Šarmantni Strasbourg i u pandemiji obara s nogu. A u vrijeme adventa je poput omiljene bombonijere. Pročelja zgrada i kuća su kao čokoladni bomboni umotani u šarene papiriće. Niz njih se u grozdovima 'slijevaju' plišani đinđeri, ukrasi u obliku blagdanskih keksića, dok u prozorima sjede medvjedići. Kao i u modi, Francuzi ni ovdje ne odstupaju od svoje formule - što jednostavnije.

Ulice pune ljudi, a opet, kao da nema gužve. Nitko se nikamo panično ne žuri. Iako pandemija u svijetu bukti već dvije godine, reklo bi se da se sve vratilo na 'staro normalno'. Ipak...

'Molim vas, pravilno stavite masku preko lica', opominje nas skupina policajaca u ophodnji središtem grada u kojem smo boravili tijekom održavanja plenarne sjednice Europskog parlamenta.

Štrecnemo se jer su neupadljivi, ali ih ima gotovo na svakom uglu. Izlaze iz svake sporedne ulice i slijevaju na gradske trgove. Ovdje su i radi sigurnosti, još od pucnjave na Božićnom sajmu 2018. godine, kada je bilo i ubijenih. I naoružani su, reklo bi se, do zuba.

Francuski žandari prilaze i zaustavljaju sve one koje uoče bez maske na licu. Doduše, takvi su prolaznici rijetki u Strasbourgu, središtu pokrajine Elzas, smještene na tromeđi Francuske, Njemačke i Švicarske. Maska je obvezna kako u zatvorenim prostorima, tako na ulici. No pravila se disciplinirano pridržavaju i stari i mladi Francuzi. Čak i školarci, bez ustručavanja, mrkim pogledom sasijeku sve one koji ju pravilno ne nose.

Pogledom kao da govore: 'Gdje ti je maska!?'

Ne nose ju samo oni koji kroz gradsku vrevu dobro kormilare na biciklu.

Blagdansko raspoloženje osjeti se na svakom koraku. Sve je okićeno. Puno je svjetla. Noću sve pršti od boja, ali s mjerom, a opet sve izgleda raskošno ukrašeno.

Pred ulazom na božićne sajmove strpljivo se čeka u redu. Među drvenim kućicama u kojima se nude ručno oslikane staklene kuglice, kuhano vino, sok od naranče s medom i pereci može se prošetati samo uz predočenje covid putovnice.

'Madame, vaša covid potvrda', zaustavljaju na ulazu čuvari reda očitavajući QR kodove sa zaslona mobitela.

'Izvolite, slobodno prođite', ljubazno nastavljaju čim se zazeleni 'covid putovnica'.

Oni koji ju nemaju neće moći ni u restorane.

'Covid potvrdu, molim', zaustavljaju konobari svakoga na ulazu u restorane, u koje Francuzi svakodnevno odlaze na večeru.

Restorani su puni do zadnjeg stola. Traži se mjesto više. Iako su svi natiskani kao u kutiji žigica - niti igla se ponekad ne bi mogla ugurati između gostiju - pridržavaju se epidemiološkog pravila koje glasi da za jednim stolom može sjediti najviše šest osoba.

Dok se nekada ovdje disalo punim plućima i zabavljalo cijelu noć, vrata restorana zatvaraju se u 23 sata, a zadnji kupci s božićnog sajma odlaze u 22 sata. No čini se da baš nitko nema s time baš nikakav problem.