U razgovoru za tportal Saša Poljanec Borić, znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i voditeljica kolegija Turistička politika i sociologija u turizmu na Zagrebačkoj školi za menadžment, komentirala je najnovije podatke o sezoni, osvrnula se na dosadašnje poteze Ministarstva turizma te dala svoje mišljenje o turističkoj strategiji
Ministar Damir Bajs pohvalio se turističkim rezultatima za lipanj ističući da je hrvatski turizam za sada vrlo konkurentan. Koliko su navedeni podaci (broj noćenja i dolazak turista) dostatni i relevantni za procjenu pravih efekata (prihoda) od turističke sezone?
Podaci koje je naveo ministar Bajs potpuno su irelevantni za vrednovanje ekonomskih učinaka ovogodišnjeg poslovanja hotelske industrije i turizma u cijelosti u Hrvatskoj. Takav izbor podataka pokazuje da naša državna turistička administracija, a s njom i ministar Bajs, izbjegava priznati postprivatizacijsku stvarnost, u kojoj je dobit od poslovanja ključni pokazatelj uspješnosti poslovanja.
Koji osnovne kriterije suvremeni kompetentni ekonomski analitičari koriste za procjene uspješnosti turističke sezone i turističkih strategija?
Osnovni kriteriji su: popunjenost smještajnih objekata, duljina trajanja sezone, prosječna postignuta cijena po prodanoj sobi u smještajnom objektu, visina plaća zaposlenih u hotelskoj industriji i turizmu u cjelini te dobit od poslovanja poduzeća koja posluju u sektoru.
Smatrate li da Hrvatska uopće ima razvojnu strategiju turizma? I kakva bi, prema vašem mišljenju, u glavnim crtama ona trebala biti - s obzirom da smo svjedoci velikih polemika između onih koji zagovaraju Hrvatsku kao alternativnu, eko-destinaciju naspram onih koji se zalažu za dolazak imućnih gostiju (golf, vrhunski provod, restorani itd.)?
Hrvatska ima više strategija razvoja turizma, ali nema niti vrijednosni konsenzus i institucionalni kapacitet niti političku viziju i volju da provede bilo koju vrijednosno jasnu i razvojno strukturiranu turističku strategiju. Po mom mišljenju je posve besmisleno pozicionirati Hrvatsku kao elitnu destinaciju kad niti naše stanovništvo niti naše lokalne zajednice niti nama najbliža emitivna tržišta, koja su još uvijek tranzicijska, ne mogu realizirati elitnu ponudu niti emitirati elitnu potražnju prema našoj zemlji. Taj koncept po mom dubokom uvjerenju vodi u latinoamerikanizaciju hrvatske obale prema modelu: hotel, ograda, domorodac - i politički je neodrživ.
S druge strane, Hrvatska ne može biti niti isključivo alternativna eko-destinacija, prije svega zbog toga što je jugoslavenski model turističkog razvoja ostavio u prostoru i realnim lokalnim zajednicama hotelska poduzeća, a to znači konkretnu tipologiju objekata namijenjenih masovnom turizmu koji i danas čine okosnicu lokalnih ekonomija. Držim da će za postindustrijski razvoj Hrvatske biti velika stvar ako se naša zemlja stabilizira kao turistička zemlja za srednju klasu koja u svojoj ponudi nudi turističke sadržaje i turističke doživljaje dostupne europskom građanskom profilu potražnje.
Većina ekonomista očekuje pad prihoda od turizma između 10 i 20 posto? Jesu li to realne procjene?
Smatram da je, ove godine, realno očekivati pad turističke potrošnje od 20 do 25 posto.
Sudjelovali ste u kampanji s Josipom Kregarom, za dogradonačelničko mjesto u Zagrebu. Koje biste prve poteze učinili za grad Zagreb kao turističku destinaciju?
Proširila bih pješačku zonu, popravila fasade na području Zelene potkove i maknula aute s pločnika na području Zelene potkove u garažu ispod srednjoškolskog igrališta. Istovremeno, skinula bih postojeću smeđu, tzv. turističku signalizaciju i zamijenila bih je prikladnijom jer je
neprimjereno robusno postavljena i potpuno neprilagođena turistu pješaku.
Akcijski plan nije puno ostvario. On je utjecao na smanjivanje nekih parafiskalnih nameta hotelijerstvu i ugostiteljstvu i to je dobar potez ukoliko se promatra u određenom vremenskom horizontu. Tu prije svega mislim na problem spomeničke rente i naknada za ZAMP. Ali tu se radi više o upravnim nego o strateškim potezima, vrijednost kojih je, po mom mišljenju, sasvim umanjena novom nacionalnom turističkom kampanjom i odabranim sloganima.
Naime, nacionalna turistička kampanja i slogani su u svim zapadnoeuropskim državama više od turizma. Oni su i politika i uvijek odašilju i vrijednosno jasne političke poruke. Nezabilježeno je u europskoj turističkoj marketinškoj praksi da zemlja koja ulazi u EU propušta ovu političku činjenicu ugraditi u svoju nacionalnu turističku kampanju. Smatram da je to ogroman propust ministra Bajsa i njegovih suradnika.
