Osim što je šef najvećeg domaćeg farmaceuta, koji je proteklih godina narastao s 1600 na gotovo 3000 zaposlenih, Furjan je predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, pa smo s njim porazgovarali i na temu zabrane rada nedjeljom, porezne reforme u najavi i našeg gospodarstva, a koje je, unatoč napretku, i dalje na začelju EU-a.

Prije pet godina povod za intervju bila nam je dužnička kriza u zdravstvu i dugovi bolnica o kojima se govorilo kao o novom Agrokoru. Je li ta priča danas mirnija?

Tad je situacija s plaćanjima bila još lošija. Danas imamo visoku inflaciju, čiji je najveći dobitnik državni proračun. PDV je glavni izvor proračunskog novca, a prihodi od PDV-a zbog inflacije snažno su rasli. Nešto je veća zaposlenost, rasle su i plaće, pa država ima značajno više novca. Jedna smo od rijetkih zemalja EU-a koja ima proračunski višak. U posljednjih dvanaest mjeseci plaćanja u zdravstvu su puno redovitija, no dug i dalje postoji, samo što taj problem nije eskalirao kao što se to dogodilo nekoliko puta u posljednjih pet godina. Također, u pandemijskim godinama izdaci zdravstva bili su puno veći, posebice zbog cjepiva za koje nema dodatne potrebe za nabavom. Bolnice su za vrijeme pandemije radile u posebnom, ograničenom modu, pa su se neki troškovi ipak smanjili u odnosu na vrijeme u kojem smo zadnji put razgovarali.

Sad, dakle, ima novca, a na vidiku su novi problemi – nestašica lijekova. Zašto diljem razvijenog svijeta u 2023. godini nema lijekova?

Više je faktora zbog kojih dolazi do nestašica lijekova. Javnost možda nije dovoljno upoznata s činjenicom da za vrijeme pandemije zdravstveni sustavi nisu radili punim kapacitetom i da je potražnja za lijekovima jako pala. Primarno, pala je potrošnja antibiotika i lijekova protiv prehlade. Svi smo nosili maske pa se pojavljivalo puno manje respiratornih bolesti. Prestankom mjera došlo je do povećanja broja infekcija i eksplozije potrošnje lijekova, osobito dječjih oblika. Potrošnja antibiotika i sirupa je udvostručena, u prosincu 2022. čak je bila utrostručena u odnosu na 'normalne' situacije.

Zašto farmaceuti jednostavno nisu proizveli više lijekova?

Nismo mogli ponuditi dodatne količine također zbog nekoliko faktora. Prvi razlog je reguliranost farmaceutske industrije: da bismo proveli promjene dobavljača, mijenjali formulacije ili mjesta proizvodnje, trebamo puno vremena za promjenu registracijske dokumentacije. Potrebno je po godinu, godinu i pol da Europska agencija za lijekove i HALMED odobre takve promjene. U tom smislu naša industrija je vrlo nefleksibilna i ne može brzo reagirati u kratkom roku, a tu imamo i problem popucalih opskrbnih lanaca. Mnogi ne shvaćaju da proizvodimo nekoliko stotina molekula lijekova, za što nam trebaju tisuće raznih materijala. Dovoljno je da vam kasni jedan dobavljač i to ostavlja posljedice na velik broj lijekova i proizvođača. Naši opskrbni lanci popucali su prošle godine, a u drugim industrijama, poput automobilske, popucali su prije tri ili četiri godine.

Kako stoji Hrvatska? Uglavnom čitamo da lijekova nema na zapadu Europe, posebice u Njemačkoj.

Hrvatska je prilično dobro izbjegla većinu nestašica, a kod nas se sa zajedničkog europskog tržišta prelio samo dio problema. Naglasio bih da najviše problema imamo s proizvodima s niskim cijenama i smanjenim brojem dobavljača. Godinama traje presija na cijene pa imamo deflaciju u sustavu, jer cijene u farmaceutskoj industriji idu samo dolje. Padne li cijena receptnog lijeka u jednoj zemlji, zakonom spojenih posuda pada i u drugima. Građani to ne primijete jer trošak pokriva Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, ali nekim lijekovima u posljednjih deset godina cijena je pala 50 posto. Stalan pritisak na cijene smanjio je broj proizvođača, posebno u segmentu antibiotika.

S druge strane, tu su inflacija i podivljali troškovi proizvodnje. Kako je poslovati u takvom okruženju?

Naša udruga pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca i njen predsjednik Jerko Jakšić vrlo aktivno rade te pokušavaju pronaći način da se barem za jeftinije lijekove napravi indeksacija i da nam se prizna dio porasta troškova. U Hrvatskoj imamo lijekove koji su od 30 do 50 posto jeftiniji nego u referentnim zemljama poput Slovenije. Inicijalno, dobili smo pozitivne povratne informacije i radi se o potencijalnom trošku od 30 milijuna eura, što je manje od jedan posto u odnosu na ukupne troškove zdravstva, a koji godišnje iznose više od četiri milijarde eura. Troškovi generičkih lijekova, koji su izvor ušteda u zdravstvu, čine samo mali dio ukupne potrošnje, a pokrivaju 60 posto terapija. Indeksacijom bismo se osigurali od nestašice osnovnih terapija, kojih danas i nedostaje.

O vašoj obavijesti da je moguć manjak Plivadona izvijestili su valjda svi mediji u Hrvatskoj. Treba li se javnost brinuti zbog nestašice lijekova?

Ako lijek jednog proizvođača nije bio dostupan, tu je bio drugi lijek drugog proizvođača – to je scenarij koji se ponavljao u 90 posto slučajeva. Nažalost, bilo je i situacija kad nije bilo određenih lijekova, ali zato postoje supstitucijske terapije. Zdravlje stanovništva nije bilo u pitanju, samo mi nismo navikli na to da nema sirupa za djecu.

Hoće li vaša proizvodnja biti na adekvatnoj razini do kraja godine?

Od ovog tjedna imamo opet dostupne i neke antibiotike koji su prije nedostajali te vjerujemo će situacija biti bolja u ostatku godine.

Možete li otkriti detalje o ukupnoj proizvodnji?

Ove godine prvi put u povijesti proizvest ćemo osam milijardi tableta na zagrebačkoj lokaciji. Prije petnaestak godina proizvodili smo manje od dvije milijarde tableta i u tom kontekstu zadovoljni smo poslovanjem te smo sada na razini prihoda od oko pet milijardi kuna, tj. oko 700 milijuna dolara.

Kakva je pozicija Plive unutar vašeg vlasnika Teve?

Jedna smo od najkompleksnijih lokacija i značajno doprinosimo uspjehu Teve. Procjena je da Teva svaki dan liječi 200 milijuna ljudi, a mi na zagrebačkoj lokaciji proizvodimo otprilike deset posto količine potrebnih lijekova. U volumenu, proizvedemo lijekova da namirimo dvije Hrvatske. Taj je broj impresivan, jer dnevno u Hrvatskoj naše lijekove koristi od 700.000 do 800.000 ljudi, a u sezoni prehlada i preko milijun njih.

Planirate li nove investicije?

Završili smo veliki investicijski ciklus prije osam godina i tada smo izgradili novu tvornicu u Zagrebu, u kojoj se rade injekcijske forme, i novu tvornicu u Savskom Marofu, u kojoj se rade aktivne supstance. Imamo planove za gradnju još jedne tvornice, ali o tome je još prerano govoriti. Zadnja velika investicija ona je u solarnu elektranu u Savskom Marofu. U suradnji s tvrtkom E.ON na lokaciji u Savskom Marofu uskoro u rad puštamo solarnu elektranu instalirane snage 9,71 MWp i to će biti najveća sunčana elektrana u Hrvatskoj. Sretni smo što ovim projektom dajemo dodatni doprinos održivosti i ostvarenju društvenih ciljeva.

Sad kad bolje vidimo u koliko smo izazovnom periodu, možete li reći kakvo je poslovanje Plive?

Kao i sve druge tvrtke, moramo se nositi s porastom troškova. Cijene energije su ekstremno porasle, iako je sada situacija povoljnija u odnosu na prošlu godinu. Uz to smo imali rast troškova za sirovine i rast troškova za plaće. U našoj industriji posebno je teško jer ne možemo dizati cijene lijekova na recept, što nam čini najveći dio poslovanja. U posljednjih osam godina gotovo smo udvostručili broj zaposlenih: s 1600 digli smo se na gotovo 3000 ljudi. Blago nam rastu i prihodi, ali rast nije izazvan inflacijom, već je posljedica većih volumena proizvodnje i lansiranja novih proizvoda. Ponosni smo i sretni na to što imamo puno novih proizvoda.

Je li na vas utjecao rat u Ukrajini?

Lijekovi ne podliježu sankcijama pa se nastavlja poslovanje s Rusijom i Ukrajinom, ali to je jako mali dio našeg poslovanja, oko dva posto. Žalosno je to što se od početka rata na tim tržištima vidi velik pad kupovne moći. Standard ubrzano pada, a kako u tim zemljama nema obveznog zdravstvenog osiguranja, trend je negativan.

Rekli ste da ste udvostručili broj zaposlenih u Plivi. Nemate li problema s privlačenjem radne snage?

Naš glavni izvor radne snage su visokokvalificirani ljudi i najpoželjniji smo poslodavac u segmentima koji su nam važni. Imamo doista mlade talentirane ljude kojima možemo pružiti izazovan posao. Puno je teže naći ljude za manje zahtjevne poslove, ponuda radne snage je manja, a na tržištu je dovoljno poslova s prihvatljivim uvjetima rada. Konkurencija radi svoje, a nedostatak radne snage je uz demografske probleme ključan izazov našeg društva.

Kako biste vi adresirali problem manjka radne snage u zemlji?

Hrvatska nema veliko porezno opterećenje u odnosu na zapadne razvijene zemlje, poput Njemačke ili Francuske. Ali kad pogledamo nama usporedive zemlje, poput Češke, Mađarske ili Bugarske, naše ukupno opterećenje porezima i posebno doprinosima je preveliko. Poreznim rasterećenjem rada povećali bismo dohodak ljudi, a poduzetnicima je u interesu da ljudi od bruto iznosa dobiju što veći neto iznos. Netko tko u Hrvatskoj ima pristojnu plaću, a koja iz europske perspektive i nije nešto, kod nas se smatra bogatim. Ne mogu prihvatiti tezu da je netko tko ima dvije tisuće eura neto bogat. To je srednja klasa i mi moramo težiti tome da je obnovimo u Hrvatskoj tako da ljude koji stvaraju više vrijednosti porezno rasteretimo.

Kako komentirate najavu porezne reforme Marka Primorca? Jesu li mjere koje su procurile u javnost, poput ukidanja prireza i smanjenja davanja, korak u dobrom smjeru?

Poznato je to da se HUP zalaže za smanjivanje poreznog opterećenja rada i u tom smislu možemo samo pozdraviti ovakve najave. Smanjivanje ili dokidanje prireza, manje opterećenje bruto primanja pri plaćanju doprinosa za prvi mirovinski stup te povećanje osnove osobnog odbitka za 10 ili 20 eura mogu doprinijeti većim neto plaćama. Ipak, treba vidjeti što će biti službeno predloženo pa možemo detaljnije komentirati.

Od početka nove godine dio smo eurozone i Schengena. Smatrate li da smo napravili dovoljno da postanemo atraktivna zemlja za ulaganja?

Schengen i euro su sjajne vijesti – ulaskom u eurozonu smanjuju se kamate, a one su važne za biznis, važne su za građane, svima su manji troškovi. I dalje mi je neshvatljivo to da se dio javnosti i politike protivio uvođenju eura. Za turizam je euro odličan, za banke i mjenjačnice ne toliko, jer gube dio prihoda. Iako zadnjih dvije godine rastemo i imamo dobar trend, i dalje smo na začelju Europske unije. Imali smo kratkoročan strah od recesije, a nje, čini se, ipak neće biti.

Koje su po vama najbolje prilike za razvoj zemlje?

U globalnim previranjima Europa će se okrenuti sebi i vlastitoj proizvodnji. I farmaceutska industrija očekuje puno od nove europske strategije koja potiče inovativnost i želi vratiti proizvodnju koja je otišla na Daleki istok. Poskupljenja sirovina i hrane su loše vijesti za građane i proizvođače, ali i prilika za dio gospodarstva. Sad imamo priliku proizvoditi više, imamo vjetar u leđa zbog sudjelovanja na velikom europskom tržištu, što se nije vidjelo u prvim godinama članstva u EU. Hrvatska može biti puno bolje mjesto za investitore, ali moramo nastaviti provoditi reforme.

Što bi točno po vama trebalo napraviti?

Moramo smanjiti birokratske barijere i pravnu neizvjesnost. Moramo raditi na tome da postane lakše doći do presude, a ne da sporovi traju desetak godina. Imamo i dalje prilično skupu državu, jako puno općina… želimo ići u pravcu Irske ili barem Austrije kako bismo postali puno sigurnije mjesto za investicije.

Jeste li zadovoljni izmjenama Zakona o radu?

U HUP-u smo se nadali novom Zakonu o radu, a koji bi bio moderniji, dinamičniji i okrenut trenutnim potrebama, ljudima koji rade na daljinu, fleksibilno i slično. Sad imamo zakon koji je nadograđen pod pritiskom direktiva EU-a, moralo ga se izmijeniti da se osigura novac iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost. Tržište rada danas ide u korist radnika, primjerice ako trebate bilo vodoinstalatera, bilo keramičara, njihove cijene su skoro na razini onih u Njemačkoj. Rad se cijeni više nego ikad prije i zato mislimo da nam treba fleksibilniji zakon jer je on i u interesu radnika. Treba nam i razvijanje kolektivnog pregovaranja između poslodavaca i sindikata, a država se tu treba manje miješati.

Kako komentirate zabranu rada nedjeljom?

Zabrana vrijedi samo za trgovinu i to je problem. U HUP-u smo protiv zabrana za poduzetničke slobode. Ljude koji rade nedjeljom treba nagraditi i platiti, a to bi riješilo samo tržište jer je rad nedjeljom zapravo skup. Trgovcima će sada biti teško jer će u trećini godine trebati više radnika, a u ostatku godine manje, i bit će izazovno izbalansirati to.

Kako surađujete s novom direktoricom HUP-a Irenom Weber? Kakve su aktivnosti HUP-a?

Nova direktorica radi odličan posao, imamo značajan priljev novih članova i u javnosti se vidi rad naših granskih udruga i zaposlenika. Mislim da imamo velik pozitivni pomak i da se vide rezultati rada. Nismo mi ti koji donose zakone i uredbe, ali se trudimo dodati vrijednost za sve naše članove. Želimo biti partner sindikata i Vlade te da nas se prepozna kao nekog tko želi dobro našim radnicima i poslodavcima. Želimo da Hrvatska bude uspješna.

Bivši direktor Plive Tihomir Orešković bio je premijer. Planirate li i vi u politiku?

Ne.