Tvrtku BE-ON savjetovanje osnovali su prije sedam godina, s time da su se u posljednje tri godine njihove aktivnosti doista intenzivirale. Firma je specijalizirana za savjetovanje građana u financijskim poteškoćama, odnosno blokiranih.

Zahvaljujući svom jedinstvenom poslovnom modelu, supružnici su dosad izvukli iz financijske crne rupe nekoliko stotina ljudi.

Njihovu uspješnu priču prepoznao je prvi domaći fond rizičnog kapitala za investiranje s društvenim učinkom Feelsgood, a koji je u BE-ON investirao 1,3 milijuna eura.

Inače, Igor Škrgatić dobro je poznato ime u poslovnom svijetu. Posljednjih 15-ak godina karijere proveo je na odgovornim funkcijama u bankarstvu i financijama, između ostalog kao projekt menadžer u Privrednoj banci Zagreb i član Uprave Triglav osiguranja.

Njegova supruga Sabine je ekonomistica. Dug niz godina radila je u državnom sektoru kao specijalistica za javnu nabavu.

Nedavno vam je fond Feelsgood uplatio zadnjih 700 tisuća eura od predviđenih 1,3 milijuna eura. Što ćete s tim novcem?

Igor Škrgatić: Sredstva nam najviše trebaju za radni kapital. Naš model podrazumijeva da svojim sredstvima u nekom trenutku zatvorimo sve obaveze naših klijenata. Zbog toga nam treba najviše novca. Ostatak smo uložili u digitalizaciju poslovanja.

Znači, vi svojim novcem pokrijete klijentu sve njegove dugove?

Sabine Gradištanac Škrgatić: Da. Za svakog klijenta prvo napravimo besplatnu financijsku analizu. Temeljem podataka koje nam je dao vidimo strukturu njegovih prihoda i dugovanja. Kad je riječ o dugovanjima, tu imamo malu zbrku jer Fina vodi dugovanja na dva mjesta. Imate očevidnik i obrazac NIO. U tom obrascu su dugovanja koja duže od tri godine nisu bila na naplati. Ljudi često misle da su ta dugovanja otišla u zastaru, a radi se samo o tome da su tamo vjerovnici koji su pri kraju naplatnog reda. Kad se naplate vjerovnici koji su prije njih, tad ti preostali vjerovnici plaćaju predujam i upisuju se u očevidnik.

Ok, i što radite kad korisnik prikupi sve papire?

Igor Škrgatić: Kad dostavi svu dokumentaciju i potpiše punomoć, kontaktiramo sa svim njegovim vjerovnicima. Najčešće se radi o deset do 15 vjerovnika. Utvrđujemo stanje duga i procjenjujemo mogućnost nagodbe. Kad vidimo da se taj dug može restrukturirati, aktiviramo svoja sredstva. Jednokratno podmirujemo sve vjerovnike.

Sabine Gradištanac Škrgatić: Nakon toga vodimo brigu o tome da svi vjerovnici povuku aktivne instrumente naplate u Fini i kod poslodavca. Zatim uz punomoć klijenta zatvaramo njegov zaštićeni račun. Sljedeći korak je da mu predložimo banku koja će ga restrukturirati, odnosno dati mu kredit. Imamo ugovor sa šest poslovnih banaka u kojima se za BE-ON-ove klijente čine određena odstupanja.

Kako ste uspjeli nagovoriti bankare da izađu izvan svoje uobičajene politike? Jeste li sa svima njima jako dobri prijatelji?

Sabine Gradištanac Škrgatić: (smijeh) Ne baš. Nešto nas to i košta. S nekim bankama imamo dogovor da jamčimo za otplatu kredita. Sudionici smo u kreditu. Vjerujemo u naše klijente i stojimo iza toga da će, kad ih mi počistimo, redovno izvršavati svoje obaveze u budućnosti.

Preuzimate popriličan rizik…

Igor Škrgatić: Gledajte, pokušavamo dokazati tezu, koja je ključ našeg poslovanja - ako si jednom zbog objektivnih razloga upao u probleme i ako ti se pruži prilika da se vratiš u bankarski sustav, nisi lošiji klijent od bilo koga drugog koji dolazi s ceste i uzima kredit.

Sabine Gradištanac Škrgatić: Poanta je da se svakome tko je danas uredan u vraćanju kreditnih obaveza sutra može dogoditi životni incident zbog kojeg će postati neuredan dužnik.

Igor Škrgatić: Ljudi moraju imati pravo na novi financijski početak.

Imate li neki osnovni uvjet koji blokirani mora zadovoljiti da bi postao vaš klijent?

Sabine Gradištanac Škrgatić: Isključivi uvjet je da ima redovna primanja i to temeljem ugovora na neodređeno vrijeme ili temeljem mirovine.

Koliko klijenata odbijete jer im ne možete pomoći ili su prerizični za vas?

Igor Škrgatić: Od njih deset odbijemo ih pola. Uvijek im tijekom besplatne analize objasnimo što je potrebno da bi stekli uvjete za restrukturiranje. Možda će za godinu dana promijeniti poslodavca ili će im narasti primanja, a možda će dobiti i ugovor na neodređeno.

Kako se vi naplatite u cijelom tom procesu? Vaš način rada je potpuno drugačiji od onog agencija za otkup duga.

Igor Škrgatić: Tako je. Agencija otkupi dug od banke uz diskont, a dužnika tereti za puni iznos. Kupe nešto za 30, a terete vas i dalje za 100. U našem slučaju diskonti koje ostvarimo nisu naši, već dužnikovi. Znači, ako dogovorimo s vjerovnikom da se obaveze za jednokratnu otplatu spuste za 30 posto, to ide dužniku, ne nama. Tada on nije više dužan cijeli iznos, nego 70 posto duga. Naša naknada dolazi na kraju i nju naplatimo iz kredita. Njezina visina ovisi o tome koliko smo angažirali vlastitih sredstava i o visini kredita za restrukturiranje te u pravilu nije nikad viša od 12 posto.

Sabine Gradištanac Škrgatić: Ako u pregovorima s vjerovnicima ne uspijemo postići diskont, odnosno smanjiti dug, dužniku se opet isplati naš model. Jer kad ste blokirani, svake ste godine dužniji nego što ste bili. Trošak blokade, zatezne kamate i sve ostalo povisuju vaš dug preko 10 posto godišnje.

Uplaše li se vaši klijenti kad im kažete da moraju dići kredit?

Sabine Gradištanac Škrgatić: Da. Nekima nije jasno kako im to može pomoći. Kažu: 'Pa onako cijelo vrijeme plaćam, koja je razlika ako sam sad u kreditu?' Ali kad imate kredit, postavljen je precizan vremenski rok u kojem ćete ga isplatiti i vaš se dug polako smanjuje. U blokadi cijelo vrijeme plaćate nešto, a nikako ne možete doći do glavnice.

Kolike su kamate na kredite koje vaši klijenti dobiju u banci?

Igor Škrgatić: Riječ je o nenamjenskim kreditima na 10 godina. Kamata je oko 5,60 posto, što je različito od banke do banke. Neki klijenti žele jako smanjiti vrijeme otplate, pa ako imaju mogućnost za to, uzimaju kredit na pet, šest godina.

Jeste li imali i slučajeva neplaćanja kredita?

Sabine Gradištanac Škrgatić: Prošle godine odblokirali smo 260 građana. Ove godine bit će ih dvostruko više. Dosad nismo imali slučaj neplaćanja. Ako se klijentima i dogodi neki incident, oni nas nazovu. Naša uloga ne prestaje danom isplate kredita.

Iz vašeg iskustva, kako ljudi obično završe u blokadi?

Igor Škrgatić: U većini slučajeva sve krene kreditom, bilo stambenim, bilo gotovinskim. Pa se zaigrate karticom, trošite malo izvan svojih mogućnosti. I sve je to u redu dok imate posao i stalna primanja. Iz svega se još možete izvući. Ali se onda dogodi neki incident. Može doći do recesije kao 2008. ili izbije kriza sa švicarcima. Ili vam se može dogoditi nešto unutar obitelji - razvod, bolest, smrt. Mjesečna se primanja smanje, dugovi se gomilaju. Sve to može vrlo brzo dovesti do blokade.

Kakav je profil vaših klijenata? Prednjači li možda neka društvena skupina?

Sabine Gradištanac Škrgatić: Ne. Naši klijenti su radnici, menadžeri, liječnici, umirovljenici… Životni incident ne bira koga će pogoditi. Imali smo psihijatra kojeg smo restrukturirali jer se našao u blokadi zbog ljubavnih problema. Jedan naš klijent, koji sad ima 30 godina, s 19 se zaigrao kupujući mobitele na pretplatu. Danas ima krasan posao, uspješnu karijeru, ali se nikako nije mogao izvući iz blokade. Nije mogao normalno živjeti. Sam priznaje da je bio mlad i glup. Uspjeli smo mu pomoći.

Koliko traje postupak od dolaska blokirane osobe do vas pa do realizacije kredita?

Sabine Gradištanac Škrgatić: Obično dva do tri mjeseca.

Je li vaš model spašavanja blokiranih originalan ili nešto slično već postoji?

Igor Škrgatić: Na našem tržištu je jedinstven. Nešto slično postoji u pojedinim europskim zemljama. Primjerice u Finskoj, s time da oni imaju državni fond koji svojim sredstvima garantira za kredite za restrukturiranje. Jedini smo komercijalni model na domaćem tržištu koji je strukturiran, transparentan i učinkovit. Kod nas je najveći problem to što se ljudi nemaju kome obratiti kad upadnu u financijske probleme. Prepušteni su sami sebi i nekim vrlo upitnim rješenjima. Imate kojekakve grupe na Facebooku u kojima se možete naslušati svakakvih nebuloza i netočnih informacija. Obično ljudi, ako slušaju te savjete, završe u još većim problemima.

Sabine Gradištanac Škrgatić: Prvo smo pokušavali objasniti bankarima da ljudi koji su blokirani nisu loši klijenti. I da bi oni trebali izravno zatvarati njihova dugovanja. Ali onda smo shvatili, nakon što smo nekoliko puta udarili glavom o zid, da moramo nešto dodati u model. I tad smo ubacili naše međufinanciranje.

Koliko vam je teško odbiti nekog kome ne možete pomoći?

Sabine Gradištanac Škrgatić: Jako teško. Neki se i naljute. Ali kad vam dođe čovjek koji je dužan 50 tisuća eura, ima dva aktivna kredita, podstanar je, a primanja su mu svega 700 eura, njegov je slučaj nerješiv. Za takve ljude najbolje je da proglase osobni bankrot. Ali ljudi kod nas izbjegavaju to.

Zbog čega? Je li problem u zakonskom rješenju ili nečem drugom?

Igor Škrgatić: Zakon o stečaju potrošača je dobar. Kod nas je to problem zbog našeg nasljeđa. Svi imaju neku imovinu ili nekretninu u vlasništvu. A u stečaju bi se ta imovina trebala unovčiti. To puno ljudi odvraća od osobnog bankrota.

Radite li vi ovaj posao zbog altruizma ili zarade?

Sabine Gradištanac Škrgatić: Mogu vam samo reći da su naša djeca ponosna na ovo što radimo. Stvarno mislimo da ovim činimo svijet boljim. Radimo tako da su na kraju svi zadovoljni. Vjerovnik se naplatio, a klijent se riješio blokade i dobio je priliku za novi početak. Kad ste blokirani 10 do 15 godina, vi ste građanin drugog reda. Nakon što im to riješimo ljudi se znaju rasplakati od olakšanja. Ja se s njima znam rasplakati…