Godišnjak svjetske konkurentnosti IMD pobuđuje zanimanje poslovne i političke zajednice jer mjeri koliko dobro zemlje upravljaju svim svojim resursima i kompetencijama kako bi olakšale dugoročno stvaranje vrijednosti. Metodologija IMD-a temelji se na analizi 4 faktora konkurentnost, i to su: gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura, te 5 indeksa za svako područje.

'Analiza ukazuje da kasnimo u pokretanju strukturnih reformi važnih za gospodarski napredak zemlje i izlazak iz krize. Na globalnoj razini procesi se ubrzano mijenjaju i naši pomaci su nedostatni da bi podigli Hrvatsku na ljestvici konkurentnosti, jer su druge zemlje također nastavile napredovanje. Stoga, kao i do sada svi koji su u obvezi i mogućnosti moraju pokrenuti procese koji će poboljšati našu poziciju na ljestvici konkurentnosti i time stvoriti preduvjete za pokretanje investicija i stvaranja novih radnih mjesta', ističe Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost, navodi se u priopćenju.

SAD je zadržala prvu poziciju zahvaljujući efikasnosti poslovnog i financijskog sektora, svojoj inovativnosti i dobroj infrastrukturi. Slijede je Hong Kong (2.) i Singapur (3.) koji su, na ljestvici konkurentnosti, preskočili Švicarsku. U Europi najkonkurentnije zemlje su Švicarska (4.), Luksemburg (6.), Norveška (7.), Danska (8.), Švedska (9.) i Njemačka (10.). Zemlje istočne Europe imaju različite rezultate. Poljska, Češka i Slovenija poboljšale su svoju poziciju dok su Estonija, Latvija, Rusija i Ukrajina pale na ljestvici. Među velikim gospodarstvima u nastajanju Brazil i Južna Afrika neznatno su pogoršale poziciju dok Meksiko i Kina bilježe napredak te je razvidno da se faktori koji utječu na njihovu konkurentnost razlikuju. U ovogodišnje Izvješće prvi je put uključena Mongolija, kao brzo rastuća ekonomija, koja se nalazi na 57. poziciji.

Ovogodišnje rangiranje ističe važnost efikasnosti poslovnog sektora jer je uočeno da od deset prvorangiranih zemalja njih devet je visoko pozicionirano po efikasnosti poslovnog sektora.

Poslovna učinkovitost pokazuje u kojoj mjeri nacionalno okruženje potiče poduzeća da posluju na inovativan, profitabilan i odgovoran način. To se ocjenjuje kroz pokazatelje vezane za produktivnost, kao što su tržište rada, financije, upravljanje te stavove i vrijednosti koje karakteriziraju poslovno okruženje.

Ove godine bilježimo drugo poboljšanje pozicije Hrvatske u posljednjih sedam godina. Podsjetimo, u 2008. godini se iza Hrvatske nalazilo 6 zemalja (Indonezija, Argentina, Meksiko, Južna Afrika, Ukrajina i Venezuela), a u 2014. godini iza Hrvatske bila je rangirana samo Venezuela. Ove godine iza nas na ljestvici konkurentnosti nalaze se Venezuela, Argentina i Ukrajina te se naša pozicija realno poboljšala za 2 mjesta, ali je mjesto ispred Hrvatske zauzela novouvrštena Mongolija pa je nominalno naš pomak na ljestvici za jedno mjesto. Pored ukupne pozicije na rang ljestvici, bitno je promatrati i dinamiku finalne ocjene konkurentnosti, pri čemu najkonkurentnija zemlja svijeta ima ocjenu 100.

Razvidno je kako se ocjena naše konkurentnosti u razdoblju 2006.-2009. bitno poboljšala, u razdoblju 2011.-2014. bilježimo kontinuirani pad konkurentnosti, a u 2015. godini poboljšanje ocjene je zamjetno. Međutim, vrlo je sličan pomak i ostalih zemalja s kojima se uspoređujemo, razina je i nadalje znatno ispod 50, a 4 od 5 usporednih zemalja ima ocjene na razini 57. „Godišnjak svjetske konkurentnosti 2015.”, IMD-a tako potvrđuje činjenicu da Hrvatska ne čini dovoljno u provođenju reformi te je nepromijnjen i velik zaostatak za ostalim novim članicama Europske unije. Uzroci rasta ocjene konkurentnosti Hrvatske na razini 20 indeksa konkurentnosti odnose se su na poboljšanje bitnih indikatora vanjskotrgovinske konkurentnosti (+11), u najvećoj mjeri zbog izvoza usluga, posebice turističkih. Znatno je poboljšanje i indikatora stranih ulaganja (+8).

Najveći pad zabilježen je u području cijena (-21) i odnosi se na rast potrošačkih cijena, posebice prehrambenih proizvoda te u indeksu produktivnosti i efikasnosti (-7), zbog pogoršanja pokazatelja produktivnosti rada, poručili su iz Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

Na razini indikatora samo je manji broj izrazito povoljnih, koji poboljšavaju našu ukupnu konkurentnost, a to su, u okviru 4 osnovna stupa konkurentnosti, sljedeći indikatori:
•Gospodarski rezultati
Veliki prihodi od turizma i izvoza usluga i relativno niski troškovi stanovanja.
•Efikasnost javnog sektora
Niske carinske barijere i nizak porez na dobit, stabilnost tečaja i niske otpremnine.
•Efikasnost poslovnog sektora
Relativno niske plaće, pogotovo managementa, relativno velik broj radnih sati i visok udjel žena u zaposlenosti.
•Infrastruktura
Vrlo dobri pokazatelji ulaganja u telekomunikacijsku infrastrukturu, razmjerno niske cijene pristupa internetu, povoljan odnos broja učitelja i učenika te dostupnost zdravstvenih usluga.

Kao i prošlih godina slabosti je previše da bi se nabrajale na razini indikatora pa se mogu ukratko sumirati:
slaba otpornost na krizu, niski ekonomski rast, niska zaposlenost;
birokracija, neprilagodljive politike vlade, loš pravni i regulativni okvir;
cijena kapitala, porezi i doprinosi;
slabo poduzetništvo, prilagodljivost poduzeća, poslovno upravljanje, i društvena odgovornost;
zastarjelost porizvodne tehnologije, niska inovativnost, nedovoljan transfer znanja, neadekvatno visokoškolsko i menađersko obrazovanje.

Po mišljenju gospodarstvenika kao najpovoljniji indikatori izdvojeni su sljedeći: kvalificirana radna snaga, pouzdana infrastruktura i troškovna konkurentnost, dok su najlošije ocjenjeni: sposobnost vlade, porezni sustav, stabilnost i predvidljivost politika, te učinkovitost pravnog i poslovnog okruženja.

Centar za konkurentnost IMD-a mjeri konkurentnost zemalja od 1989. godine, a metodolgija nije znatnije promijenjena još od 1997. godine, uslijed čega postoji mogućnost pratiti konkurentnost zemalja kroz duži vremenski period.