Prema planu ministra zdravstva Darka Milinovića, od 1. siječnja 2009., svi će, uključujući i umirovljenike, prilikom posjeta liječniku opće prakse plaćati participaciju od 15 kuna. Djeci, trudnicama, invalidima i nezaposlenima trošak participacije pokrivat će država.

Za bolničke usluge uvest će se jedinstvena stopa participacije od 20 posto, izuzevši dijalizu, s time da će najveći iznos participacije iznositi 3.000 kuna (transplantacija organa). Konkretno to znači da će dvije najjeftinije dijagnostičke pretrage u bolnici stajati minimalno 100 kuna, a pregled specijalista 20 kuna

Zanimljivo je to da je u veljači ove godine ministar Milinović ukinuo plaćanje te iste participacije koja se tada zvala administrativna pristojba (iznosila je 30 kuna), uz opasku da se ne može dopustiti dodatno oporezivanje građana zbog bolesti?! Također, jedna od glavnih odrednica predizbornog programa koalicije HSS-a i HSLS-a, stranaka koje su sada u Vladi, bilo je ukidanje administrativne takse u zdravstvu.

'Ne radi se ni o čemu drugome nego o porezu na bolest. Paradoksalno je to da se ponovo uvodi nešto što je prije nekoliko mjeseci ukinuto. To samo pokazuje ministrovo nesnalaženje i to da Vlada ne zna na koji način riješiti problem zdravstva', kaže Rajko Ostojić, bivši pomoćnik ministra zdravstva i autor zdravstvene strategije SDP-a.

Druga bitna postavka na kojoj počiva Milinovićeva reforma je dopunsko zdravstveno osiguranje. Ako ne želite plaćati participaciju svaki put kad idete svom liječniku ili u bolnicu, bit ćete primorani plaćati dopunsko osiguranje preko HZZO-a. Za one koji imaju plaću veću od prosječnih 5.200 kuna (10 posto građana), polica će stajati 130 kuna mjesečno, dok će za one s manjim primanjima ostati dosadašnji iznos od 80 kuna. Promjene će 'zakačiti' i umirovljenike s mirovinom većom od 5.200 kuna, njih oko 20.000 tisuća, čija će polica umjesto sadašnjih 50 kuna biti 80 kuna mjesečno.

Isto to dopunsko osiguranje za koje se Milanović uzda da će dijelom pokriti zdravstvene dubioze, prije pet godina Andrija Hebrang, tadašnji HDZ-ov ministar zdravstva, želio je ukinuti uz obrazloženje da je ono dovelo do prevelike potrošnje lijekova i novih 600 milijuna kuna troškova. Tada su mnogi građani odustali od plaćanja osiguranja uvjereni da je dopunskom odzvonilo.

Uglavnom, uvođenjem participacije ministar želi natjerati sve one koji to do sad nisu da se osiguraju. Cilj je da se poveća baza osiguranika sa sadašnjih 700.000 na dva i pol milijuna, što bi zdravstvu donijelo dodatnih 1,5 milijardi kuna

Treći stup najavljene reforme uvođenje je plaćanja zdravstvenog doprinosa za umirovljenike. Dosad su samo zaposleni iz svoje bruto plaće izdvajali 15 posto za zdravstvo (op.a. najviše u Europi), a sada bi i umirovljenici izdvajali od dva do pet posto doprinosa ovisno o visini mirovine

Umirovljenici se pitaju gdje je tu pravda ako su već tijekom cijelog radnog vijeka uplaćivali zdravstveni doprinos, da bi sada ponovo bili oporezivani za istu stvar, na što im je ministar lakonski poručio da njih 45 posto ima manje od 30 godina radnog staža

'HDZ-ova vlada zaboravila je tko je te ljude otjerao u prijevremenu mirovinu. U Europi mirovinski sustavi se temelje na tri solidarnosti; zdravih prema bolesnim, imućnih prema siromašnim i mladih prema starima. Najavljena reforma briše sve tri', mišljenja je Ostojić.

U zdravstveni sustav godišnje se izdvaja od plaća građana 22 milijarde kuna, a dosad je tim novcem gospodario ministar financija Ivan Šuker. Milinović najavljuje odvajanje tog novca iz državnog budžeta u poseban zdravstveni proračun. Na taj način bi se izbjegla dosadašnja praksa da se dio tog novca potroši u nezdravstvene svrhe. Pojedini stručnjaci smatraju da je taj novac dovoljan za to da sustav uspješno funkcionira i da reforma ovoga tipa nije potrebna, ali se s njim mora pametno baratati, što do sada nije bio slučaj.

Od tih 22 milijarde kuna, dva do tri posto prepustilo bi se privatnom sektoru, osiguravajućim kućama i poliklinikama. Ideja je ministra da se građanima omogući da police dopunskog osiguranja mogu uzeti i izvan HZZO-a. Međutim, pitanje je kako će se uskladiti javni interes i interes privatnih tvrtki kojima je na prvome mjestu profit.

Nejasna je i najava da bi se 2010. smanjio doprinos za zdravstvo, i to tako da će dio doprinosa plaćati, kao i dosad, poslodavci, a dio sami radnici. Kritičari upozoravaju na to da bi se tako samo umanjila neto plaća zaposlenih, dok bi se išlo na ruku poslodavcima kojima bi se smanjilo opterećenje.

Uglavnom, mnogo je upitnika, a malo jasnih odgovora. Ovako prezentirana reforma čini se više kao brzinsko sređivanje financijske strane zdravstva preko leđa građana, nego želja za sveobuhvatnom promjenom sustava koji godinama propada. Sustava kojem kronično nedostaje stručnoga kadra. Sustav u kojem je moguće to da oboljeli od raka četiri sata čekaju na kemoterapiji u čekaonici bez stolica (Klinika zavoda za tumore u Zagrebu).