Zadovoljan zbog postignutog dogovora oko dostave katarskog plina, premda ga je još čekao velik posao u traženju investitora za gradnju LNG terminala, Radimir Čačić na povratnom letu iz Dohe obilazio je direktore. Jedni su putem potiho mrmljali da im iz protokola nisu osigurali adekvatne kontakte, snalažljiviji su povukli veze preko Hrvata koji tamo žive, a neki su i uspjeli zainteresirati investitore. Zapravo su svi bili zadovoljni vraćajući se s 30 stupnjeva u hladni Zagreb, ako ni zbog čega drugog onda zbog posjeta egzotičnoj zemlji i činjenice da su proveli nekoliko dana družeći se.

Državni vrh bio je, logično, smješten u vrhu aviona, u sredini su bili biznismeni, a u stražnjim redovima novinari, pa se potpredsjednik Vlade nakon razgovora s građevinarima prošetao malo i do nas, objasnivši mi kada LNG može dobiti lokacijsku dozvolu. Kada se htio vratiti na svoje mjesto, iznerviralo ga je pitanje kolegice mogu li 'zeleni' opstruirati gradnju LNG terminala, podgrijano onim prijeti li nam problem balastnih voda. Nervozni Čačić nije htio previše objašnjavati da će LNG brodovi dolaziti u Jadran puni, nego je nekoliko puta lupio glavom u plastični odjeljak za ručnu prtljagu uz uzvike: 'Guglajte više, guglajte!'

Besmisleno mu se, dapače idiotsko, činilo i pitanje o skupoći ukapljenog plina, pa je kolegi odbrusio: 'Gledajte, to svaki idiot zna, svaki kreten zna da se LNG terminal isplati čak i ako ne radi, samo ako stoji!' Frustracija novinarima u avionu samo se nadovezala na onu u Dohi, kada je javljajući se uživo u srijedu u jednom TV programu, nakon što je izvadio bubicu iz uha, glasno konstatirao da su od hrvatskih političara gori samo hrvatski novinari. TV ekipa koja je radila program uživo u drugom studiju zamolila ga je da bude tiši. Isti dan kolegica i ja uznemirili smo ga s dva školska pitanja. Na moju molbu o reakciji na ocjene HUP-a o kritičnom stanju u društvu odgovorio je pomalo ironično: 'Točno je, HUP je u pravu i Vladi treba pomoć', a na njeno o škverovima samo se uvrijeđen odšetao.

Tako se Čačić nakon nekoliko hrkljuš udaraca u avionsku plastiku povukao na svoje mjesto u prvi red, čekajući slijetanje u zagrebačku luku. Nešto prije nego što će stjuardese zamoliti putnike da sjednu primila sam poruku o zatvorskoj kazni za prvog potpredsjednika Vlade. Njezin sadržaj podijelila sam s kolegama i zatim se uputila prema prednjem dijelu aviona, zamolivši Čačićevu tajnicu kabineta Sonju Ivoš da medijima osigura izjavu. Nije znala za zatvorsku kaznu. Dok mi je obećavala da će nam osigurati izjavu poslije slijetanja te zamolila da ga ne uznemiravamo jer smo pred slijetanjem i zato što će se vjerojatno prije izjave htjeti čuti s Ankicom Mamić, Čačiću je prišao predsjednik Josipović, povukao ga za ruku i prišapnuo mu neugodnu vijest.

Kako su snimatelji iz stražnjih redova već imali upaljene kamere, predsjednik države i prvi potpredsjednik Vlade sklonili su se u pilotsku kabinu. Nakon slijetanja nije bilo teško nadmudriti novinare u repu aviona: dok smo se probili gurajući se među biznismenima do izlaza, Čačić je ušao u autobus, no samo nakratko, dok ga nije pokupila limuzina. Kamere su zabilježile da ga je predsjednik potapšao po leđima, a nekoliko sati kasnije - umjesto proslave dogovora iz Katara - podnio je ostavku.