U javnom prostoru opet se pojavio pogrešan narativ da je Hrvatska pri vrhu ljestvice EU-a prema broju odrađenih radnih sati na tjednoj razini te da zaposleni istovremeno imaju najniža primanja, piše glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić
'Podaci Eurostata uistinu pokazuju kako su u 2023. godini Hrvati radili 39,8 sati tjedno, što je gotovo dva i pol sata više od prosjeka EU-a, ali podatak daje iskrivljenu sliku kad se prezentira izvan konteksta pa u provođenju zaključaka treba uzeti u obzir to da Hrvatska priznaje stanku za odmor od minimalno pola sata kao dio radnog vremena, a to čine još samo Slovenija i Portugal', piše u svojem tjednom pregledu Stojić te nastavlja:
'U zemljama EU-a stanka za odmor nije sastavni dio radnog vremena te se tretira kao jedan od oblika odmora, poput dnevnog/tjednog. Zbog spomenutog tretmana stanke, koja u tjednu generira minimalno dva i pol sata, a vjerojatno i puno više, puno radno vrijeme po usporedivim standardima EU-a ne premaši 37 sati tjedno.'
vezane vijesti
Zato, nastavlja Stojić, nije točno to da Hrvati najviše rade, već je prema broju radnih sati Hrvatska ispod prosjeka EU-a.
Na godišnjoj razini stanka generira do 115 plaćenih radnih sati, što je, kada se usporedi s prosječnim mjesečnim fondom radnih sati, a koji varira od 160 do 184 sata, podatak vrijedan analize.
Na papiru se radi puno, ali...
'Stavljeno u još širi kontekst, u Hrvatskoj je radni staž efektivnog rada oko dvije i pol godine kraći u odnosu na prosjek EU-a. Iako prema podacima Eurostata tjedni fond radnih sati nimalo ne odudara od prosjeka usporedivih zemalja srednjoistočne Europe (regije CEE), Hrvati u praksi rade minimalno dva i pol sata kraće u odnosu na zaposlene u istočnim članicama EU-a', kaže Stojić te nastavlja:
Bolovanja izdašno plaćena
'Hrvatska ima izrazito izdašan model bolovanja u usporedbi s članicama EU-a, s obzirom na to da poslodavci podmiruju čak šest tjedana ili 42 dana bolovanja, a hrvatski korisnici bolovanja primaju 70-100 posto ugovorenog bruto osobnog dohotka, što je opet osjetno više od prosjeka EU-a te pogotovo usporedive ekonomije regije CEE, što sve potiče značajne zlouporabe instituta bolovanja s negativnim reperkusijama na stvarni tjedni fond radnih sati.'
Na razini EU-a, fond radnih sati obrnuto je proporcionalan razini nominalne produktivnosti po radnom satu. Pritom Hrvati odrade jednak, no u praksi manji broj tjednih radnih sati u odnosu na zemlje regije CEE, gdje je nominalna produktivnost po radnom satu (72,4 posto prosjeka EU-a) viša nego u Hrvatskoj (68,7 posto prosjeka EU-a).
