Projekt prate brojni problemi – od golemih kašnjenja i regulatornih prepreka do rasta troškova i ekoloških sporova – čime je Hinkley Point C postao 'noćna mora' Velike Britanije.

Projekt koji se proteže desetljećima

Britanska nuklearna industrija imala je snažan početak još 1950-ih godina, kada je Calder Hall postala prva nuklearna elektrana koja je komercijalno proizvodila električnu energiju. No posljednja nuklearka u zemlji izgrađena je još 1980-ih, a mnogi postojeći reaktori danas su blizu kraja životnog vijeka.

Dok se Ujedinjeno Kraljevstvo suočava s energetskim izazovima i prijelazom na održivije izvore, vlada je donijela odluku o izgradnji nuklearke Hinkley Point C te će ona osiguravati sedam posto ukupne britanske električne energije i opskrbljivati šest milijuna domova, piše građevinski portal The B1M.

Projekt je od početka naišao na brojne prepreke. Ugovor je potpisan 2016. godine i predviđeni trošak tada je iznosio 18 milijardi funti, a dovršetak se očekivao do 2025. No zbog složenosti gradnje, strožih britanskih regulatornih zahtjeva i nepredviđenih poteškoća troškovi su narasli na 46 milijardi funti (55 milijardi eura), a završetak se sada očekuje tek 2031. godine.

Novi reaktori, stare prepreke

Hinkley Point C prvi je britanski projekt koji koristi EPR (European Pressurised Reactor), tehnologiju reaktora koju je razvila francuska energetska tvrtka EDF, ujedno glavni izvođač projekta. Ovi napredni reaktori troše 17 posto manje uranija od prethodnih generacija i opremljeni su s četiri sigurnosna sustava koji štite od potencijalnih katastrofa. Iako su već korišteni u Francuskoj i Finskoj, njihova implementacija u Velikoj Britaniji zahtijevala je 7000 regulatornih prilagodbi, što je usporilo radove.

Za izgradnju ovako složenog postrojenja bilo je potrebno angažirati više od 50 dizalica, uključujući Big Carla, najveću kopnenu dizalicu na svijetu. Samo za temelje jednog reaktora iskorišteno je 9000 kubičnih metara betona, ukupno ga je upotrijebljeno 25 posto više, kao i 35 posto više čelika nego u usporedivim europskim projektima.

Ekološki izazovi i otpor lokalne zajednice

Iako su nuklearne elektrane često predmet kontroverzi zbog svog otpada, jedan od najvećih ekoloških problema projekta Hinkley Point C zapravo su ribe. Nuklearke zahtijevaju ogromne količine vode za hlađenje reaktora, a za Hinkley Point C izgrađeni su osam kilometara dugi tuneli koji će povlačiti do 120.000 litara vode u sekundi iz Bristolskog kanala. Stručnjaci upozoravaju da bi pritom i velik broj riba mogao biti usisan, zbog čega EDF planira sustav za njihovo hvatanje i vraćanje.

Britanska regulatorna tijela također su tražila postavljanje akustičnih uređaja koji bi zvukom odbijali ribe, ali EDF sada osporava tu odluku, tvrdeći da je tehnologija 'nepraktična i neprovjerena'. Umjesto toga se predlaže stvaranje novih močvarnih područja da bi se nadoknadila šteta nanesena ekosustavu, što je izazvalo otpor lokalnih farmera i vijeća jer bi zahtijevalo potapanje stotina hektara obradivog zemljišta.

Što donosi budućnost?

Unatoč svim problemima, britanska vlada nije odustala od nuklearne energije te planira izgraditi još osam novih reaktora do 2050., a Hinkley Point C poslužit će kao model za buduće projekte, uključujući Sizewell C, planiran kao njegovu identičnu kopiju.

EDF tvrdi da su naučene vrijedne lekcije te da će gradnja drugog reaktora na Hinkleyju biti 20-30 posto učinkovitija. Jedan od ključnih izazova bio je i nedostatak kvalificirane radne snage – nakon desetljeća bez gradnje nuklearki trebalo je dugo obučavati radnike i osigurati opskrbne lance. Sada se očekuje da će se taj proces ubrzati.