Kao i brojna druga europska brodogradiliša i nekad slavno britansko, osnovano daleke 1861., izgubilo je bitku s dalekoistočnom konkurencijom. Nakon nekoliko pokušaja restrukturiranja norveški vlasnik Delphin Drilling u lipnju je podnio zahtjev za bankrot i stavio brodogradilište na bubanj.

Na vrhuncu slave tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća Harland & Wolff zapošljavao je 35.000 radnika, a trenutno je u škveru svega 130 radnika koji su zabarikadirali unutar postrojenja dok ne dobiju nadzor nad procesom restrukturiranja.

Uz neponovljivi Titanic, koji je potonuo 1912. na prvom putovanju, brodogradilište na obalama rijeke Lagan izgradilo je neke od najvećih svjetskih brodova. Važnu ulogu odigralo je u drugom svjetskom ratu, proizvodeći ratne brodove poput HMS Belfasta, krstaša koji je sada usidren na londonskoj Južnoj obali kao plutajući muzej.

Škver je 1961. izgradio i posljednji oceanski putnički linijski brod, Canberru, koji je povezivao Veliku Britaniju i Australiju. No značaj Harland & Wolffa postupno je slabio jer su zračna putovanja zamijenila putovanja brodom, a brodogradilišta u istočnoj Aziji nudila su jeftinija plovila.

U posljednje vrijeme brodogradilište se usredotočilo na popravke brodova i naftnih postrojenja te proizvodnju ogromnih čeličnih stupova za morske vjetroelektrane. U 2016. godini, posljednjoj godini za koju je podnesen financijski izvještaj, tvrtka je poslovala s gubtikom od 5,8 milijuna funti, u usporedbi s dobiti od 1,1 milijuna funti u 2015. Tijekom istog jednogodišnjeg razdoblja promet tvrtke srušio se s 67 milijuna na nešto više od 8 milijuna funti.

Sindikalni predstavnici u ponedjeljak su priopćili kako će spriječiti stečajnu upravu da uđe u brodogradilište, a prema njihovom mišljenju najbolji model rješenja problema je nacionalizacija.