Primili ste opomenu komunalne tvrtke za račun otprije nekoliko godina? Vjerojatno je riječ o zastarjelom dugu, no da biste izbjegli moguću ovrhu, ključno je razumjeti pravila zastare i pravovremeno zaštititi svoja prava
Prije otpisa zastarjelih dugova neke tvrtke pokušavaju naplatiti dio potraživanja, pa možete primiti opomenu za račun star nekoliko godina. Ponekad su to računi plaćeni na vrijeme, ali greške u evidenciji izazovu nesporazume.
Ako nemate dokaz o uplati, teško ćete dokazati da ste podmirili dug. No možete se pozvati na zastaru i osporiti dugovanje. O tome smo detaljnije pisali u ovom članku, a sad vas podsjećamo na ono najvažnije.
Zastara ne ukida automatski potraživanje
Institut zastare definira Zakon o obveznim odnosima, a radi se o isteku zakonskog roka unutar kojeg vjerovnik može tražiti prisilnu naplatu. Nakon isteka tog roka dužnik ima pravo odbiti ispunjenje obaveze.
Zastara ne ukida automatski potraživanje, ali vjerovnik gubi pravo na prisilnu naplatu, a dužnik se mora pozvati na zastaru podnošenjem prigovora u postupku.
vezane vijesti
Primite li opomenu za zastarjeli dug, napišite prigovor kojim ćete se u slučaju ovrhe pozvati na zastaru. Prigovor treba poslati preporučeno, s povratnicom, u roku od 15 dana od primitka opomene.
Opći zastarni rok je pet godina
Vjerovnici mogu pokrenuti ovrhu i bez opomene, pa je važno pravovremeno reagirati. Nakon zaprimanja rješenja o ovrsi, prigovor treba podnijeti u roku od osam dana.
Propustite li rok, sud neće uzeti u obzir zastaru. Pravomoćnim rješenjem o ovrsi zastarni rok za naplatu traje deset godina.
On počinje teći dan nakon roka dospijeća obaveze, a zakonski rok za tražbine reguliraju Zakon o obveznim odnosima i posebni propisi.
Opći zastarni rok iznosi pet godina, no računi za režije (struja, voda, plin, čistoća) zastarijevaju već nakon jedne godine. Rok od tri godine vrijedi za povremene obaveze poput najamnina i osiguranja, a porezne obaveze zastarijevaju za šest godina. Dugovi utvrđeni pravomoćnom odlukom zastarijevaju za deset godina.
Zastara se prekida ako vjerovnik pokrene sudski postupak ili dužnik prizna dug. Nakon prekida zastarni rok teče iznova, a prethodno razdoblje se ne računa. Prekid nije važeći ako vjerovnik odustane od tužbe ili ako je sud odbaci.
