Pletenje je bio omiljeni hobi naših starih, a ta se aktivnost posljednjih godina vraća u modu i sve više cijeni se nešto napravljeno vlastitim rukama. Pletene kape novog domaćeg brenda Da-Mogu mnogo su više od modne priče.

'Od veljače 2020., kada je u svijetu krenula pandemija koronavirusa, mnogo se toga promijenilo, puno je ljudi ostalo bez posla, došlo je do zatvaranja, kako granica, tako i ljudi u kućama. Osjetljive, već marginalizirane skupine posebno su teško pogođene novonastalom situacijom. Život osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi otežali su socijalna distanca, nošenje maski, zatvaranje. Pritom pletenje kao aktivnost pomaže na više načina. Radi se o razvoju kognitivnih i motoričkih sposobnosti, a ono i opušta, umiruje... Brojne su prednosti ručnog rada, posebno u otežanim okolnostima življenja, razdobljima društvene izolacije ili starijoj životnoj dobi. Nužno je ovdje istaknuti i brojne socijalne blagodati, uz one kreativne, i zadovoljstvo nastalo posvećivanjem ručnom radu, kao i razvoj stvaralačkih vještina te povećanje općeg raspoloženja', uvodi nas u priču Tatjana Aćimović.

Kako su osobe s invaliditetom i starije životne dobi isključene iz društva iz mnogih razloga, razgovarali smo o tome što bi trebalo poduzeti po tom pitanju. 'Više je konstruktivnih strateških mjera koje bi se trebale provoditi. Jedna od njih je edukacija, i to od najranije dobi, o potencijalima osjetljivih skupina, inkluziji i preduvjetima inkluzije te važnosti proaktivnog uključivanja u život zajednice. Zatim, edukacija odraslih, i formalno i neformalno, i kroz školstvo i kroz radno okruženje. Preduga je povijest promatranja osjetljivih skupina, posebno osoba s invaliditetom, kroz poteškoće kao prepreke za kvalitetan život. Tako u konačnici poteškoće ne proizlaze iz fizičkih ili intelektualnih poteškoća osobe, nego iz nespremnosti okoline da uvidi prednosti, potencijale i na kraju potrebe, zajedničke svim ljudima', kaže.

Dodaje da je s druge strane, ne manje važna, nužna sustavna podrška djeci s teškoćama u razvoju i kasnije osobama s invaliditetom o njihovim pravima te podrška roditeljima djece s teškoćama u razvoju. 'Nažalost, nepostojanje sustavne podrške u ovom području kasnije rezultira niskom razinom obrazovanja i kvalifikacija, pa i motivacije za ravnopravnim uživanjem u svim vrijednostima življenja u zajednici', smatra Tatjana Aćimović, producentica i projektna menadžerica u područjima audiovizualnih djelatnosti i izvedbenih umjetnosti te predavačica umjetničke produkcije na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i Umjetničkoj akademiji u Splitu. Aktivna je planinarka i strastvena pletilja. Zanimalo nas je koliko društveno poduzeće Da-Mogu trenutačno angažira pletilja i kako su došli do njih.

'Da-Mogu trenutno okuplja 20 divnih pletilja, žena različite dobi iz raznih dijelova Hrvatske, a neke od njih su u mirovini, neke rade, neke, nažalost, na bolovanju. Riječ je o 20 iznimnih žena koje su prošle jako puno toga u životu, a koje veoma veseli ručni rad. Kada se vidimo sa svakom od njih, vidimo im u očima neki poseban sjaj jer imaju priliku raditi ono što doista vole i u čemu uživaju. Ako ih pitate o ručnom radu, svaka će za vas imati posebnu priču o tome kako su došle do toga, ali većinom je riječ o hobiju koji su na njih prenijele njihove majke i bake. Kada smo krenuli s ovim projektom, naša se direktorica prvo obratila domovima umirovljenika u Zagrebu kako bi vidjela koji domovi imaju aktivne pletačke sekcije i tako se spojila s dva doma (Sv. Josip i Trnje), u kojima trenutno imamo pet pletilja, a one su s nama od samog početka', kaže nam Irena Petrović.

Naglašava da im je bilo važno prvenstveno uključiti u rad one koje možda same nemaju dovoljno mogućnosti i koje je pandemija jako pogodila.

'Domovi umirovljenika zatvarali su se među prvima, a otvarali među zadnjima, tako da tu govorimo o skupini ljudi koja je mjesecima živjela odsječena od svijeta, od svojih bližnjih, a posebno je to teško palo onima čije obitelji ne žive u Hrvatskoj. Nakon domova umirovljenika krenuli smo u sklapanje suradnje s Hrvatskim savezom gluhih, iz kojeg su nam se priključile još dvije pletilje. Osobe s invaliditetom, a naročito osobe koje imaju oštećenje sluha, zbog pandemije su također ostale izolirane jer im se komunikacija svela na minimum. Naime kada razmišljamo o osobama s oštećenjem sluha, to su ljudi koji se uvelike oslanjaju na mimiku lica i na čitanje s usana, a stavljanjem maski, koje su ovdje ne bi li nas zaštitile od bolesti, došlo je do dodatnog isključivanja ovih osoba iz društva', kaže.

Tako je prirodan put poduzeća Da-Mogu bio uključiti i te osobe u projekt, dati im prostor za kreativno razvijanje i sudjelovanje. 'Treća faza okupljanja pletilja dogodila se preko društvenih mreža. Javile su nam se žene iz raznih krajeva Hrvatske, neke koje smo odmah uključili u projekt i neke koje još uvijek čekaju jer nisu iz Zagreba, pa će nam trebati malo više vremena da organiziramo pletačke skupine i u drugim krajevima, u koje bismo onda redovito morali odlaziti na sastanke, primopredaju prediva i kapa i slično. Ipak, nekoliko pletilja na kraju je završilo s nama iz Slavonije, s područja Sisačko-moslavačke županije i iz Karlovca, s kojima smo zbog povezanosti sa Zagrebom uspjeli uspostaviti suradnju. Cilj nam je da se ta mreža širi, da okupimo pletilje (i pletače, naravno) u svim našim županijama', ističe Irena. Također kaže da se vijest o ovoj inicijativi brzo proširila diljem naše zemlje, pa su im se pletilje same krenule javljati.

Osim pletilja, Tatjane Aćimović, Irene Petrović, inače strastvene ljubiteljice čitanja (i pisanja), diplomirane novinarke s višegodišnjim iskustvom rada u međunarodnoj organizaciji, posebno u radu na projektima za zaštitu i dobrobit djece i mladih te dugogodišnje volonterke zagrebačke udruge koja sustavno radi na promoviranju medijske pismenosti u Hrvatskoj, njihov tim čini Vanja Hraste, glavna pletilja koja se profesionalno bavi time te pomaže kao konzultantica za provjeru kvalitete, ali i kao mentorica drugim pletiljama. Diplomirana je filmologinja koja dug niz godina radi na području audiovizualnih umjetnosti. Osmislila je i vodila projekt 'Milo za drago' s osnovnom idejom razmjene dobara bez upotrebe novca. Društveno je angažirana te aktivno zagovara prava životinja.

Za vizualni identitet projekta zaduženi su Sanjin Kaštelan, autor svih njihovih fotografija, a kad nije iza fotoaparata, radi kao DJ, bavi se sportskim aktivnostima (joga, penjanje) i socijalizacijom, te Branimir Lazanja, grafički dizajner koji je osmislio logotip i etiketu, a još se bavi art direkcijom, kreativnom direkcijom reklama i kratkih filmova te pisanjem scenarija.

Tatjana kaže da plete od tinejdžerske dobi. 'Odrasla sam u Čapljini i u to vrijeme u mom krugu najbližih prijateljica bio je neki trend učiti plesti, štrikati i šivati. Bilo nam je zabavno, brzo sam učila i usvajala tehnike jer volim pletenje, nalazim puno prednosti u tom sporom i usamljenom radu, a mislim da u današnjem ubrzanom svijetu to dođe kao neki konstruktivan i učinkovit otpor, uz to kreativan. Ne pletem puno, niti često, ali vraćam se pletenju, kao što je to bio slučaj za vrijeme pandemije, kada se i stvorila ideja o pokretanju ove inicijative', objasnila nam je. U razgovor smo uključili i Gabrijelu Klepić, pletilju u timu Da-Mogu koja nam je otkrila zašto i otkada se bavi ručnim radom.

'S pletenjem i heklanjem susrela sam se još kao dijete uz baku, a nakon dugog vremena, prije četiri godine odlučila sam se vratiti starom hobiju i počela heklati uz pomoć mame i videa na Youtubeu. Kako sam jedan period bila nezaposlena, taj mi je hobi pomogao doći do novčanih sredstava. Preko drage prijateljice Ivne Hraste, koja me spojila s gospođom Tatjanom Aćimović, pridružila sam se organizaciji Da-Mogu i tako postala dio ove lijepe priče', rekla nam je. Irena nam je pak pojasnila koje su prednosti ručnog rada.

'Za početak možemo istaknuti da osobe koje rade svojim rukama vježbaju motoričke sposobnosti, kognitivne sposobnosti, poboljšava im se koncentracija, a općenito ručni rad djeluje smirujuće i opuštajuće. Uzmimo za primjer pletilje, gotovo svaka će vam reći da ju ručni rad umiruje, potiče na kreativnost, istraživanje novih mustri, isprobavanje različitih bodova, daju im neko opće zadovoljstvo i sam proces izrade, ali i finalni proizvod, a kad vide koliko ono što su napravile veseli druge ljude, nema veće nagrade za njih', kaže Irena. Naglašava da je njihovim pletiljama ručni rad pomogao i u pandemijskim trenucima, kada su bile zatvorene, jer im je to bio odličan način za kraćenje vremena, zabavu, opuštanje.

'Ako gledamo iz perspektive osobe koja koristi predmet nastao kao rezultat ručnog rada, opet možemo istaknuti brojne prednosti, a najveća je zadovoljstvo, jer znate da je ono što imate jedinstveno, posebno, napravljeno s puno ljubavi, jer znate da ste kupovinom takvog proizvoda pomogli osobi koja ga je izradila. Podržavanjem malih poduzetnika i obrtnika znate da ste učinili dobro djelo, a nerijetko možete biti sigurni da je proizvod koji koristite daleko kvalitetniji od ostalih na tržištu. Zato ljudi koji kupuju ovaj tip proizvoda nerijetko izdvoje malo više novca, ali s ponosom, jer znaju kamo ide taj novac', tvrdi Irena. Zanimalo nas je zašto su odabrale baš kape i koliko modela su osmislile te koliko ih je dosad napravljeno.

'Zbog novih okolnosti u kojima smo se svi našli došlo je i do toga da smo se kao društvo okrenuli provođenju slobodnog vremena na otvorenom. Zdrav život, aktivnosti na otvorenom, ali i ekološke vrijednosti, zaštita prirode, na određeni način prisutniji su u svijesti suvremenog čovjeka. Kultura boravka na otvorenom koju smo tek krenuli upoznavati dovela je do novog načina življenja, novih okolnosti, novih stavova i odnosa spram zdravlja, tijela, vlastite dobrobiti. Dobra kapa čuva zdravlje i tom smo se mišlju vodile u proizvodnji ovih kapa. Željele smo osigurati kupcima samo najkvalitetnije materijale, one koji će ih godinama štititi od hladnoće', objasnila je Tatjana.

Sve kape nose neki hrvatski naziv, zapravo su osmišljeni prema kvartovima, rijekama, planinama, vrhovima, šetnicama. Njihove kape su hrvatski proizvod, koji su stvorile žene u Hrvatskoj, i smatrali su da bi on trebao na neki način slaviti Hrvatsku, kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu.

'Razmišljali smo o tome na što nas asociraju kape koje smo pripremali za tržište, gdje bi ih ljudi mogli nositi, u kakvim okolnostima, aktivnostima i zapravo su se imena sama nametnula. Tako imate kapu Platak, koja nosi naziv po našem skijalištu, a koju baš možemo zamisliti na snijegu - topla je i meka, moderna, pomalo otkačena, baš kakvi su i zimski sportovi. Naravno, nije to kapa samo za sport, super je ona i za šetnje, ali vidite smjer u kojem smo išli. Nadalje, imamo kapu Retfala, a dobila je naziv po osječkom kvartu. To je opuštena kapa, inače jedan od naših najprodavanijih modela, koja stilski baš odgovara šetnjama gradskim ulicama. Pa kape Biokovo, Mandalina, Maksimir, Stradun, Korzo, Dobra, Mirna... Ma o svakoj bismo mogli satima govoriti i zašto smo odabrali baš taj naziv. Ali na kraju, kad pogledate te kape, vidjet ćete i sami da im nazivi nekako odgovaraju', istakla je Irena te nam otkrila planiraju li proširiti asortiman na ostale dijelove Hrvatske.

'Planova je mnogo, ali tek smo se pojavili na tržištu, pa ne želimo odmah otkrivati sve tajne. Svakako možemo reći da u budućnosti želimo osigurati to da se naša mreža proširi i da imamo pletilje iz svih krajeva Hrvatske. Internetska trgovina kao takva dostupna je svugdje, na svakom otoku, u svakom selu, kvartu, gradu, a cilj nam je da i pletiljama koje žive u tim mjestima osiguramo mogućnost suradnje. Što se tiče širenja asortimana, trenutno razmišljamo o tome da ga proširimo kada završi zimska sezona kako bismo cijelu godinu imali aktualne proizvode, a o tome ćete nešto više moći vidjeti na našoj stranici u skorije vrijeme. U svakom slučaju, možemo garantirati da će i taj novi asortiman biti jednako atraktivan, zanimljiv, poseban i s jedinstvenom pričom, kakve su i naše kape', poručuje Irena.

Dotakli smo se i teme formiranja cijena kapa, napravljenih od 100 posto merino vune, materijala koji je prozračan i ekološki provjeren. Prvo su, ističu, istražili cijene rukotvorina u europskom kontekstu, istih ili viših standarda od naših.

'Trgovine, online i offline, koje zagovaraju vrijednosti ručnog rada i koje koriste kvalitetne materijale, one koje kroz cijeli proizvodni proces skrbe o ekologiji i zaštiti čovjeka, prirode, životinja, imaju visoke cijene. Jednako tako, strojne pletene kape i one koje ne karakterizira sve ovo o čemu govorimo imaju slične ili neznatno niže cijene. Istovremeno, činjenica je da su u opticaju kape niske razine kvalitete, masovne proizvodnje, počesto neetičnog postupanja i vrednovanja ljudskog rada te niskih cijena', objašnjava Tatjana.

Kako je u startu namjera ove inicijative poštivati načela vrednovanja ljudskog rada, prvi trošak, kazala je, nije mali jer prediva nisu jeftina. 'Za neke od naših kapa samo predivo koje je utrošeno košta 90 ili 100 kuna. Dalje je matematika jednostavna - na cijenu materijala, ljudskog rada i doprinosa državi dodajete troškove etikete, šivanja etikete, pranja kape, ambalaže, a idealno bi bilo da na to možete dodati maržu od 50 ili 60 posto, no to nije moguće jer smo u sustavu PDV-a i došli bismo do potpuno nepristupačnih cijena. Tako smo postavili nisku maržu 25-30 posto (iz koje morate financirati poslovni prostor, zaposlene, oglašavanje, održavanje web shopa, razne usluge, od knjigovodstvenih do informatičkih programa koji podržavaju sustav proizvodnje i prodaje, edukaciju pletilja, organizaciju njihova rada itd.)', ispričala je.

Dodaje slikovito da je znanstvena fantastika financirati sve to iz tako male marže. 'Ali više cijene od ovih nismo mogli iznijeti na domaće tržište. Dalje, zasad je moje sudjelovanje u potpunosti pro bono, što sigurno neće još dugo moći biti tako. Nadamo se javnom pozivu za društveno poduzetništvo, donatorima koji će željeti podržati ovo uspostavljanje sustava osiguranja posla ženama osjetljivih skupina, jer bez toga teško da ćemo opstati. Druga strategija je probijanje na inozemno tržite, no to iziskuje visoke troškove digitalnog marketinga i oglašavanja, za što u ovom trenutku nemamo resurse. Dobro smo počeli, na način da pomalo ciljamo svoje potencijalne kupce, a dosadašnji su zadovoljni, pa imamo odličan feedback i počinju stizati odlične recenzije. Bit će puno posla, ali je prisutno i puno ljubavi, plemenitih motiva svih uključenih, a tu je i povjerenje, prvo pletilja, pa kupaca i najšire javnosti. Lijepe su, jako lijepe reakcije na cijelu ovu priču', ponosna je Tatjana.

Naglašava da je preduga navika u našem i društvima siromašnijim od našega 'da se ne obračunavaju vrijeme, stručnost i kreativnost osobe koja je izradila ručni rad, očekuje se da se to nisko vrednuje'. 'Nemalo puta čuli smo od naših pletilja da im se čude kada na cijenu materijala obračunaju cijenu svoga sata rada, a da ne govorimo o tome kako se očekuje od njih da ne uračunaju u cijenu svoje kape trošak puta do sajma, troškove prodaje, promidžbe ili sl. To se mora mijenjati, a mi ćemo učiniti sve da se taj pogled na njihov rad počne mijenjati', poručila je.