Pokazatelj o trajanju radnog vijeka mjeri koliko neka osoba u dobi od 15 godina može očekivati da će za svoga života biti aktivna na tržištu rada, bilo kao zaposlena, bilo kao nezaposlena.

Švedska (41,9 godina) i Nizozemska (40,5) imaju najduži očekivani radni vijek u EU-28 u 2018. To su jedine dvije države članice EU-a u kojima je očekivani broj radnih godina iznad 40.

U 2018. trajanje radnog vijeka bilo je duže za muškarce nego za žene u svim zemljama, s izuzetkom Latvije i Litve.

U Latviji nije bilo razlike u očekivanim godinama između spolova, dok se u Litvi očekivalo da će žene raditi duže od muškaraca.

Među državama članicama EU-a Malta je imala najveći rodni jaz s 10,6 godina, a slijedila je Italija s 9,4 godine. U Hrvatskoj razlika između muškaraca i žena iznosi 3,7 godina.

Italija je država članica s najkraćim radnim vijekom žena (27 godina), a Švedska s najduljim (41 godina). Žene u Hrvatskoj u prosjeku rade 30,5 godina.

Kod muškaraca je najkraći radni vijek zabilježen u Hrvatskoj (34,2 godine), a najduži u Nizozemskoj i Švedskoj (obje 42,9 godina).

Razlika između spolova smanjuje se polako, ali postojano od 2000. godine. Razmak je bio 7,2 godine u 2000. godini i dosegao je 4,9 godina u 2018. Očekivani radni vijek za žene povećao se za 4,5 godina, dok se za muškarce povećao za 2,2 godine.

Promjene očekivanog trajanja radnog vijeka od 2000. do 2018. uvelike se razlikuju od zemlje do zemlje. Najveća povećanja očekivanog trajanja radnog vijeka zabilježena su u Malti (7 godina), Mađarskoj (6,6) i Estoniji (5,6), dok je najmanji porast zabilježen u Danskoj (1,6 godina) i Grčkoj (1,5).

U Hrvatskoj je očekivani radni vijek od 2000. do 2008. povećan za dvije godine.

Rumunjska je jedina zemlja koja bilježi smanjenje očekivanog trajanja radnog vijeka: s 36 godina u 2000. na 33,5 u 2018. (-2,5 godina).