Poslovnu karijeru Rohatinski je započeo kao pripravnik u Republičkom zavodu za društveno planiranje 1974. godine, odmah nakon što je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Prvi šef mu je bio Mato Crkvenac te će 2000., kad postane ministar financija u SDP-ovoj vladi Ivice Račana, postaviti Rohatinskog za guvernera Hrvatske narodne banke (HNB).

'Rohatinski je bio poseban čovjek… Daleko najbolji makroekonomski analitičar na ovim prostorima. Došao je ravno s fakulteta kod mene i već tad je pokazivao izuzetnu ozbiljnost. Jako je dobro poznavao ekonometriju, to je matematizirana ekonomija, jedan od najtežih predmeta koji možete studirati. Iz SAD-a sam donio jedan ekonometrijski udžbenik od 600 stranica koji je Rohatinski sam savladao. Njegov pristup, ozbiljnost, lucidnost bili su iznad svih onih koje danas poznam', rekao je za tportal Crkvenac te ga je duboko pogodila vijest o smrti Rohatinskog.

'Bio je vrlo odlučan. Nije štedio ni sebe ni obitelj. Nije vodio brigu o sebi ni o svom zdravlju. Puno je pušio, što se nažalost pokazalo pogubnim… Mogao je još toliko toga dati', istaknuo je Crkvenac.

On brani Rohatinskog od kritika kako zbog vođenja konzervativne monetarne politike (inzistirao je na snažnoj kuni) nije dovoljno doprinio gospodarskom razvoju zemlje.

'Njega nije zanimala politika. Nije ga bilo briga što misli Vlada. Vodio je monetarnu politiku na način na koji je smatrao da treba. Političare je smatrao neznalicama, što oni, osim nekih, i jesu. Kažu da nije bio dobar guverner, a bio je izabran za najboljeg guvernera Europe nakon što je državu spasio od financijske krize. Nije on u rukama držao tečaj kune. O monetarnoj politici govore oni koji nikad nisu čitali udžbenike monetarne analize', oštar je Crkvenac.

Život Rohatinskog bio je isprepleten s životom Ivice Todorića. Poznavali su se još od studentskih dana. Nekoliko mjeseci 2000. godine, prije nego je imenovan guvernerom HNB-a, Rohatinski je radio u Agrokoru kao makroekonomist, a slabije je poznata činjenica da je tada bio i član Nadzornog odbora (NO) Agrokora. Prema podacima servisa Poslovna Hrvatska, član NO-a bio je od 1998. do 2002. iako je već 2000. postao guverner HNB-a. Rohatinski je pred saborskim istražnim povjerenstvom o Agrokoru pak tvrdio da je bio u NO-u samo tri mjeseca dok je radio u Agrokoru.

Nakon što je 2012. otišao iz HNB-a vratio se Todoriću. U Agrokoru je radila i njegova kći Nataša, ali i sin Vedran.

Kao guverner Rohatinski se našao u nezgodnoj situaciji u ljeto 2011., kada je otkriveno da je Agrokor za jednu kunu preuzeo tvrtku njegove supruge, koja je godinama grcala u gubicima te da je na tu tvrtku glasila kuća koju ima od 2004. godine, a koju nije prikazao u svojoj imovinskoj kartici.

Sve to je naštetilo ugledu Rohatinskog u javnosti, a koja ga je posebno cijenila zbog njegove pozitivne uloge u gospodarskoj krizi 2008. godine.

Crkvenac pak brani Rohatinskog ističući da je riječ o čestitom čovjeku.

'Rohatinski je bio pošten čovjek! Kod Todorića je radio makroekonomske analize stanja u Hrvatskoj i svijetu. On nije ni o čemu odlučivao, već je samo upravi podastirao informacije', naglasio je Crkvenac.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Drago Jakovčević, koji je bio jedan od glasnijih kritičara Rohatinskog dok je on vodio HNB, smatra kako je on bio puno kvalitetniji makroekonomist nego guverner.

'Da je sva ta makroekonomska znanja primijenio na monetarnoj politici, mislim da bi danas hrvatsko gospodarstvo izgledalo drugačije. On se držao slova zakona i u tim okvirima bio je čovjek od zadatka. Zadržao je stabilne cijene i stabilan financijski sustav, ali nije primijenio metode aktivne monetarne politike, kao što je to napravila središnja banka u SAD-u ili Engleskoj. Monetarna politika koju je vodio Rohatinski bila je neutralna', rekao je Jakovčević.

Zanimljivo je to da je Rohatinski upravo Jakovčevića uzeo za recenzenta svoje knjige ‘Krize u Hrvatskoj‘.

'To je bilo hrabro jer je svog kritičara uzeo za recenzenta. I meni je bilo veliko priznaje to da me cijeni i uvažava. To mi je i sam rekao', prisjetio se Jakovčević.

Na odnos Rohatinskog i Todorića gleda kao na ne baš sretnu okolnost, zbog čega se uvijek može sumnjati da je vlasnik Agrokora imao svog čovjeka na vrhu monetarne vlasti.

Inače, u nedavno objavljenoj autobiografskoj knjizi 'Persona non grata' Rohatinski nije dao dublji uvid u svoj odnos s Todorićem. Tamo piše kako je Todorić bio jedan od ljudi koji su htjeli da se on 2011. politički angažira, iako je sam Rohatinski bio protiv toga.

Kad se vratio u Agrokor, Todorić ga je uglavnom ignorirao, tvrdi Rohatinski u svojoj autobiografiji. Za njega je radio makroekonomske analize, ali samo grafikone, jer se Todoriću nije dalo čitati tekst.

'Tako sam, šaleći se na vlastiti račun, postao 'crtač stripova'. Pomalo ponižavajuće, ali duži odmor mi je stvarno trebao', napisao je Rohatinski u svojoj knjizi u kojoj navodi da je financijski krah Agrokora za njega značio odlazak u mirovinu. 'Sada sam mogao slobodno pisati', napisao je.

Slavko Linić dosta je dobro poznavao Rohatinskog. Surađivao je intenzivno s njim od 2000. do 2003., dok je bio potpredsjednik vlade Ivice Račana.

'Rohatinski je kao guverner inzistirao na stabilnosti tečaja. Velika monetarna stabilnost davala je priliku politici da riješi fiskalnu stabilnost, u čemu politika nije baš bila uspješna. Osobno Rohatinski mi je bio velika pomoć kad sam bio potpredsjednik Vlade. Nije bilo boljeg čovjeka na tako visokoj poziciji na kojeg ste se mogli osloniti', istaknuo je Linić.

Za mandata Rohatinskog na čelu HNB-a izbila je i kriza sa švicarskim frankom. Mnogi su mu prebacivali zbog čega bankama nije zabranio izdavanje kredita u francima, već su se brojni građani našli u dužničkom ropstvu kad je podivljao tečaj švicarske valute.

'Možemo si postaviti pitanje zbog čega jednostavno nije zabranio franak kao sredstvo plaćanja. Snaga monetarne vlasti je i da nešto može zabraniti. On za tim nije posegnuo. S druge strane je i te kako upozoravao na rizik zaduživanja u švicarcima. Ja bih tu više krivio bankare, nego njega. Oni su to uveli, a onda su bešćutno uništavali građane', mišljenja je Linić.

Kad je riječ o vezama Rohatinskog i Todorića, Linić se ne čudi tome da je vlasnik Agrokora ignorirao Rohatinskog kad mu se vratio nakon kraja karijere u HNB-u.

'Oni koji poznaju Todorića znaju kako taj nikog nije slušao. On je bio autokrat, ali barem je omogućio Rohatinskom da stvara i piše. To što nije bolje koristio njegovo znanje problem je Todorića, a ne Rohatinskog', rekao je Linić.

Slučaja švicarskog franka dotaknuo se i Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista.

'Zbog franka sam i ja kritizirao Rohatinskog. On se izvlačio na to da je devizna klauzula dopuštena Zakonom o obveznim odnosima. Ali on je bio taj koji je davao dozvolu i uvjetovao rad bankama, što je zaboravljao. Nije smio dopustiti bankarima ugovaranje kredita s deviznom klauzulom jer je to direktno kontra hrvatske kune', rekao je Jurčić.

Ipak, on će se, kaže, sjećati Rohatinskog kao principijelnog čovjeka koji nije odstupao od svog načina vođenja monetarne politike.

'To je u nekim fazama kočilo razvoj gospodarstva, a opet je u kriznim vremenima sačuvalo bankarski sustav', zaključio je Jurčić.