Iako je javnosti poznat kao bankar i bivši šef bankarskog ceha, Adrović je aktivan ulagač te suvlasnik uspješnog zrakoplovnog startupa ETF Airways, ali i najveće hrvatske privatne bolnice Akromion, koja se seli u Zagreb i uskoro otvara svoja vrata.

Nakon sedam godina završio je vaš mandat u Hrvatskoj udruzi banaka, a poslije 17 godina povukli ste se i s čela Nadzornog odbora Atlantic grupe. Jeste li zakoračili prema mirovini ili je u pitanju karijerni zaokret?

Da, formalno ću se umiroviti, ali i dalje ostajem aktivan na svojim projektima i u organizacijama u kojima sam član nadzornih odbora - Atlantic grupi, Kent banci i bolnici Akromion. Čovjek u dobi iznad 65 godina mora ostati aktivan i mentalno i fizički. Svi projekti u kojima sudjelujem vrlo su izazovni u Hrvatskoj.

U 17 godina promijeni se cijeli svijet, a ne samo jedno poduzeće. Što su po vama bili ključni događaji u povijesti Atlantic grupe otkad ste u njoj?

U Atlanticu sam prisutan od vremena prije izlaska na burzu, a danas imaju 14 tvornica. To je divna priča hrvatskog industrijalizma. Prvi važan događaj bila je kupnja Cedevite, kad se napravio prvi veći iskorak prema proizvodnji. Tu se počela mijenjati filozofija poslovanja. Drugi događaj je još važniji i bio je kvantni skok, a to je preuzimanje Droga Kolinske. Oni su imali više tvornica i brendova od kojih su neki već bili poznati, a neki su se intenzivno razvijali posljednjih godina. Argeta je odličan primjer toga. Ona je najpoznatiji brend koji se intenzivno širi u posljednjih desetak godina. Vrhunski su brend u Austriji i Švicarskoj te se probijaju u Njemačkoj i drugim zemljama. Atlantic ove godine ide prema milijardu eura prihoda i vrlo je uspješna firma.

Nedavno je objavljeno da će Podravka i Atlantic surađivati u zajedničkom nastupu na američko tržište. Ima li ta ideja potencijala?

Jedini nedostatak jest taj što se ta suradnja nije ranije dogodila. Podravka u Americi ima prodajnu mrežu i tim putem će promovirati Atlanticove brendove, a u drugim zemljama, u kojima Atlantic ima mrežu, promovirat će Podravkine brendove. I jednima i drugima odlično - to je win-win situacija.

Kakva je priča iza bolnice Akromion?

Akromion je bolnica koja već dug niz godina uspješno radi u Krapinskim Toplicama. Odlično je organizirana te ima odlične kadrove i u nju dolaze iz cijele Hrvatske, a ne samo iz Zagreba. Ipak, Zagreb je bliži i dostupniji ostalim dijelovima Hrvatske i rodila se ideja da se bolnica ipak preseli. To je naravno tražilo dodatnog kapitala te su se dva vanjska investitora uključila u investiciju. Doktori koji rade u bolnici su suvlasnici i visoko motivirani da odlično rade. U novoj zgradi od 10.000 kvadrata bit će najmodernije operacijske sale te izvrsno opremljen prostor za postoperativni oporavak ljudi nakon složenih operacija. U Hrvatskoj pacijenti često nemaju priliku odmah početi s rehabilitacijom poslije takvih zahvata i posebno ne u istom objektu. Akromion će nuditi baš to.

U kojoj je fazi izgradnja?

Zgrada je već 'pod krovom', kreću završni radovi, naručena je i stiže nova oprema, najnoviji uređaji za magnetsku rezonanciju, CT, rendgen i ostalo. Završetak, preseljenje i otvaranje vjerojatno će biti krajem ljeta 2023. Već sad u bolnici radi sto ljudi, a zaposlit će se ih još više.

Bolnica je, dakle, privatna, a hoće li raditi s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje?

Nadamo se da ćemo moći raditi i s HZZO-om. Smatram da su ovakve ustanove u privatnom vlasništvu izvrsna prilika da pacijenti, koristeći njihove usluge, mogu brže zadovoljiti svoju potrebu za medicinskom uslugom. Tako bi se smanjile liste čekanja, a to je u interesu svima. Potrebno je samo inaugurirati model korištenja i privatnih i državnih zdravstvenih ustanova u isto vrijeme.

Što je s projektom ETF Airways, u koji ste također uložili? Napreduje li taj biznis?

Trenutačno operiramo s tri putnička aviona Boeing 737-800 sa 189 mjesta, a u planu je dovođenje četvrtog u sezoni 2024. Do sada smo prevezli gotovo pola milijuna putnika na gotovo 200 aerodroma, od Svalbarda i Islanda na sjeveru do otočja Reunion na jugu. Imamo kompetentan i požrtvovan tim koji je uspio prošle godine, u drugoj godini letačkih operacija, ostvariti prvu dobit, što je prava rijetkost među startupovima u avijaciji. Za ovu godinu su nam kapaciteti već u dobroj mjeri rasprodani jer je potražnja snažna. Imamo kvalitetne dugoročne ugovore s većim europskim kompanijama, za koje je letenje već počelo. Na europskom tržištu smo prepoznati i sada su nam ciljevi zadržati najviše standarde sigurnosti i kvalitete usluge te nastupiti na velikom sjevernoameričkom tržištu, jer ono ima manje izraženu sezonalnost u odnosu na Europu.

Odlaskom s čela HUB-a poštedjeli ste se i dosta pitanja oko uvođenja eura - kako je po vama ono prošlo?

Očekivano, vrlo dobro. Bez ikakvih tehničkih poteškoća, no - što je najvažnije - euro je jako povećao našu financijsku stabilnost. Izravno je pomogao snažnom rastu likvidnosti, a likvidnost je ublažila pritiske na rast kamatnih stopa. Dovoljno je usporediti Hrvatsku s državama na istoku EU-a koje su zadržale vlastite valute. Tamo su kamatne stope u prosjeku oko dva puta veće. Ne dva postotna boda, nego približno dva puta veće. Euro u paketu sa Schengenom i dostupnošću fondova EU-a omogućava Hrvatskoj da kroz sve buduće krize prođe bezbolnije i da u dobrim vremenima bilježi veće stope rasta od prosjeka Europske unije. To će nas postupno (nadamo se) približiti prosječnom životnom standardu Europljana. Naravno, europske integracije nisu jamstvo da će se to dogoditi jer najveći dio posla moramo obaviti sami tako da se moderniziramo i mijenjamo u svim sektorima, naročito državnom. No dovršetak procesa integracije jest okvir, odnosno prilika da se to dogodi.

Je li se samim ulaskom u eurozonu i Schengen već nešto popravilo po pitanju našeg razvoja?

Dok financijska slika izgleda vrlo dobro, u dubinama strukture društva i gospodarstva nismo se dovoljno promijenili. Tu mislim prije svega na dva segmenta - javni sektor i tržište rada. Državna poduzeća nisu dovoljno transparentna i efikasna. Privatizacija je i dalje zabranjena riječ. Pravosuđe, administracija, obrazovanje i zdravstvo imaju velik prostor za napredak prema europskim standardima. Zaostajemo. Tržište rada se presporo otvara i nedostaje radnika. Bez dubljih reformi - na koje kao da smo zaboravili jer se proračun sada dobro puni, a sredstva EU-a su više nego izdašna - u budućnosti će nas opet dočekati neke nesretne godine kada izvori novca presuše, pa će se vidjeti istina.

Ako nas neće spasiti fondovi EU-a, što hoće?

Zabluda je da će fondovi EU-a sve riješiti. Neće. Nećemo biti Poljska ili Slovačka, koje su novac EU-a iskoristile da bi se industrijalizirale. Regija Bratislave je danas među tri najrazvijenije u Europi jer imaju tehnološki najmodernije tvornice automobila. Da bismo doživjeli veća osobna primanja stanovništva, mora se povećati prosječna produktivnost, a to ide samo uz industrije s visokom dodanom vrijednosti. Takvih je premalo kod nas.

Ali stalno ste ponavlja da smo u elitnom društvu, da rastemo…

Društvo je elitno i statistički rastemo jer dolazi ogroman novac iz EU-a, ali tu nema razvoja. Treba otvoriti/privući stotine i tisuće novih proizvodnih pogona, kao što su to napravile neke druge zemlje, pa ćemo onda moći očekivati prosječne plaće od 1500 i više eura. Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina imala visoke stope rasta BDP-a. Većina toga ostvarena je na krilima novca koji je došao iz EU-a. Taj novac ima svoj početak i kraj. Trenutni ciklus vjerojatno završava krajem 2027./2028. i Hrvatska bi se trebala pripremiti za to razdoblje. Dakle moramo svladati i naučiti kako razvijati društvo bez takve količine novca. To podrazumijeva stvoriti i provesti učinkovitu i koordiniranu razvojnu strategiju koja se mora osloniti na porast investicija i vraćanje barem dijela hrvatske radne snage iz EU-a, zatim smanjenje javnog sektora i istovremeno povećanje efikasnosti poslovanja u javnom sektoru, bolje obrazovanje te veliku reformu i digitalizaciju glomaznog državnog aparata.

Jesmo li spremni na to?

Upravo to se pita i OECD, međunarodna organizacija u koju još nismo ušli. Oni upravo preporučuju poboljšanje upravljanja u javnim poduzećima, što treba profesionalizirati i depolitizirati. Javni sektor je izrazito neučinkovit. To se mora promijeniti ako želimo bolje upravljati razvojem Hrvatske u budućnosti. Izlaz je u rastu investicija koje će dovesti do porasta produktivnosti, privlačenju investicija, liberalizaciji i stimuliranju tržišta kapitala, stimuliranju povratka dijela ljudi koji su otišli izvan zemlje. Tema svih tema je kako probuditi svijest ljudi u Hrvatskoj da se mijenjamo i pozdravljamo promjene. Da radimo od Hrvatske novu Dansku ili Švedsku. To se ne može postići bez ozbiljnog rada.

Bilo je strahovanja da će uvođenje eura dodatno raspiriti inflaciju. Ona je i dalje tvrdokorna, unatoč ograničavanju cijena goriva i potrepština. Kako gledate na to, kad ćemo je iskorijeniti?

Podaci su potvrdili da ništa nije bilo od panično najavljivane inflacije zbog konverzije kuna u eure. U prva tri mjeseca ove godine Hrvatska ima čak malo nižu inflaciju od prosjeka eurozone. Inflacija je divljala prošle godine do studenog, dakle prije eura, i u ožujku se ponovo ubrzala, ali ne samo kod nas, nego posvuda u Europi. I to najnovije ubrzanje ipak nije onako dramatično kao ono što se događalo prije godinu dana. Mislim da trend rasta cijena usporava. Inflacija će tijekom 2023. još biti uvećana, no već krajem godine možemo je očekivati na znatno umjerenijim razinama.

Kakvo je vaše mišljenje o globalnoj borbi protiv inflacije koju vode FED i ECB? Jesu li središnje banke i ovaj put zakasnile s dizanjem kamata?

Amerikanci su definitivno zakasnili. Predugo su jeftinim novcem hranili ekspanziju proračuna, a koja je bila bez presedana. Kad su shvatili da kasne, počeli su jako brzo podizati kamatne stope i zaoštravati politiku. ECB je to samo slijedio. No sada se redoslijed promijenio. Američko gospodarstvo pokazuje više znakova usporavanja od europskog, inflacija je tamo nešto blaža, imaju i bankarsku krizu, i mislim da će FED uskoro zastati s brzim podizanjem kamata. ECB će još neko vrijeme zaoštravati politiku jer europsko gospodarstvo u ovom trenutku izgleda zdravije od američkog.

Vode se i mnoge debate o tome koji je glavni izvor inflacije.

Imali smo priliku vidjeti izjavu čelnice ECB-a Christine Lagarde u kojoj je rekla da se inflacija pojavila 'niotkuda'. Dakle iznenadila ih je. U godinama koje su prethodile 'eksploziji' inflacije, posebno u SAD-u i Europi, središnje su banke obilato uvećale svoje bilance tisućama milijardi dolara i eura. Isto su činile mahom sve središnje banke drugih zemalja. U međuvremenu su lanci nabave nafte, plina, žita i drugih sirovina poremećeni u cijelom svijetu i rezultat je poznat - visoka inflacija.

Kako dalje?

Povećanje kamatnih stopa nema alternativu. Dizanje gospodarske aktivnosti u uvjetima viših kamatnih stopa malo je veći problem.

Početkom godine imali smo i probleme u bankarskom sektoru: U SAD-u je propala Silicon Valley Bank, a u Švicarskoj Credit Suisse. Ima li po vama šansi da dođe do nove bankarske krize poput one 2008.?

Jedan od glavnih razloga zbog kojih europsko gospodarstvo sada izgleda zdravije upravo su banke. Kapitalizacija i likvidnost europskih banaka su na zavidnom nivou, bez oslonca na kredite središnje banke. I banke i klijenti dobro izdržavaju rast kamatnih stopa. Nakon početka rata u Ukrajini očekivala se velika recesija, ali je izbjegnuta. Eurozona je u proteklih 10 godina razvila niz stabilizacijskih mehanizama i mislim da nikakva velika kriza ni ovoga puta neće krenuti iz Europe. A svijet je složen, geopolitička slika se brzo mijenja nakon agresije na Ukrajinu i ne bih se upuštao u davanje dugoročnih globalnih predviđanja.

Jesmo li sigurniji od velike krize nego prije 15 godina?

Nakon 2008. i svega što se dogodilo, mislim da sa sigurnošću možemo reći da su sve središnje banke i institucije koje su stvorene poslije toga potpuno posvećene tome da spriječe bankarske krize u praktično svim zemljama. Dakle nitko nije imun na gubitak povjerenja u banke, a vidjeli smo nedavno, čak niti Švicarska. Nakon 2008. stvoren je niz institucija - pogotovo u Europskoj uniji - koje mogu i morat će reagirati na bilo kakvu sumnju u bankarskom sektoru. Čak je i relativno 'rigidna' Švicarska odlučila učiniti sve da spasi Credit Suisse. No sad je stvorila još veću banku koja je mjereno bilancom bitno veća od same Švicarske i već se postavlja pitanje: tko bi mogao spasiti UBS i Credit Suisse zajedno?

Naše banke su pod kontrolom?

Svjedoci smo sjajne reakcije kojom su spašeni bilanca, štediše i poslovanje Sberbanke u Hrvatskoj praktično u tri dana. To je jedan od načina na koje se u slučaju potrebe mogu spasiti poljuljane institucije. Nadam se da kod nas to neće biti potrebno, jer naše su banke bitno bolje i više kapitalizirane nego većina drugih u EU.

Kad već govorimo o budućoj globalnoj krizi, što vi mislite - odakle će ona krenuti? Pucanjem nekretninskog balona?

Neće biti reprize 2008., nakon koje je kriza u Hrvatskoj trajala šest godina. Danas smo potpuno međunarodno integrirani i rizici su nam bitno smanjeni, a novac je dostupniji. No činjenica je da je ovakav rast cijena nekretnina neodrživ. Ne vidim to kao problem potražnje. Prirodno je da nove generacije traže nove i bolje stanove i kuće, žele bolje standarde stanovanja, a kako stambeni krediti rastu po stopi od oko 10 posto na godinu, to je i dalje sporije od rasta cijena nekretnina. Suštinski problem je na strani ponude. Rigidni prostorni planovi, nedovoljno osmišljeni planovi urbanog razvitka koji bi prometno bolje povezali suburbana područja, dugi i skupi postupci pribavljanja dozvola i priključaka, komunalni doprinosi, visoki porezi - PDV i nepotreban porez na promet nekretnina - sve to upućuje na nedovoljno elastičnu ponudu koja se nije u stanju prilagođavati potražnji što ima svoj prirodni tempo.

Cijene nekretnina kod nas rastu kao da nema sutra - postaje li to problem?

Porast cijena nekretnina u Hrvatskoj rezultat je više faktora. Jedna grupa su uzroci na strani porasta cijena materijala za gradnju, ali to nije sve. Hrvatska je centralizirana zemlja te je sve koncentrirano u Zagrebu i još nekoliko gradova. Potražnju za nekretninama na obali određuje i atraktivnost tog dijela kod stranaca. U Zagrebu su praktično sve državne institucije, a grad nema strateškog plana širenja. U međuvremenu su praktično nestali industrijski pogoni u drugim dijelovima zemlje, što je proizvelo velik i neravnomjeran pritisak na nekoliko većih gradova. Za rješavanje tog problema potrebno je puno toga: povećati atraktivnost gradova osim Zagreba u kojima bi ljudi - pogotovo mladi - mogli i trebali naći zaposlenje. Da bi se to dogodilo, potrebno je osigurati ravnomjerniji rast i razvoj svih dijelova Hrvatske kako bi se smanjio pritisak na Zagreb i još nekoliko gradova. Potrebno je regulirati i graditi stanove u vlasništvu lokalne uprave koja bi ih davala mladima u dugoročni najam - kao i u Njemačkoj i drugim zemljama, čime bi se smanjio pritisak na kupnju stanova. Složena je to problematika i trebalo bi koristiti sve prakse iz zemalja koje to uspješnije rješavaju.

Nezaobilazna tema naših ranijih intervjua bilo je kreditiranje u švicarskim francima.

O tome uistinu više nema smisla govoriti. Položaj dužnika u francima odavno je izjednačen s položajem drugih dužnika i to je trebala biti davno završena priča. Sve ostalo je nažalost slabost dijela pravosuđa koje takvu sagu jednostavno nije trebalo dozvoliti.