Brodogradilište koje je preuzeo Danko Končar uoči privatizacije imalo je oko 1250 radnika, nakon restrukturiranja trebalo ih je ostati 650, no danas - ovisno o tumačenju - ima ih između 250 i 280. Zaposleni su zapravo u desetak tvrtki, tvrdeći da ih se čak i bez njihovog znanja prebacuje iz jedne u drugu. Jedna za drugom tvrtke upadaju u poslovne probleme i trenutno je najkritičnije u 'Hrvatskoj brodogradnji Trogir', u kojoj je zaposleno četrdesetak ljudi koji mjesecima čekaju svoje plaće: radnici tvrde da već 16. veljače nastupaju uvjeti za proglašenje stečaja, pa će zato i prosvjedovati, dok član Uprave 'krovnog' Brodotrogira Mateo Tramontana, Končareva osoba od povjerenja, uvjerava da se to neće dogoditi.

'Postoje svakakve priče. Činimo sve što možemo da bismo podmirili sve obveze prema radnicima i državi, odnosno deblokirali tu tvrtku. Sigurno ćemo to učiniti i stojim pri obećanju da će se to dogoditi do kraja veljače', tvrdi Tramontana u izjavi za tportal. On napominje da su radnici ove tvrtke tijekom spomenutih sedam mjeseci primili tri minimalca preko Agencije za osiguranje radničkih tražbina, što je novac koji također treba vratiti.

Situacija u trogirskom škveru postala je znatno složenija 2018. godine, kada su istekle državne obveze sudjelovanja u restrukturiranju: radnici konstantno optužuju vlasnika Končara da uništava tvrtku i iz nje izvlači novac te da mu je vrijedno zemljište jedini motiv dok on preko svojih pouzdanih osoba uzvraća da dio radnika zapravo ni ne želi raditi.

U samom brodogradilištu već gotovo šest godina traje izgradnja tankera za naručitelja iz Rusije, no poslu se ne nazire kraj, ali dovršavaju se barem dva mala broda za domaće naručitelje. S druge strane, tvrtke specijalizirane za nautiku ili poslove remonta brodova navodno solidno posluju, plaće su ondje redovite i znatno bolje.

Sredinom siječnja osnovan je Stožer za spas Brodotrogira, na čijem čelu se nalazi predstavnik radnika Damir Palada. On objašnjava da radnici žive u strahu za radna mjesta, boje se da će zbog dugova škverskih tvrtki i mogućih stečaja ostati bez zarađenih plaća, a poseban problem su i radnici koji su otišli iz tvrtke, a i dalje im se duguje dio plaća te otpremnine.

'Sve je ovo igra politike, nitko nije zainteresiran riješiti problem. Stručnih i kvalificiranih radnika sve je manje, na brodovima više nema tko raditi, imovina se rasprodaje. Trogir bez brodogradilišta više nije grad', kaže Palada za tportal. Dodaje da se sličan scenarij odvija i u obližnjem hotelskom naselju Medena, koje je Končar također kupio i otpustio ljude, a sada se sprema i na kupnju Jadrana u Segetu. Palada kaže i da je prodana marina nasuprot samog Brodotrogira, koja je bila u vlasništvu tvrtke, a nitko ne zna gdje je novac.

Direktor Tramontana, kaže, u svim škverskim tvrtkama prima plaću, pa se njegova mjesečna primanja kreću u jako puno desetaka tisuća kuna. U posljednje tri godine tri škverske firme otišle su u stečaj.

'Danko Končar svakih nekoliko tjedana navrati svojim privatnim avionom i jednako brzo nestane. Ne bih se čudio da netko zavari kapiju škvera', dodaje Palada.

Sredinom siječnja pred Brodotrogirom su prosvjedovali radnici, a priključio im se i saborski zastupnik Mosta Miro Bulj. Općinsko državno odvjetništvo tada je ekspresno objavilo da 'provodi izvide kako bi provjerilo navode o neisplati plaća'. Do danas se više nisu oglasili.

Član Uprave Brodotrogira Mateo Tramontana za tportal kaže da je više škverskih firmi postojalo i prije Končareva dolaska u Trogir, ali ih je velik broj bio neaktivan. Baš jučer plaća za prosinac isplaćena je u jednoj tvrtki 'koja ima 27 zaposlenih, od kojih 21 stvarno radi'. Potom je podnesen prijedlog za proglašenje stečaja.

'Za one koji žele raditi posla ima na novogradnji 339, odnosno tankeru koji se gradi za ruskog naručitelja. No određeni broj ljudi to izričito ne želi, nego zahtijevaju da im se isplate otpremnine. Na nama kao poslodavcu jest da to osiguramo', kazao nam je Tramontana. Najavljeni prosvjed idućeg tjedna, najvjerojatnije u ponedjeljak, nije ga previše uzbudio.