Provjerili smo u kakvom je stanju hrvatsko gospodarstvo pred neminovnu recesiju, koja je već možda i počela, kako izgleda okruženje i koji su najveći rizici što nas očekuju 2023. godine. Danas, na izmaku 2022., svijet je doista znatno drugačiji nego 2008. godine, no neke paralele moraju se povući. Ovih dana svjedočili smo propasti još jedne kriptoburze iz koje su isparile milijarde dolara. Kriptoapostoli diljem svijeta, nakon godina propovijedanja o tome da će kriptovalute promijeniti sve nabolje i decentralizirati financije, sada pozivaju na strožu regulaciju. Kao glavni adut kriptovaluta već godinama navodi se to da one ne potpadaju ni pod kakvu centraliziranu regulaciju poput banaka, već daju pojedincima veliku 'slobodu' i 'moć'. Ta moć koštala je ulagače u FTX nekoliko desetaka milijardi dolara, a pravi broj vjerovnika još se ni ne zna.

Treba primijetiti da i danas, kao i pred slom 2008., bankari u Londonu i New Yorku - dva glavna svjetska financijska centra - isplaćuju rekordne bonuse te da se luksuzni proizvodi, baš kao i tada, enormno prodaju, a francuski vinari navodno imaju velike probleme jer su rasprodali sve najskuplje šampanjce... Pandemija koronavirusa i rat u Ukrajini već su pomalo iza svjetskih burzi, na kojima dionice kotiraju i dvostruko bolje nego zadnje 'dobre' godine, 2019.

Dvije centralne banke koje se tiču Hrvatske, američki FED i Europska centralna banka ECB, imaju obrnut model u odnosu na prošlu krizu. Tad su, nakon financijskog sloma, referentne kamate po kojima se određuje cijena zaduživanja banaka, država i građana srezane na nulu kako bi se potaknuo gospodarski rast.

Godine 2022., zbog visoke inflacije u SAD-u i rekordne u eurozoni, kamate se naglo dižu da bi se 'ohladilo' cijene i zaustavila inflacija pokrenuta još 2021. nakon naglog ukidanja pandemijskih ograničenja diljem svijeta i ovogodišnje ruske invazije na Ukrajinu, čime su dodatno podgrijane cijene energenata.

Hrvatska se protiv inflacije, kao i većina zemalja EU-a, bori državnim paketima pomoći, ograničenjem cijena goriva i prehrambenih proizvoda, a to zasad ne daje rezultate jer je inflacija u listopadu prebacila 13 posto, što analitičarima daje pravo da zaključuju kako se počela prelijevati na sve skupine proizvoda i vršiti pritisak sa strane potražnje. Jednostavno, novca ima, ali on vrijedi manje pa se režu nepotrebni troškovi.

Iduće godine ekonomisti prognoziraju inflaciju u Hrvatskoj na razini od šest posto, no moguća su svakakva neugodna iznenađenja kako zbog uvođenja eura, tako i zbog prestanka ograničenja cijena hrane i goriva, nakon čega će trgovci sasvim sigurno odjednom podići cijene i pokušati nadoknaditi dio prihoda za koji vjeruju da im pripada.

Naše je gospodarstvo od kraja recesije koja je trajala šest godina (od 2008. do 2014.) stabilno raslo, a poslije velikog pada tijekom pandemije koronavirusa brzo se oporavilo i preraslo razine iz 2019. Tržište rada je stabilno, za doprinose za mirovinsko osiguranje prijavljeno je čak 1,6 milijuna ljudi ili čak 54.000 ljudi više nego 2019., nezaposlenost je rekordno niska - posao traži 112.000 ljudi, a poduzetnici kao glavni problem ističu nedostatak radne snage, što će biti najveća kočnica koja će usporiti gospodarski rast kad se vrate 'dobra vremena'.

Manjak radne snage popunjavaju uvozom, što iz regije, što iz Azije. Primjerice, u Hrvatskoj danas, prema podacima MUP-a, radi gotovo 6300 Nepalaca, a samo 6000 Makedonaca. Manje je radnika, ali je i manje i potrošača, što je dugoročno naša najveća slabost.

Prosječna plaća i dalje snažno raste, u kolovozu je tako iznosila 1018 eura, no realno je bila za tri posto manja nego lani zbog rekordne inflacije. Medijalna plaća u kolovozu iznosila je 874 eura, što znači da je polovica zaposlenih u Hrvatskoj imala manje, a polovica više od tog iznosa.

Maloprodaja već pokazuje naznake usporavanja, industrijska proizvodnja se koliko-toliko drži, a velika će očekivanja u 2023. biti od turističke sezone, no može je ugroziti nekoliko faktora - manjak radne snage, recesija u eurozoni, iz koje nam dolazi najviše turista, i velik rast troškova turističkih kompanija, na koji je već upozoreno nekoliko puta.

Kratku recesiju koja će početi u zadnjem ovogodišnjem kvartalu i završiti početkom drugog kvartala 2023. zasad nam prognozira Europska komisija, uz što bi iduće godine BDP trebao porasti 0,7 posto, a znatniji oporavak bio bi tek 2024. na krilima državne potrošnje, privatnih investicija i oporavka eurozone, u kojoj je, složni su ekonomisti, recesija neizbježna.

Američki ekonomisti upozoravaju da eurozonu, kojoj se priključujemo 1. siječnja 2023., čeka duboka i dugačka recesija, slična onoj iz velike krize. Hoće li se ponoviti 'sedam gladnih godina', to ponajviše ovisi o inflaciji i cijenama energije. U razvijenim članicama eurozone ozbiljno se gleda vremenska prognoza u nadi da će zima biti blaga kako bi se uštedjelo na računima za plin i struju.

Skladišta plina diljem EU-a sada su puna, ali u njima je tek petina godišnje potrošnje i u proljeće će posao punjenja skladišta nanovo početi. Jeftini plin iz Rusije za većinu kupaca je prekrižen, a kao opcija ostaje dosta skuplji američki LNG te ostali izvori s Bliskog istoka. Nitko ne zna, niti se usudi prognozirati što će biti s cijenama plina, pogotovo ako rat u Ukrajini krene u novu eskalaciju ili se međunarodni odnosi dodatno pogoršaju.

U novu, predizbornu godinu Hrvatska ulazi i s gotovo deset posto većim državnim proračunom, u kojem se planiraju rashodi od čak 26,7 milijardi eura, što je dvije milijarde eura više nego ove godine. Kako bi se pokrila ta rupa, ministar financija Marko Primorac računa s rastom proračunskih prihoda od dvije milijarde eura ili devet posto, a kao jedan od načina prikupljanja novca najavio je i 'specijalni' porez na dobit ili ekstraprofit, koji kreće u javnu raspravu, a sama njegova najava ostavila je poslodavce u šoku. Oni su na vrijeme upozorili da dolazi recesija i da nije vrijeme za nove poreze, pogotovo ne za porez na ekstraprofit, što stručnjaci otvoreno nazivaju 'totalnom glupošću'.

Novi porez na početku krize također neugodno podsjeća na 2009., kada je vlada Jadranke Kosor uvela omraženi krizni porez, prozvan 'harač', koji su plaćali gotovo svi građani Hrvatske. Pred recesiju valja podsjetiti da ona ipak nije kraj svijeta, već u vrijeme visoke inflacije i vrlo zdrav mehanizam. Strah od recesije paralizirao je središnju banku ECB, a koja je po mišljenju mnogih ekonomista prekasno i presporo krenula dizati kamate.