Rohatinski je bio cijenjeni hrvatski ekonomist, četvrti guverner HNB-a s najdužim mandatom na čelu središnje banke, od srpnja 2000. do 2012. godine.

Guverner HNB-a Boris Vujčić istaknuo je da nas je napustio dobar čovjek, izvanserijski stručnjak, koji je svojim djelovanjem obilježio jednu epohu i to ne samo rada središnje banke, već i cijelog društva.

- Roha, kako su ga mnogi od milja zvali, već je svojim doktorskim radom - "Uloga, ciljevi i metode ekonomske politike i problem ročnosti", obranjenim 1988. godine, vrlo jasno naznačio da njegovi pogledi na ekonomiju nisu konvencionalni te da posjeduje rijetku želju za spoznajom sveukupnih interakcija ekonomskih kretanja - rekao je Vujčić.

Vujčić je istaknuo da je Rohatinski tijekom svoja dva mandata vođenja HNB-a ostavio neizbrisiv trag, a tu instituciju učinio prepoznatljivom i u svjetskim financijskim krugovima.

- Njegov glavni doprinos bilo je vođenje monetarne politike uz sagledavanje puno šireg konteksta ekonomskih kretanja - ustvrdio je Vujčić.

Kaže da je Rohatinski prije svih, još 2003. godine, ukazivao na opasnosti brzorastućeg inozemnog duga, na rast ekonomskih neravnoteža i na neodrživost ondašnjeg modela ekonomskog rasta. S izbijanjem globalne financijske krize 2008. godine u punom svijetlu pokazala se dalekovidnost politika HNB-a, formiranih kroz godine na čelu s Rohatinskim, naveo je Vujčić.

HNB-ovo kontracikličko djelovanje i otpuštanje velike kunske i posebice devizne likvidnosti u sustav, ocjenjuje Vujčić, očuvalo je stabilnost tečaja, a preko bankovnog sustava je omogućeno refinanciranje svih domaćih sektora.

Na iznenađenje mnogih, Hrvatska nije bila u krugu velikog broja zemalja koje su tražile financijsku pomoć MMF-a i Komisije te je sama prebrodila to razdoblje, izjavio je Vujčić.

- To je bio dokaz koliko su učinkovite i dobro osmišljene bile mjere koje je HNB implementirao sredinom 2000-ih. Bilo je to, ja bih rekao, Rohino životno djelo - naglasio je.

Bivši ministar financija Mato Crkvenac Rohatinskog je upoznao u Republičkom zavodu za društveno planiranje, u koji je Rohatinski kao najbolji student zagrebačkog Ekonomskog fakulteta došao 1974. godine, a 1989. imenovan i generalnim direktorom.

Crkvenac je kazao da je Rohatinski prednjačio time što je inzistirao da Zavod prije svega bude stručna institucija, dok je politika birala i odlučivala što će primjenjivati.

Rohatinski 1990. prelazi u Ekonomski institut Zagreb, u kojem ostaje sve do 1998. godine, kada odlazi na mjesto glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb.U PBZ-u ostaje do travnja 2000. godine, kada preuzima mjesto direktora za makroekonomske analize koncerna Agrokor, gdje se zadržao nekoliko mjeseci, nakon čega ga je u srpnju 2000. Sabor imenovao guvernerom HNB-a.

Tijekom rada na zagrebačkom Ekonomskom institutu Rohatinski je bio uvodničar i prvi urednik stručnog časopisa Privredna kretanja i ekonomska politika, poznatijeg kao Plava knjiga, čiji je prvi broj izašao u lipnju 1991. godine.

Zajedničkog rada s njime prisjetila se viša znanstvena suradnica na tom institutu Andrea Mervar, koja je između ostalog kazala da je sudbina htjela da je taj časopis prošle godine prestao izlaziti.

Rohatinski je bio autor niza stručnih i znanstvenih članaka i knjiga, pa je tako 2017. godine njegovu knjigu "Time and Economics: The Concept of Functional Time" (Vrijeme i ekonomija: Koncept funkcionalnog vremena) objavio jedan od najvećih svjetskih akademskih izdavača Palgrave Macmillan.

Rohatinski je i autor knjige "Kriza u Hrvatskoj", a prošle mu je godine u izdanju Naklade Ljevak objavljena autobiografska knjiga "Persona non grata“.

Za vrijeme dok je bio na čelu središnje banke, Rohatinski je dobio nekoliko priznanja za taj rad pa mu je tako i mjesečnik The Banker 2009. godine dodijelio dva priznanja - priznanje za najboljeg guvernera Europe i najboljeg centralnog bankara godine 2008. u globalnim razmjerima.