Hamed Bangoura i šačica entuzijasta okupljena oko njega smislili su plan kako će spasiti ljude koji grcaju u dugovima zbog stambenih kredita, građevinare koji više ne mogu niti plaćati kredite banci niti prodavati stanove, a na kraju i banke koje iz mjeseca u mjesec odvajaju sve više novca u rezervacije zbog neurednih platiša kredita. Građani oporavljaju Hrvatsku poslovni je proces koji bi trebao riješiti probleme sve tri grupe, ali i države koja će na taj način dobiti sretnije građane, novac od prodaje stanova i kojoj će se riješiti dio problema nezaposlenosti.
Formula je laka: Osniva se tvrtka! GOH je zamišljen kao veliki d.o.o. ili d.d podijeljen na 4 grupacije. U njoj 44 posto vlasništva imaju građani, 44 posto građevinari i banke, 10 posto država, a 2 posto vlasnici licence. Tvorci GOH-a zaštitili su svoj patent u svim državama regije, Europskoj Uniji i Sjedinjenim američkim državama.
Ta tvrtka mogla bi imati kapital od 65 milijardi kuna kada bi se u nju udružile sve banke i svi građani koji teško otplaćuju rate kredita. A interes bi imali svi! Građani zato što bi im se osjetno smanjile kamate, a banke zato što bi bile sigurne da će naplatiti veliki dio kredita, koji su im trenutno nesigurni, a građevinari zato što će prodati stanove, a država zato što će ubrati brojne poreze na novim zaposlenicima i na prodaji stanova.
Model funkcionira na sljedeći način: Prvo banke na GOH, u kojem imaju skoro pola vlasništva, prebace sve kredite. Trik je u tome da se oni bilježe po trenutnoj bilančnoj vrijednosti, a ne po sadašnjoj vrijednosti kredita. Ta TBV je iznos koji banke bilježe nakon otpisa za rezervacije i prosječno se kreće oko 1200 eura po kvadratu stana u Hrvatskoj. Građevinari bi sve neprodane stanove također prepustili GOH-u, ali ne po tržišnoj vrijednosti nego po cijeni gradnje. Tu je potencijal od 20.000 neprodanih stanova. I kad je cijena stana približena normalnoj, što znači otpise od oko 30 posto, onda se stan nanovo prodaje. To se radi tako da se pola cijene namiri novim kreditom, a pola dugoročnim najmom. Za 600 eura po kvadratu uzima se kredit po postojećim uvjetima i tržišnoj kamati, a za pola cijene stana plaća se najam koji se ugovara na 25 godina nakon kojih se stječe vlasništvo nad stanom.
Ta kombinacija uz otpise potraživanja i realnu cijenu kvadrata smanjuje ratu kredita za skoro duplo, građanima koji su 60 metara četvornih stana kupili kreditom vezanim za švicarski franak. Točno prema izračunu jedne od aktivistice GOH-a umjesto 5963,13 kuna bit će 3073,75 kuna. Ušteđeno je tako 2890 kuna, ali to se neće moći trošiti slobodno, jer se novac veže za takozvanu GOH karticu. Radi se o kartici za gotovinsku potrošnju s kojom se može kupovati u Hrvatskoj i tako se potiče potrošnja i maloprodaja.
U GOH se uključuju i osiguravatelji koje će se angažirati za osiguranje građana od otkaza, slučaja rastave braka i ostalih rizika vezanih za nemogućnost nastavka otplate kredita. Model ide i korak dalje jer je zamišljen kao tvrtka koja ostvaruje neto dobit od 7 posto godišnje. S tim novcem gradili bi se apartmani za turiste i bogatu starost, a banke bi zarađivale i na kreditima i na usluzi kreditnih kartica. Država bi zarađivala na porezima, a građani kao suvlasnici moćne tvrtke. Sami vlasnici licence imali bi udio od 2 posto, a obećavaju unaprijed da će se odreći pola prihoda i zarade u dobrotvorne svrhe. Neće dijeliti novac siromašnima nego osnivati fakultete i centre izvrsnosti u kojima bi se školovali novi kadrovi za razvoj GOH ideje i širenje biznisa na druge grane izvan svijeta nekretnina.
