Svi svjetski proizvođači ne sklapaju svoje automobile isključivo od komponenti koje su sami izradili. Da spomenemo samo neke od najčešćih: gume, akumulatori, stakla, plastični dijelovi, elektroničke komponente, sustav brisača, mjenjači... Lista je podugačka i vječito je pitanje koliko onda zapravo sam proizvođač ugradi vlastitih dijelova u svoj automobil.

Jesu li proizvođači automobila svjesni toga da im neki dijelovi imaju kraći vijek trajanja od onoga što su planirali? Mnoge komponente koje su nabavili od drugih dobavljača imaju tendenciju da se kvare u nekom postotku. Tada proizvođač automobila kao cjelovitog sklopa može samo voditi statistiku o učestalosti kvarova pojedinih komponenti. Nažalost, kad vam se u vožnji bez ikakvog razloga aktivira sustav zračnih jastuka, posljedice mogu biti pogubne. Proizvođač automobila je kriv za to, iako uopće nije proizveo tu komponentu. No ugrađena je u njegov model. Tako, primjerice, General Motors zna sve kada je riječ o njihovim reklamacijama u garantnom roku, a Toyota sve o svojim. To je priroda vlasničkih podataka, o kojoj se govori otkako je autoindustrije.

Tvrtka We Predict iz Ann Arbora, u Michiganu, prikuplja podatke o jamstvu iz različitih izvora, uključujući zastupstva i neovisne servise. Renee Stephens, potpredsjednica tvrtke za Sjevernu Ameriku, ističe kako su izgradili bazu podataka s više od 500 modela vozila sa statistikama o najmanje petini ukupnog broja svakog modela. Baza podataka trenutno se proteže na 10 godina nekog modela, ali predviđa se produljenje na 15 godina. Tvrtka prodaje prediktivnu analizu koja predviđa kad će određeni dio zakazati na temelju onoga kako je funkcionirao u prošlosti. Podaci koje sada nudi autotvrtkama u osnovi su ono na što se oslanjaju osiguravajuća društva - aktuarski podaci.

We Predict osnovao je James Davies, nekada zaposlen u londonskoj osiguravajućoj kući Lloyd's. Sad je izvršni direktor We Predicta.

Ta ponuda proizvoda zvuči jednostavno. Ali potencijalne implikacije mogu biti dalekosežne. Proizvođač automobila može tražiti podatke o uspješnosti pojedinog konkurentskog dijela, ili svakog dijela koji koristi konkurent, ili svakog dijela u industriji.

Lakši pristup podacima o jamstvu omogućio bi jednom proizvođaču automobila da odredi kako se određeni dio ponaša kod konkurentskog proizvođača automobila. Dosad je svaki proizvođač automobila znao samo kako djeluju njegovi dijelovi. I dok proizvođač može poboljšati svoje jamstvene performanse u odnosu na prethodnu godinu, teško to može znati za direktnu konkurenciju.

Taj uvid će pomoći prilikom kupnje automobila. Kupci bi mogli vidjeti kako se pojedina komponenta ponaša s vremenom i usporediti ga s funkcioniranjem kod konkurentskog proizvođača kako bi utvrdili hoće li kupiti određeni model automobila.

No, i obrnuto, te informacije mogle bi usmjeriti dobavljačevu prodajnu politiku pružanjem dokaza treće strane o uspješnosti dijela, rekla je Stephens, koja je prethodno radila kao direktorica za upravljanje kvalitetom u GM-u i J. D. Poweru.

Prije 10 godina u GM-u Stephens je naišla na neprobojni zid vlasničkih podataka o dijelovima kada je tvrtka imala problema s komponentom jednog dobavljača. GM je bio svjestan toga da Toyota koristi istu komponentu i pitali su se je li se i tamo pojavio problem kvalitete. Nije, međutim, bilo načina da se dobije ta informacija. Bez toga GM nije mogao biti siguran je li problem izašao iz pogona dobavljača ili iz njihovih vlastitih postrojenja.

Stephens je zaobilazila tu barijeru tajanstvenosti tako što je jednostavno podigla slušalicu i nazvala prijatelja koji je radio u Toyoti te ga pitala o tom dijelu.

Taj povratni kanal riješio je GM-ovo pitanje, ali Stephens je priznala da bi, ako bi proizvođači automobila dijelili svoje podatke oprezno zaobilazeći zamku upadanja u probleme s antitrustovskim zakonom, pitanja opskrbnog lanca mogla biti brže riješena. Međutim, zabrinutost pravnog odjela zbog razmjene podataka pokazala se previše zahtjevnom.

Nedavno je We Predict primijetio da je dio koji koristi automobilski klijent iznenada pokazivao višu stopu kvarova od očekivanog, a menadžeri u We Predictu slučajno su znali da će isti dio dobiti drugi proizvođač automobila. Iz vlasničkih razloga nisu mogli obavijestiti drugog proizvođača automobila o tome. Umjesto toga, podatkovna tvrtka upozorila je svog klijenta na situaciju i upitala ih 'žele li svojeg konkurenta učiniti svjesnim problema'. I jesu. 'Njihov stav je bio: 'Morat ćemo razgovarati s ovim dobavljačem - i bilo bi bolje da o tome čuju od dva klijenta umjesto jednog'', ispričala je Stephens.