Povjerenje u dolar – temeljnu valutu globalnog financijskog sustava – počinje ozbiljno erodirati. Veliki investitori masovno izlaze iz američke valute, špekuliraju protiv američkih državnih obveznica, a rastući rizici u paralelnom, slabo reguliranom financijskom sektoru – takozvanim bankama u sjeni – sve češće podsjećaju na uvod u krizu sličnu onoj iz 2008. Slijedi li nova financijska oluja?
Na globalnom financijskom tržištu svjedočimo naglom porastu špekulacija protiv američkog dolara, osobito prema američkim obveznicama. Ozbiljan je to signal nepovjerenja, jer kada padne potražnja za američkim državnim obveznicama, automatski opada i potreba za kupnjom dolara, što dodatno snižava vrijednost valute.
Samo od početka godine dolar je prema euru oslabio više od deset posto. Eurom se nedavno trgovalo po 1,15 dolara – najvišoj razini od 2021. godine – a analitičari Deutsche Banka predviđaju da bi mogao doseći i vrijednost od 1,30 dolara do 2030.
Neodlučna američka politika potkopava status dolara
Situaciju pogoršava američka unutarnja politika. Predsjednik Donald Trump, koji se ponovno nameće kao ključna politička figura, svojim nepredvidivim izjavama i postupcima destabilizira financijska očekivanja. Nedavna javna razmišljanja o smjeni predsjednika američke središnje banke Jeromea Powella, kojeg je Trump nazvao 'Gospodinom Prekasno', unijela su dodatni nemir na tržišta.
vezane vijesti
'Valuta koja nema potporu neovisne središnje banke ne može biti svjetska rezervna valuta', upozorava Thomas Altmann, portfelj menadžer investicijske kuće QC Partners iz Frankfurta, referirajući se na važnost povjerenja u institucionalnu neovisnost Federalnih rezervi, piše WiWo.
Hedge fondovi – bombe iz sjene
No problem ide daleko dublje od pada vrijednosti dolara. U fokusu su neregulirani ili slabije regulirani dijelovi financijskog sustava – hedge fondovi, privatni investicijski fondovi i drugi oblici 'bankarstva iz sjene' koji operiraju izvan tradicionalnog regulatornog okvira. Ti fondovi, često s ogromnim iznosima zaduženog kapitala, koriste sofisticirane financijske instrumente za ostvarivanje profita, no njihova ovisnost o stabilnosti tržišta čini ih iznimno ranjivima.
Krajem 2024. hedge fondovi su, prema podacima američke Komisije za vrijednosne papire (SEC), raspolagali s više od pet bilijuna dolara posuđenog kapitala. Ako tržišta krenu u pogrešnom smjeru, oni mogu u vrlo kratkom roku izazvati lančane reakcije prodaje – kao što se dogodilo prilikom kolapsa fonda Archegos 2021. godine, a koji je švicarsku banku Credit Suisse stajao 5,5 milijardi dolara i na kraju doveo do njezine prisilne prodaje.
Rizične špekulacije na tržištu obveznica
Jedan od posebno rizičnih oblika špekulacija je tzv. basis trade, kada hedge fondovi istovremeno kupuju američke državne obveznice i prodaju futures ugovore na njih. U slučaju razlike u cijeni fondovi ostvaruju profit, no kako je ta razlika obično mala, koriste izuzetno visoke razine financijske poluge, ponekad i do 100 posto. Prema procjeni Federalnih rezervi, prosječni leverage prilikom tih transakcija iznosi čak 56.
Trenutno se procjenjuje da je u optjecaju oko 800 milijardi dolara u ovakvim strategijama, a volumen špekulativnih pozicija premašuje onaj iz ožujka 2020., neposredno prije pandemijskog sloma tržišta. Najveći dio tih shortova na obveznice s rokom dospijeća od dvije godine drže upravo hedge fondovi.
Tko su najveći igrači?
Bloomberg izvještava da su među najaktivnijim fondovima u ovoj vrsti trgovanja Citadel i ExodusPoint Capital Management – potonji predvođen Jonathanom Hoffmanom, bivšim bankarom Lehman Brothersa. Više velikih banaka, uključujući UBS, povjerilo je značajna sredstva upravo njima.
Regulatori upozoravaju i na to da su neki od njih postali 'sistemski važni' – odnosno too big to fail. Ako dođe do njihova kolapsa, posljedice bi se vrlo brzo prelile na širi financijski sektor, uključujući komercijalne banke i osiguravajuća društva.
Kreditni fondovi – nevidljiva opasnost
Posebnu pažnju privlače i tzv. kreditni fondovi, osobito u SAD-u, u kojem se odvija više od 85 posto poslovanja ovog tržišta. Ti fondovi kreditiraju tvrtke koje banke izbjegavaju zbog previsokog rizika. Od početka 2000-ih pa do danas vrijednost imovine kojom upravljaju narasla je s 200 milijuna na preko 2500 milijardi dolara.
Ulaganja tih fondova često su koncentrirana u nekoliko sektora, a gubitak nekoliko ključnih klijenata mogao bi ih brzo destabilizirati. Iako su sredstva investitora u tim fondovima često 'zaključana' na dulje razdoblje, što donekle smanjuje rizik, u slučaju recesije – posebno američke – šteta bi se lako mogla proširiti i na realnu ekonomiju.
Banke i fondovi u sjeni u opasnom zagrljaju
Sve češće događa se i razmjena rizika između banaka i fondova iz sjene. Banke, koristeći takozvane significant risk transfere (SRT), prebacuju kreditne rizike na hedge fondove i privatne investitore u zamjenu za premije. Iako im ova praksa omogućava oslobađanje kapitala, stručnjaci upozoravaju da se tako gubi nadzor nad time gdje se točno akumuliraju rizici u sustavu.
Neki nadzornici upozoravaju da banke ponekad financiraju iste fondove koji im potom preuzimaju rizike, čime se zatvara krug netransparentnosti.
Slijedi li nova financijska oluja?
Možda i najalarmantniji pokazatelj predstavlja šutnja regulatora. Malo tko se usudi javno komentirati stanje u 'bankarstvu u sjeni'. Tema je jednostavno preosjetljiva, a podaci često nepouzdani. No jedno je sigurno – ako dođe do iduće velike krize, upravo će hedge te kreditni fondovi i drugi paralelni igrači biti među glavnim osumnjičenicima.
Kako kaže jedan visoki europski regulator: 'Koliko su ti rizici stvarno opasni, saznat ćemo tek kad stvari krenu nizbrdo.' A tada bi, kao i 2008., moglo biti prekasno za spašavanje.
