Među kompanija koje bi se ubrzo mogle naći na bubnju u Končaru, Croatia banci, ACI-ju i Croatia Airlinesu država ima većinski udjel dok je u ostalim manjinski dioničar s udjelima većim od 25 posto. Dvije od navedenih tvrtki već su prošle kroz djelomičnu privatizaciju (Croatia osiguranje, Luka Rijeka) prodajom dionica strateškom investitoru ili dokapitalizacijom, a za neke je država neuspješno tražila strateške ulagače (Croatia Airlines, Petrokemija).

U državnu kasu najviše bi se moglo sliti od prodaje manjinskog udjela u Croatia osiguranju, a najmanje se može očekivati od Petrokemije. S obzirom na interes, država će najlakše unovčiti udjele u Croatia osiguranju, Podravci i ACI-ju, a najteže će ići privatizacija Petrokemije i Croatia banke.

Na Podravku pucaju Atlantic i Adris

Privatizacija Podravke uvijek je bila vruće političko pitanje, zbog čega su propali svi dosadašnji pokušaji prodaje. Uz državu, koja posjeduje kontrolni paket od 25,4 posto, najveći vlasnici koprivničke tvrtke su mirovinski fondovi te zajedno raspolažu s 38 posto dionica.

Vrijednost manjinskog državnog udjela u Podravki na burzi trenutno vrijedi oko 630 milijuna kuna. Dosad je interes za kupnju državnog udjela iskazala Atlantic grupa, a kao potencijalni ulagač spominje se i rovinjski Adris.

Država ima mogućnost svoj udjel prodati na burzi širem krugu dioničara ili putem prikupljanja ponuda strateškom ulagaču. U tom slučaju, potencijalni kupac dobit će priliku za preuzimanje cijele kompanije.

Udjel u Croatia osiguranju vrijedan više od 900 milijuna kuna

U Croatia osiguranju (CO) 31,2 posto udjela je u vlasništvu države. Njegovom prodajom Vlada bi mogla zaraditi više od 900 milijuna kuna u slučaju da se postigne cijena (970,45 eura) po kojoj je Adris grupa prije dvije godine preuzela tad državnog osiguravatelja.

Izgledan kupac je ponovo Adris, a u svojim rukama sad ima 62,3 posto dionica. Rovinjska tvrtka je nakon prodaje TDR-a velik naglasak stavila, uz turizam, na razvoj osiguravateljskog biznisa.

Turci žele ACI

Država u svom vlasništvu ima 78,6 posto dionica najvećeg lanca marina, a drugi najveći dioničar je Dogus grupa s nešto manje od 11 posto dionica. Prema tržišnim cijenama, državni udjel vrijedi oko 480 milijuna kuna. Vlada Zorana Milanovića najavljivala je potragu za strateškim partnerom za ACI, ali je zadržala tvrtku u kategoriji strateških. Jedna od glavnih prepreka za privatizaciju je neriješeno vlasništvo nad zemljištem u slučaju većine marina.

Končar EI teško do strateškog ulagača

Končar je u svim dosadašnjim pokušajima izbjegao privatizaciju, ali ovoga puta našao se u vrhu privatizacijskih prioriteta. Država zajedno s Kapitalnim fondom raspolaže s većinskim udjelom koji na burzi vrijedi oko 900 milijuna kuna. Među značajnim dioničarima su i mirovinski fondovi koji bi u slučaju prodaje dionica na burzi mogli povećati svoje udjele. Ukoliko država odluči tražiti strateškog partnera za Končar, postupak bi mogao potrajati s neizvjesnim ishodom.

Naime, otežavajuća okolnost za privatizaciju je Končarov složeni organizacijski model s matičnom tvrtkom i 17 povezanih društava raznorodne vlasničke strukture i značajnih razlika u uspješnosti poslovanja. Zato strateški ulagači dosad nisu bili zainteresirani za kupnju cijele kompanije, već samo njenih kvalitetnijih dijelova.

Croatia Airlines na meti Nijemaca, Grka i Turaka

Nekadašnji kronični gubitaš Croatia Airlines, u kojem država drži gotovo 99 posto dionica, zadnje tri godine posluje pozitivno.

Lani je dobit skočila za čak 83 posto, na 13,8 milijuna kuna. Rezultat je to uspješno provedenog restrukturiranja, čime je tvrtka postala atraktivna za potencijalne ulagače ili kupce.

Vlada Zorana Milanovića uz pomoć IFC-a, fonda Svjetske banke, prošle godine je počela ispipavati interes velikih svjetskih kompanija za hrvatskog avioprijevoznika. Tad su najviše zagrizli njemačka Lufthansa, grčki Aegean Airlines i Turkish Airlines

Međutim, još se treba odlučiti na koji će se način ići u privatizaciju - dokapitalizacijom, strateškim partnerstvom ili prodajom. Aktualna Uprava na čelu s Krešimirom Kučkom navija više za dokapitalizaciju nekog ulagača, nego za preuzimanje u režiji konkurentske aviokompanije.

Procjene su kako je nužna financijska injekcija od oko 30 milijuna eura (više od 200 milijuna kuna) da bi tvrtka Croatia Airlines u potpunosti stala na noge.

Luka Rijeka interesantna mirovinskim fondovima

Tvrtka Luka Rijeka najveći je koncesionar za prekrcaj suhih tereta na području riječke luke, a država je vlasnik oko 36 posto udjela. Na Zagrebačkoj burzi cijena dionice se kreće oko 40 kuna i prodajom svog paketa država bi zaradila najmanje 200 milijuna kuna.

Kao mogući kupci nameću su mirovinski fondovi koji sad drže 30 posto udjela ili poljska tvrtka OT Logistics, trenutno vlasnik 21 posto dionica.

Privatizacija spas za Petrokemiju, prodaja Croatia banke težak zadatak

Privatizacija kutinske Petrokemije prije svega bi značila spas za tu kompaniju, a državni proračun od njene prodaje neće se previše obogatiti. Dubioze u poslovanju toliko su velike da će novi vlasnik trebati uložiti velik novac kako bi vratio sve dugove i modernizirao proizvodnju.

Prošlu godinu Petrokemija je završila s gubitkom od 93,2 milijuna kuna, što je čak i dobar rezultat kad se uzme u obzir to da je minus u 2014. bio gotovo 500 milijuna kuna.

U ožujku je Ina zaustavila isporuku plina kutinskoj tvrtki zbog duga od 300 milijuna kuna. Srećom, tad je uskočilo vukovarsko Prvo plinarsko društvo (PPD) povećanom isporukom usprkos tome što od Petrokemije ima veća potraživanja nego Ina.

Na nedavnom natječaju PPD je u partnerstvu s austrijskim Borealisom jedini predao obvezujuću ponudu za kupnju Petrokemije. Odgovor Vlade tad nisu dobili.

Država drži oko 80 posto dionica u Petrokemiji, čija je trenutna tržišna vrijednost oko 120 milijuna kuna.

Tvrd orah za privatizaciju bit će i Croatia banka. Nakon čišćenja bilance i dokapitalizacije teške 200 milijuna te provedene 2012. banka u zadnje tri godine bilježi rast aktive i pozitivne poslovne rezultate, ali tužba malih dioničara protiv države, koji su nakon sanacije banke 90-ih godina ostali bez svojih dionica, otežavajući je faktor u potrazi za strateškim ulagačem.