U ovo doba godine cesta od granice na Kamenskom, pa uz Buško blato i preko Šujice bila bi zakrčena mahom splitskim, šibenskim i zadarskim autima, jedan za drugim milili bi do svoje tradicionalne zimske baze - barem oni koji bi preskočili Kronplatz, Nassfeld ili Schladming ili su ga odradili pa su sada na jednodnevnom bonus izletiću na snijeg. Nekoliko rundi na skijama, pokoja rakijica, malo tradicionalne pure ili miješanog mesa, eto ti lijepo provedenog dana. Do večeri si opet doma, na moru. Ovo je naime dalmatinsko skijalište. Bilo, sve dosad.

'Snijeg nam je savršen, ali svejedno smo ga počeli i proizvoditi, neka ga. Magistrala se lijepo održava, a dva kilometra od nje do skijališta čistimo sami, svojim strojevima', kaže nam Zvonko Bagarić, vlasnik skijališta Čajuša i nekoliko obližnjih hotela.

'Ali kad nema Dalmatinaca, kao da nema nikoga', zdvojno će on.

A nema ih jer je, naravno, korona.

'Tu je sada dosta Hercegovaca, ima nešto ljudi iz srednje Bosne, a navrate i ovi iz bližih dijelova Republike Srpske. Dalmatinaca je možda nekoliko posto: ovi koji su preboljeli koronu pa slobodno prelaze granicu ili oni koji su odlučili ostati nekoliko dana pa će se testirati prije povratka', referira nam Bagarić. Najčešći gosti ipak su bili izletnici, jednodnevni, koji se ovdje - za razliku od nekih drugih sredina - dočekuju raširenih ruku. Nitko im neće reći da 'ne troše novac i zauzimaju mjesto imućnijim turistima'.

'Ma što ti je, pa naši ljudi skoro ih znaju po imenu, baš im se razvesele kad ih vide', smije se Bagarić.

Sada Dalmatinci mahom vise na telefonu i raspituju se o epidemiološkim mjerama, gledaju gdje bi se eventualno mogli testirati na koronu pa onda možda spojiti nekoliko dana na snijegu. Nije ni to jednostavan postupak: obično ih se upućuje u Uskoplje, koje i nije tako blizu, gdje test stoji pedeset maraka, dvjesto kuna. Barem tako tvrdi gazda, makar nama zvuči jeftino i za Bosnu.

'Jest, zvao sam i provjerio, taj test prolazi na granici. Nema testiranja ovdje u Kupresu jer ga ne možemo organizirati, sve je to dosta komplicirano. Molio sam doktore u Livnu i Duvnu da naprave nekakav program za turiste u prolazu, ali nije bilo baš puno razumijevanja kod njih', govori nam dalje Bagarić. No zato dalje spremno nabraja sve protuepidemijske mjere koje su na snazi u hotelima Adria Ski i Jezero, motelu Tikvice i restoranu Ognjišta, pa i na samom skijalištu. Ukupno ondje zapošljava oko 130 ljudi.

'Ništa se ne bojte: imamo i mi ovdje naše stožere koji donose naše mjere. Kompletno osoblje nosi maske, na ulazima u objekte dezinficiraju se ruke i obuća, nema sjedenja za šankovima… A za one koji se svejedno boje napravili smo grill na otvorenome, da bez kontakta s drugim ljudima mogu popiti kuhano vino ili čaj, maznuti ćevape ili kobasicu. Na skijama ionako ne mogu imati velike kontakte', smije se Bagarić.

I samo skijalište otvoreno je tek prošlog vikenda, mjesec kasnije nego inače, kad su prošli svi mogući praznici i mogućnosti grupiranja gostiju u vesele, neobuzdane i valjda rizične gomile. Sada radi ne previše napregnuto, reklo bi se - distanca se strogo poštuje, htjeli to gosti ili ne.

'Nama ovdje bitno je preživjeti, isplatiti plaće i platiti režije. Ništa više od toga ne treba nam. Zadovoljni smo ako nije gore od ovoga', optimistično nam govori gazda od Kupresa. Svojim Dalmatincima - a takvima ih smatra, dobro zna kako se ovo skijalište svojata stotinjak kilometara južnije - ima samo jednu poruku.

'Pritisnite, brate, one svoje da ukinu ta testiranja na granici, vidiš da nemaju smisla. Ako se ljudi već ne mogu družiti, barem da se malo zabave na snijegu. Zdravo je to, bogme i veselo', otpravlja nas Bagarić.