SDP je praktički još do jučer u Osječko-baranjskoj županiji bio u partnerskom odnosu s HDSSB-om, regionalnom strankom koju je osnovao ratni zločinac Branimir Glavaš, koji zasluženo robija u svojoj 'drugoj domovini', kamo je pretrčao i prije no što mu je presuda izrečena. Neshvatljivo, ali nije to bilo dovoljno SDP-u za prekid te tragične, ali i za vlast magične kombinacije, jer 'partnerstvo' je puklo tek nakon što je Glavašu presuda postala pravomoćna. Doduše, nekim SDP-ovcima, ali i pripadnicima nekih drugih stranaka, koje se zaklinju u borbu za ljudska prava i lamentiraju neizmjerno uglavnom o tuđoj političkoj odgovornosti, čak ni to nije bilo dovoljno za zbogom HDSSB-u.

Na ovakve je akcije gotovo, pa čak i potpuno nemoguće dobiti reakcije SDP-ove špice u obličju Zorana Milanovića, a predsjednica osječkog ogranka Biljana Borzan postupak donedavnih stranačkih kolega komentirala je tportalu kao očekivan i dobrodošao. 'Maksimovića smo s mjesta predsjednika županijske organizacije morali smijeniti zbog nerada i neučinkovitosti. To je bilo rasulo, nekoliko godina kako je radio. Morali smo ga smijeniti i imenovati novog predsjednika.' O tome da su bivši kolege utekli novim kolegama u stranku ratnog zločinca koji ne bi smio biti ničiji kolega, a kamo li partner, ni riječi.

VLAST JE SLAST

Na kroničan izostanak političke odgovornosti upozorava Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, naglašavajući da je 'problematično, zabrinjavajuće i neprihvatljivo koliko je dugo SDP-u i ostalim strankama trebalo za izlazak iz koalicije sa strankom koja se oglušuje o pravomoćne presude. Viđeno ponašanje pokazuje da politička odgovornost nije pitanje koje se postavlja, a trebalo bi, jer stranke i prečesto zaboravljaju da osim kaznene, postoji i politička odgovornost te da su upravo stranke te koje bi na to trebale ukazivati'.

Da se na ovakvim stvarima može izgubiti i srozati politički integritet, jasno je i Toninu Piculi, članu SDP-ovog Predsjedništva. U konkretnom slučaju, ipak ističe da pretrčavanje bivših stranačkih kolega 'ide njima na savjest te da je opravdano postaviti pitanje što su radili uopće u SDP-u'. Međutim, 'SDP nije sekta i u nj ulaze različiti ljudi, pa tako i oni kojima politička uvjerenja i vrijednosti nisu na prvom mjestu, a to se često događa na lokalnoj razini i nije rezervirano samo za jednu stranku i nije ga moguće posve spriječiti premda, s obzirom na to da je riječ o SDP-u, takvo ponašanje strši', zaključuje Picula.