Zamislite da vam u banci u kojoj držite štednju odjednom kažu da će, umjesto da oni vama isplaćuju kamate na taj novac, od sada početi naplaćivati kamatu na tu ušteđevinu. Vaša refleksna reakcija vjerojatno bi bila da ćete svoju štednju povući iz te banke te je smjestiti ili pod jastuk ili negdje drugdje, možda u neku drugu banku, gdje za nju još uvijek možete dobiti barem nešto.

To je generalna ideja koja je stajala iza odluke Europske središnje banke (ECB, European Central Bank) da počne naplaćivati tzv. negativne kamate. Poslovne banke, one s kojima imamo posla svakoga dana, zakonom su dužne u središnju banku prebaciti jedan dio novca koji se nalazi kod njih. Radi se o tzv. obveznim pričuvama i središnje banke poslovnim bankama na taj novac najčešće isplaćuju nekakvu minimalnu kamatu. No obične banke ponekad znaju, u nedostatku boljeg izbora, višak svoje likvidnosti također plasirati u središnju banku kako bi na tome zaradile barem onaj minimum nekakve kamate koji isplaćuje pojedina središnja banka.

No prije više od dvije godine ECB je odlučio prekinuti tu praksu te je time višak likvidnosti koji su banke kod nje plasirale, počela obračunavati negativnu kamatu – odnosno, počela je naplaćivati bankama to što novac drže kod nje. Logika iza tog poteza bila je kao i u primjeru s početka ovog članka. Središnji bankari ponadali su se da će time natjerati poslovne banke da povuku svoje viškove iz ECB-a te ih u obliku jeftinih kredita ponuditi građanima i kompanijama. U ECB-u su računali da će ti krediti biti zamašnjak za jaču potrošnju građanima, odnosno za nove investicije kompanija, što je pak trebalo dovesti do višeg ekonomskog rasta.

S takvom idejom nisu bili jedini. Kako bi pokušale potaknuti potrošnju i investicije, odnosno ekonomski rast, tu su politiku uvele i danska, japanska, švicarska, švedska, pa čak i mađarska središnja banka. Većinom su to države koje se već dulje vrijeme bore sa slabašnim gospodarskim rastom i koje su ovakvoj monetarnoj politici pristupile nakon što su isprobale i mnoga druga rješenja kako bi potaknule vlastita gospodarstva. No pojedini podaci ukazuju na to da politika negativnih kamatnih stopa nije dovela do poticanja rasta, nego izaziva upravo suprotan efekt.

Poznati američki dnevnik Wall Street Journal ovih je dana prenio izjavu vlasnice trgovine voćem i povrćem iz jednog malog gradića u Njemačkoj, koja dobro opisuje kako je odluka ECB-a na nju imala suprotan efekt. Umjesto da se odluči na proširivanje vlastite trgovine ili otvaranje možda još jedne u nekom drugom gradiću, a što bi mogla financirati jeftinim kreditom iz neke lokalne banke, ona tvrdi da činjenica da je ECB morala pribjeći takvom neuobičajenom potezu da banke natjera da posuđuju za nju znači da je ekonomska situacija i dalje nesigurna. U takvoj situaciji ona ne namjerava trošiti, nego upravo suprotno, štedjeti.

Podaci Organizacije za ekonomski razvoj i suradnju (OECD, Organisation for Economic Co-operation and Development) pokazuju da potrošači u Njemačkoj i Japanu štede sve više. Uz njih, stopa štednje u Danskoj, Švicarskoj i Švedskoj je na najvišoj razini u posljednjih barem dvadeset godina, otkad je OECD počeo prikupljati te podatke. No, građani nisu jedini koji su pribjegli štednji nego se na to, čini se, odlučuju i tvrtke, pošto kompanije u Europi, na Bliskom Istoku, u Africi i Japanu u posljednje vrijeme drže sve više gotovine na svojim računima

Ekonomisti pokušavaju trend rastuće štednje objasniti i drugim faktorima, poput niske inflacije zbog koje ljudi imaju više novca za staviti sa strane, ili starenjem stanovništva jer je poznato da su starije generacije sklonije štednji, kao i time da središnje banke nisu dobro objasnile koje i kakve namjere stoje iza politike negativnih kamatnih stopa zbog čega su ljudi neskloni riziku.

No, čini se da je na ljude snažno utjecala financijska kriza s kraja prošlog desetljeća te da oni i dalje vrlo konzervativno postupaju s novcem, reagirajući na svaki imalo negativan pokazatelj. Financijski stručnjaci komentiraju da se ljudi odlučuju na posudbu novca i veću potrošnju jedino kad su uvjereni u bolju budućnost.

Pojedini ekonomisti iz središnjih banaka koje su uvele politiku negativnih kamatnih stopa komentiraju kako je još rano za procjenjivanje učinka te politike. Guverner japanske središnje banke Haruhiko Kuroda u lipnju je napomenuo da se 'efekti neće vidjeti odjednom, no postupno će postati jasni'.

U Međunarodnom monetarnom fondu tvrde da je 'ECB-ova politika negativnih stopa bila efikasna, ali da ima svoja ograničenja'. Andy Jobst i Huidan Lin, dvoje ekonomista koji su još krajem lipnja bili dio grupe koja je procijenila učinke raznih ekonomskih politika eurozone (države koje dijele zajedničku europsku valutu), ovih su dana reagirali komentarom na primjedbe da je ECB-ov potez promašen i ne potiče potrošnju i ekonomski rast.

Oni tvrde da su negativne kamatne stope u ECB dovele do "olakšavanja financijskih uvjeta, smanjivanja troška kreditiranja za banke i njihove klijente". Dodali su i da su prema njihovoj analizi "niže kamatne stope za kućanstva i poduzeća također dovele do umjerenog rasta kreditiranja". No, njihova se analiza odnosi na cijelu eurozonu, a podaci o pojedinim državama ipak ukazuju da oni koji bi trebali imati najviše razloga za jačanje potrošnje, pribjegavaju štednji.

Iskustva malih poduzetnika iz Njemačke, ali i Japana i Švedske pokazuju da su u sadašnjim uvjetima oni puno oprezniji što može biti i razumljivo uzme li se u obzir da niti Japan, niti Njemačka, dvije države koje se svakako mogu kititi epitetom ekonomskih divova, nisu već godinama u stanju potaknuti održivi ekonomski rast. Ako se njima pridoda bogata Švicarska u kojoj je stopa štednje, baš kao i u ostalim spomenutim državama, također na najvišoj razini u barem posljednja dva desetljeća, ne čudi skepsa običnih potrošača, ali i kompanija prema mogućem budućem ekonomskom rastu.

Iako efekti koje su središnje banke željele potaknuti i dalje izostaju, zasad još nema naznaka da će neka od onih koje provode politiku negativnih kamatnih stopa odustati od toga. U ECB-u tvrde da rast inflacije, što je također bio jedan od rezultata koji su željeli postići svojom monetarnom politikom, pokazuje da njihov potez djeluje. Čak su i u američkom sustavu središnjih banaka, tzv. Federal Reserveu, gdje dosad nije primjenjivana takva politika, naznačili da bi za nju možda moglo biti mjesta u budućnosti.

Jedina od važnijih svjetskih središnjih banaka koja se zasad čvrsto drži odluke da neće primjenjivati negativne kamatne stope je Bank of England.

No, dosadašnji rezultati ukazuju da ECB, a i druge središnje banke, ipak neće moći samostalno potaknuti nešto jači održivi rast u duljem roku te da će im u tome možda ipak trebati i dodatna pomoć u vidu nekih drugih ekonomskih poticaja. Jer sve dok ekonomska budućnost ne bude malo svjetlija, građani će, barem tako izgleda, i dalje marljivo štedjeti ma koliko god se banke nadale da će trošiti.