Broj neriješenih ovrha i još nekih vrsta predmeta na općinskim sudovima se ne smanjuje, već povećava, a ni predstojeće izmjene i dopune Ovršnog zakona neće pridonijeti učinkovitosti ovršnog dijela hrvatskog pravosuđa, već se samo kupuje vrijeme
Tvrdi to Vedran Vidmar, predsjednik Hrvatske udruge javnih ovršitelja (HUJO), koji ukazuje na pogrešne izračune broja neriješenih ovrha, ali i drugih vrsta predmeta na kraju 2012, kao i na nedostatke Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona u vezi kojeg je otvorena javna rasprava do studenog.
'Ministarstvo pravosuđa je pri izradi Statističkog pregleda rada sudova u RH za 2012. napravilo brojne računske pogreške koje su vidljive kod izračuna broja neriješenih ovrha na općinskim sudovima, ali i kaznenih, parničnih i drugih vrsta predmeta. Na kraju prošle godine imali smo povećanje broja neriješenih ovrha za oko 8 posto u odnosu na kraj 2011., a ne smanjenje za 15 posto', ukazuje Vidmar koji upozorava da je zbog pogreški u računanju povećan ukupan broj neriješenih spisa na 405 tisuća, a ne smanjen na 383 tisuća.
Porast broja neriješenih ovrha na općinskim sudovima, kako naglašava predsjednik HUJO-a, posebno je porazan podatak uzme li se u obzir da je od 15. listopada 2012. tisuće dotad sudskih ovrha na računima preusmjereno na izravnu naplatu putem FINA-e, kao i to da je tijekom 2012. bitno povećan broj ovršnih sudaca na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i još nekim većim hrvatskim općinskim sudovima.
'Budući da ništa od toga nije pomoglo, sada se ide u izmjene i dopune Ovršnog zakona kojima se samo se kupuje vrijeme, jer se njima neće postići nužna humanost, učinkovitost, transparentnost i ekonomičnost troškova ovršnog postupka, već će dužnici samo biti izloženi novim ovršnim troškovima, te kršenju njihovih ustavnih i međunarodnim ugovorima priznatih prava', tvrdi Vidmar.
Tako, uz ostalo, ukazuje da se odbacivanjem žalbi i prigovora dužnika protiv rješenja o ovrsi bez da ih se poziva na dopunu, osim što se uskraćuje ustavno pravo dužnika na djelotvornu žalbu iz čl. 18. st. 1. hrvatskog Ustava, koje je zaštićeno i čl. 47. Povelje o temeljnim ljudskim pravima EU, krši i ustavno pravo ovršnih dužnika na jednakost pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava, budući da dužnici u parničnim postupcima pokrenutim podnošenjem tužbe mogu činjenice, dokaze i isprave koje im idu u prilog dostaviti u sudski spis i nakon podnošenja odgovora na tužbu, a što ovršni dužnici nakon podnošenja prigovora i žalbi više ne bi mogli.
