U Hrvatskoj je sve više stranih radnika, i to ne samo onih iz susjednih, nego i iz sve udaljenijih zemalja, poput Indije, Nepala, Filipina... Nije riječ samo o sezonskim radnicima u turizmu, nego sve češće i o onima koji se zapošljavaju na cjelogodišnjim poslovima
Priče stranih radnika uvijek su gorke i slatke. Putuju tisuće kilometara i ulažu tisuće eura da bi radili ovdje. Smještaj u natrpanim sobama, bez privatnosti, katkad i po dva posla, rijetki odlasci kući, razgovori izdaleka i mnogo fotografija koje ne mogu zamijeniti zagrljaj. Za HRT-ovu emisiju 'Labirint' ispričali su svoje priče.
Agencije u matičnim zemljama za rad u Europi naplaćuju iznose koji ni ovdje nisu maleni. Mnogo mjeseci prođe prije nego što se otplate krediti potrebni za dolazak.
'Kad sam došao iz Indije u Hrvatsku, platio sam 6000 eura za radnu dozvolu. Dakle imam kredit. Sada šaljem novac svojoj majci. Oni će otplatiti kredite', rekao je Indijac Sandeep D'souza.
Još veći kredit dignuo je Niroy Pokhrel iz Nepala, koji je u Hrvatskoj od prošle godine i radi u samoborskoj građevinskoj tvrtki s još 10 sunarodnjaka.
'Kad sam došao 2022., još je vrijedila kuna. Tako da moram platiti oko 50.000 kuna. Uzeo sam oko 7000 u eurima na zajam, platio agenciji i došao ovamo', otkriva Niroy.
Kad je Nazrin Timmapur prvi put došla prije šest godina, kako bi platila 2500 eura indijskoj agenciji, poduzela je drastične mjere. Samohrana majka s troje djece, bez prihoda, založila je svoje zlato.
'Založila sam zlato u banci. Uzela sam kredit od banke, dala taj novac agentu i nakon što sam došla ovdje, šest mjeseci sam svaki mjesec slala novac banci i pokrila dug', kaže Nazrin.
Mnogo novca svaki mjesec šalje kući jer ondje ima dvoje djece kojima plaća školovanje.
'Svaki mjesec njima šaljem svoju plaću, a ovdje trošimo plaću moje kćeri', otkriva.
Novac za obitelj novac je za budućnost. O sebi ne razmišlja, posebno sad kad je kći s njom i zajedno rade. Smještaj koji plaća poljoprivredna tvrtka napustila je zbog gužve, živi vrlo skromno u privatnoj kući. Jednom plaćom mora platiti i stan i hranu.
'I hranu, da. Da, i kupnju, možda 100 ili 200 eura ostane za nas. To je dovoljno za nas jer smo zajedno, dvije osobe, ja i moja kći. Ona ne jede mnogo. Takav je život. Moramo izdržati', poručila je skromna Nazrin.
Nazrin naviše nedostaju njezina djeca. Radila je u Hrvatskoj, pa otišla u Kuvajt i bila dadilja, a zatim se vratila u Hrvatsku. Fizički rad u tvrtki za proizvodnju rajčica, ustajanje u pola 4, nisu važni, kaže, dodajući: 'Sve je to za moju obitelj.'
'Imam najniže obrazovanje. Za njih želim da rastu više od mene i sami se zalažu za sebe. Ne moraju ovisiti ni o kojoj osobi i ne moraju ovisiti ni o kome, a ako se vjenčaju, ne moraju ovisiti o mužu', nabraja svoje želje Nazrin.
Njezina kći Muskan Timmapur ne vidi Hrvatsku samo kao mjesto zarade, za nju je Hrvatska mnogo više.
'U Indiji imamo previše ograničenja i pravila jer žene ne mogu izlaziti, djevojke ne mogu razgovarati s dečkima i ne mogu ništa učiniti same. U Hrvatskoj imam slobodu i mogu raditi bilo što, razgovarati s nekim dečkima ili nekamo ići, uživati, kao prijatelj, razgovarati, ići bilo kamo. Sloboda je kad mogu provoditi svoje vrijeme kako želim', ističe Muskan.
Brine se za majku koja već 10 godina radi i živi daleko od obitelji i financira sve. S 21 godinom, Muskan ima plan.
'Da, dobro mi je. Ovdje ću stanovati. Mogu dovesti i svoju sestru i ona može učiti ovdje. Da obje živimo ovdje. Nakon toga mogu zvati brata i on može učiti ili raditi nešto ovdje. Oni mogu učiniti bilo što. Ja nisam studirala ništa. Ali oni studiraju. Moraju biti nešto u životu. I sve to jer moramo spriječiti mamu da dalje radi. Sad se možda mora odmoriti. Radit ćemo umjesto nje', poručila je Muskan.
Tvrtka Mlinar zapošljava oko 400 filipinskih radnica i radnika. Nedavno je stigla i prva filipinska beba. Otac Jaypee Jagorin i majka Jean Cortes rade u proizvodnji posljednje dvije godine. I željeli bi ostati u Hrvatskoj.
'Pa, to je to. Ovo je moj san. Prijavio sam se jer je plaća visoka, eto zašto. Onda sam vidio ljude ovdje. Dobri, prijateljski nastrojeni. Ne znam, možda ću tražiti boravište ovdje zbog moje kćeri. Ovdje je rođena. U Hrvatskoj', kaže Jaypee.
Kaže kako bi želio da mu kći živi u Hrvatskoj.
'Jer, znate, isto je na Filipinima kao i ovdje, ali velika plaća. Moja plaća je 800 eura, ponekad pošaljem 300 eura na Filipine', kaže Jaypee i dodaje da je 500 eura dovoljno za njegovu malu obitelj.