Pregovori o budućim ekonomskim odnosima Europske unije i donedavne članice Velike Britanije trebali bi, nakon pripremnih procedura, početi u ožujku, no već i sada se mogu vidjeti prilične prepreke koje će pregovaračima stajati na putu. Portal Politico skrenuo je pažnju na činjenicu da će svaka članica Unije najvjerojatnije imati mogućnost veta na konačni sporazum ako se u pregovorima ne bude vodilo računa o njihovim partikularnim interesima.

Ovih dana, prije početka samih pregovora, Unija bi trebala donijeti odluku temeljem koje pravne osnove će pregovarati s Velikom Britanijom. Aktualna verzija nacrta predviđa primjenu čl. 217. Sporazuma o funkcioniranju Europske unije, a to znači da države članice moraju donijeti jednoglasnu odluku unutar Vijeća EU-a za odobrenje sporazuma, odnosno potreban je pristanak svake članice.

Konkretnije, to otvara mogućnost članicama da sklapanje sporazuma Britaniji uvjetuju i raznim drugim pitanjima: Španjolska bi mogla otvoriti pitanje budućeg statusa Gibraltara, neke druge članice bi se mogle zainatiti po pitanju poljoprivrede, ribarstva ili možda financijske regulative. Prema izjavama jednog europskog diplomata, ova je pravna osnova predložena tijekom dogovora u siječnju, kad se raspravljalo o pravnoj arhitekturi budućeg sporazuma.

Prvotno se razmatrala primjena čl. 207., temeljem kojeg se inače pregovaraju direktive za sporazume o slobodnoj trgovini. Kad bi se primjenjivale odredbe tog članka, za odobrenje konačnog dogovora u Vijeću EU-a potrebna bi bila samo tzv. kvalificirana većina (ili najmanje 15 država ili pristanak država koje zajednički čine barem 65 posto stanovništva Unije). Sada je jasno da će konačna odluka ovisiti i o stavovima manjih država članica.

Predložena pravila Vijeće tek treba odobriti, no diplomati tvrde da će se aktualna verzija dokumenta tek malo kozmetički urediti jer je Komisija odlučila da će u obzir uzimati stavove pojedinih država članica. Što se tiče pravne osnove, u ovom trenutku jedino je još otvoreno pitanje hoće li se konačni sporazum klasificirati kao 'EU' ili tzv. miješani sporazum.

Razlika između 'miješanog' i 'EU' sporazuma je u opsegu koji pokrivaju. Trgovinski sporazumi koji se odnose 'samo' na 'EU' oni su čije provođenje potpada isključivo pod ingerenciju institucija same Unije. 'Miješani' sporazumi imaju dijelove koji potpadaju pod ingerenciju institucija Unije, ali i dijelove za koje su odgovorne države pojedinačno.

Sukladno tome, 'EU' sporazumi stupaju na snagu nakon odobrenja Europskog parlamenta i Vijeća, dok 'miješane' sporazume trebaju odobriti svi nacionalni i regionalni parlamenti, njih četrdesetak. To pojedinim državama opet daje mogućnost veta na sporazum, mada se ispregovarani dogovor može, dijelom ili čak u punom opsegu, u međuvremenu uvjetno primjenjivati.

Dodatne poteškoće na putu do konačnog dogovora moglo bi stvoriti i vrlo važno pitanje financijskog sektora. London je jedan od najvažnijih svjetskih financijskih centara, a velik dio poslovanja vezan je i uz EU. Za poslovanje banaka, fondova, i drugih tvrtki financijske industrije dosad je važila praksa Unije koja predviđa da dozvola za poslovanje u jednoj državi članici automatski znači i dozvolu za rad u svim ostalim članicama.

Kako Velika Britanija više nije članica, to se takav princip nakon prijelaznog razdoblja neće moći nastaviti primjenjivati jer Britanci sada imaju mogućnost krojiti vlastita pravila bez nadzora Unije. U praksi to bi značilo da svaka tvrtka iz financijskog sektora mora otvarati posebnu podružnicu u EU i tražiti dozvolu za poslovanje po pravilima Unije.

Bruxelles može, ako utvrdi da su zakonski standardi neke države izvan Unije jednaki standardima EU-a, odobriti tzv. ekvivalenciju i u tom slučaju ne postoji potreba za otvaranjem zasebnih podružnica na području Unije. Uvid u britanske dokumente za pregovore otkrio je da vlada premijera Borisa Johnsona namjerava tražiti 'permanentnu ekvivalenciju', odnosno status koji bi financijskim tvrtkama registriranim u Londonu automatski omogućavao i poslovanje na području EU-a.

Nakon što je stav britanskih vlasti dospio u medije glavni Unijin pregovarač Michel Barnier prije nekoliko dana u govoru pred Europskim parlamentom (EP) pokopao je nade Britanaca kazavši da se 'određeni ljudi u vlasti Ujedinjene Kraljevine ne bi trebali zavaravati oko toga'. Neće postojati opća stalna ekvivalencija u području financijskih usluga, objasnio je Barnier, i naglasio da će Unija zadržati kontrolu i donositi vlastite odluke, što znači i mogućnost da neku odluku o ekvivalenciji Unija može povući sa samo 30 dana prethodne najave.

Barnier, čije riječi prenosi londonski The Guardian, zastupnicima u EP-u kazao je da neće čak ni pregovarati o toj temi, a kamoli biti spremni za takav dogovor. 'Nećemo pregovarati o takvoj temi, nego ćemo provjeravati postoji li podudarnost i odobravati ekvivalenciju po pojedinim sektorima financijske industrije', kazao je Barnier. 'Tako smo dogovorili s Kanadom, tako smo dogovorili sa SAD-om i to funkcionira. Ne vidim zašto to ne bi funkcioniralo s Ujedinjenom Kraljevinom', zaključio je.

Mada je dosad pitanje budućih ekonomskih odnosa EU-a i Britanije najvećim dijelom bilo usmjereno na razmjenu robe i mogući kaos koji bi nastao ako se ne postigne nikakav dogovor, sektor financijskih usluga kritičan je za Veliku Britaniju. Prema nedavnim riječima britanskog ministra za financije Sajida Javida, koji je u međuvremenu dao ostavku, u financijskom sektoru u Britaniji zaposleno je više od milijun ljudi i on britanskoj ekonomiji donosi gotovo 130 milijardi funti godišnje.

Nešto nade Britancima za uspješne pregovore pružila je ipak predsjednica Europske komisije (EK) Ursula von der Leyen prije nekoliko dana rekavši da je EU po pitanju trgovinskog sporazuma Britaniji spreman ponuditi 'nešto što nismo ponudili nikada ranije', no to neće biti bez ikakvih uvjeta iz Bruxellesa. Von der Leyen je pozdravila nedavno izraženu želju britanskog premijera Johnsona da Velika Britanija postane 'svjetski prvak slobodne trgovine', kazavši da EU također pozdravlja 'pravedniji i jači' trgovinski sustav i to sustav koji je 'otvoren s jedne strane, a pravedan s druge'.

Unija se nada sporazumu bez carina i kvota za svu robu, kazala je Von der Leyen. 'Novi model trgovine, jedinstven pristup', dodala je, 'ali to naravno zahtijeva odgovarajuća jamstva o pravednoj konkurenciji, i društvenim, ekološkim i potrošačkim standardima'.

Svi trgovinski sporazumi dolaze 'ne samo s pravima, nego i s obvezama za obje strane', rekla je Von der Leyen. Šefica EK se iznenadila time što je britanski premijer nedavno spomenuo australski model odnosa s Unijom jer EU i Australija trenutno nemaju trgovinski sporazum. Velika Britanija 'može odlučiti da pristane na slabije (uvjete, op.a.), no osobno vjerujem da bismo trebali biti ambiciozniji', kazala je Von der Leyen. Općeniti stav Unije je da što je britanska regulativa sličnija europskoj, to će biti moguća jača ekonomska veza između dvije strane.

Konačna verzija trgovinskog sporazuma, koji bi trebao biti ispregovaran u idućih deset mjeseci, do kraja prijelaznog razdoblja, može poprimiti mnoge oblike. Niti Britaniji ni Uniji nije u interesu da do dogovora ne dođe. Unija je najveći britanski trgovinski partner te u nju odlazi oko polovice britanskog izvoza i odakle dolazi oko polovice britanskog uvoza. No prepreke koje stoje na putu pregovaračima neće biti lako preskočiti, posebno budu li obje strane zalet za njih uzimale iz suprotnih smjerova.