Navodi se to, uz ostalo, u odgovoru HNB-a na zahtjeve članova Udruge Franak za provođenje inspekcijskog nadzora u kreditnim institucijama, objavljenom u ponedjeljak na mrežnim stranicama središnje banke.

HNB je od kraja veljače do danas primio brojne zahtjeve članova Udruge Franak za provođenje inspekcijskog nadzora u nekoliko kreditnih institucija zbog navodnog kršenja odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju.

U odgovoru se uvodno napominje kako HNB ne provodi inspekcijski nadzor, sukladno člancima Zakona o sustavu državne uprave, već obavlja superviziju i nadzor kreditnih institucija prema Zakonu o kreditnim institucijama. Supervizijom provjerava posluje li kreditna institucija u skladu s pravilima o upravljanju rizicima, a u nadzoru kontrolira primjenu Zakona o HNB-u te drugih zakona i propisa, pa tako, sukladno ovlastima iz Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZPK), HNB obavlja i nadzor nad primjenom tog zakona u bankama.

Na osnovu tih nadzornih ovlasti, a vezano za zakonske obveze kreditnih institucija, na koje ukazuju članovi Udruge Franak, da sukladno članku 11.a stavku 5. ZPK utvrde parametre promjenjivosti kamatne stope i fiksni dio kamatne stope i za ugovore o kreditu koji su bili sklopljeni do dana stupanja na snagu Zakona, HNB je u postupku nadzora utvrdio da su "sve kreditne institucije postupile u skladu sa spomenutom zakonskom obvezom na način da su izmijenile (ili donijele nove) opće uvjete poslovanja ili drugi odgovarajući interni akt".

Tim člankom za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu ZPK, propisana je obveza vjerovnika da definira parametar, i to jednu od sljedećih varijabli - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili NRS ili prinos na trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti, te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

Iz spomenute odredbe proizlazi da se radi o obvezi vjerovnika koju je on dužan izvršiti samostalno (primjerice, donošenjem internog akta ili putem općih uvjeta). Drugim riječima, iz navedene odredbe ne proizlazi da bi kreditna institucija to bila dužna ugovoriti s dužnikom, navode iz HNB-a.

Vezano za dio zahtjeva članova Udruge Franak koji se odnosi na podnošenje optužnog prijedloga u vezi s prekršajnom odredbom iz članka 26. ZPK-a iz HNB-a obrazlažu kako je ta odredba neusklađena s odredbom članka 11.a stavka 5. Zakona.

Prekršajna norma ne može mijenjati ono što je propisano dispozitivnim pravilom, tj. u konkretnom slučaju ne može promijeniti obvezu vjerovnika iz obveze da "definira" u obvezu da "ugovori", već jedino može propisati sankciju za povredu pravila. Uzimajući to u obzir, HNB nadzire postupa li vjerovnik u skladu s dispozicijskim pravilom, što je u konkretnom slučaju i učinio.

Hrvatska narodna banka na kraju pojašnjenja navodi kako smatra da ne postoji odgovarajuća pravna osnova za podnošenje optužnog prijedloga protiv banaka zbog nepostupanja prema članku 11.a stavku 5. ZPK oko utvrđivanja kamatne stope, odnosno na temelju s tim povezane prekršajne odredbe iz članka 26. stavka istog zakona.

Međutim, potrošači koji drže da takva osnova postoji, mogu kao oštećenici, temeljem članka 109. stavka 1. Prekršajnog zakona sami podnijeti optužni prijedlog protiv konkretne kreditne institucije, poručuju iz HNB-a.