim kolačima, a uvijek mi je smetalo kako u klasičnim receptima ima na kraju malo zobi, i to samo u obliku pahuljica, jaja i masnoće da ni ne spominjem. Dva do tri pokušaja, uz pokusne kuniće u obliku obitelji i frendova, i voila! Došao sam do kolačića koje čak i oni koji ne vole kokos jedu. Mogu se jesti kad god vas je volja, a naročito dobro pašu za doručak (možete ih jesti i u autu ili tramvaju ako vam se žuri na posao) uz šalicu jogurta, mlijeka, čaja ili mjericu proteinskog praška.