Otmar Issing, prvi glavni ekonomist Europske središnje banke (ECB) i jedan od ljudi najzaslužnijih za stvaranje zajedničke europske valute ovih je dana izjavio kako je euro kuća od karata koja će se jednog dana srušiti. Odgovarajući na pitanje u magazinu Central Banking kakva budućnost čeka euro, s obzirom na sadašnje stanje politike u eurozoni, Issing je rekao: 'Realistično, provlačit ćemo se i boriti od jedne do druge krize. Teško je predvidjeti koliko će sve to trajati, no ne može zauvijek. Vlade će nakupiti dodatne dugove – i jednog dana će se ta kula od karata srušiti.'

Njemački ekonomist, koji je do formiranja ECB bio član vijeća njemačke središnje banke, prije nekoliko je godina još branio euro tvrdeći da valuta može opstati, no da bi neke države trebale napustiti eurozonu (neformalno ime za zajednicu država koje koriste zajedničku valutu). U osnovi Issing svoj stav nije promijenio, no sada tvrdi da bi se konačno trebala ustanoviti pravila prema kojima bi bilo moguće i napuštanje eura kao valute i drži da bi u takvom scenariju euro onda mogao opstati kao valuta država s jakim ekonomijama dok bi zajedničku valutu napustile one kojima ne odgovara jedinstvena monetarna politika, pri čemu prvenstveno misli na mediteranske zemlje.

Svoje stavove Issing je podijelio tijekom duljeg razgovora čija je tema bila neovisnost ECB-a. Na pitanje popušta li Europska središnja banka previše političarima i državama koje se onda oslanjaju na takav stav rekao je da je ECB-ova neovisnost smanjena jer se previše prilagođava željama vladâ koje strahuju od kolapsa bankovnih sustava ili bankrota.

Issing je podsjetio na početke eura kad je sredinom 1998., šest mjeseci prije uvođenja eura kao službene valute umjesto 11 nacionalnih valuta, osnovana Europska središnja banka sa zadatkom formiranja jedinstvene monetarne politike. On kaže da je tada podržavao tzv. ekonomski pogled na zajedničku valutu koji je tvrdio da bi jedinstvena valuta trebala doći kao konačni korak nakon dugog procesa europske integracije. No politički planovi bili su drukčiji i Issing kaže da je kao središnji bankar morao prihvatiti političku odluku o stvaranju jedinstvene i napuštanja nacionalnih valuta.

Stav da je euro kao jedinstvena valuta morao doći nakon pune političke integracije u Europskoj uniji i danas dijele mnogi ekonomisti i kritičari zajedničke valute, a tako je bilo i tijekom prošla dva desetljeća. Poznati američki ekonomist i nobelovac Milton Friedman svojevremeno je napisao da je 'euro motiviran politikom, a ne ekonomijom'. On je dodao da se euro uvodio s ciljem 'povezivanja Francuske i Njemačke tako snažno da nekakav budući rat u Europi postane nemoguć, i da bi se postavile osnove za Ujedinjene države Europe'. 'Vjerujem da će uvođenje eura imati suprotan efekt. Ono će povećati političke napetosti pretvarajući šokove koje se moglo ublažiti tečajnim prilagodbama valuta u političke stavove koje se neće moći pomiriti. Političko ujedinjenje može popločati put k monetarnom ujedinjenju. Monetarno ujedinjenje nametnuto pod nepovoljnim uvjetima će se pokazati kao prepreka uspostavljanju političke unije.'

Iz današnje perspektive Friedmanov se stav čini kao proročanstvo koje se ispunjava. Posebno je to postalo naglašeno nakon krize u Grčkoj, iako Issing upozorava da se i druge mediteranske države, poput Portugala, Španjolske i Italije teško nose sa zajedničkom valutom. Zbog toga je uvjeren da bi trebalo konačno donijeti pravila pod kojima bi pojedina država mogla napustiti zajedničku valutu i vratiti se nacionalnoj. Issing ukazuje na to da je jedinstvena monetarna politika teško spojiva sa situacijom kad je dijeli dvadesetak država od kojih svaka ima svoju fiskalnu politiku mada dodaje da bi i to bilo moguće da su političari odradili svoj posao.

No on ni u budućnosti ne vidi političku volju da se u sustavu jedinstvene valute i jedinstvene monetarne politike naprave one promjene koje bi trebale kako bi euro mogao opstati. Prema njemu političari bi konačno trebali prihvatiti činjenicu da ne postoji šansa političke unije u EU-u kako bi se onda i unutar europske monetarne unije prilagodila pravila koja bi bila odraz tog stava i čime bi se euru mogla osigurati i budućnost.