Boljke koje bi Zdenko Adrović sanirao su javna administracija, sustav državnih poduzeća, nerazvijeno tržište kapitala te pravosuđe. Sve to stoji na putu privlačenju značajnijih domaćih i stranih investicija, ključnih za ekonomski razvoj.

Unatoč svemu, banke i njihova udruga u novu godinu ulaze s optimizmom i nadom da će gospodarstvo dodatno živnuti, jer imaju novca za kreditiranje, a projekata i dalje nema...

Hrvatska udruga banaka nedavno je objavila nove HUB-ove izglede koji pršte optimizmom. 'Najpesimističniji' ekonomisti za 2022. očekuju gospodarski rast viši od četiri posto. Dijelite li optimizam bankarskih ekonomista i na čemu ga temeljite?

Izgledan rast od četiri posto ili više temelji se na već dostignutoj razini aktivnosti koja će, samo zbog prijenosa u iduću godinu, osigurati znatnu stopu rasta u prvoj polovici godine u odnosu na isto razdoblje 2021. Kada na to dodamo početak povlačenja sredstava EU-a iz programa Next Generation i izgledan daljnji oporavak turizma uz postojane trendove u građevinarstvu i još nekolicini sektora koji rastu dulje vrijeme, dolazimo do dobrih izgleda da se ostvari najavljena stopa rasta.

Građane zanima hoće li im gospodarski rast donijeti bolje poslove i više plaće, što bi se u teoriji i trebalo dogoditi. Imate li bojazni da će inflacija pojesti rast plaća i mislite li da 2022. možemo očekivati smirivanje rasta cijena?

Inflacija jest problem. Da je niža, rast bi vjerojatno bio veći. Dakle, da, inflacija će 'pojesti' dio rasta plaća, no stanje na tržištu rada na kojem nedostaje radnika takvo je da će nominalne plaće vjerojatno ipak rasti brže od cijena. To bi moglo biti naročito izraženo u drugoj polovici godine, kada će pritisci na tržištu rada biti izraženiji, a inflacija će vjerojatno usporavati ako u međuvremenu ne dođe do nekog novog šoka na tržištu energenata.

I ekonomisti Hrvatske narodne banke u godišnjem pregledu konstatirali su da smo po BDP-u nadmašili 2019. godinu. Već i ove, ipak pandemijske godine sektori poput građevine i turizma imali su velike nedostatke radne snage. Može li manjak ljudi ograničiti rast gospodarstva i kako ćemo doskočiti toj kroničnoj bolesti?

Ta tema prisutna je već četiri godine, a recesija 2020. samo je nakratko prekinula trend. Jedna moguća mjera je liberalizacija tržišta rada, privlačenje radnika s prostora bivše države, Ukrajine, zašto ne i Rusije, a druga, ne manje važna mjera, poticanje je povratka ljudi koji su se iselili u zadnjem valu emigracije. To je teže, jer oni su se etablirali u zapadnoeuropskim zemljama, u kojima su plaće bolje, ali ako Hrvatsku učinimo atraktivnom za ulaganja i posao i smanjimo porezna opterećenja, dio tih ljudi mogao bi se vratiti.

Iduća godina izgleda je i zadnja za hrvatsku kunu. Veselite li se uvođenju eura? Kratko podsjetite što to znači za bankarski sektor, a čemu se mogu nadati građani?

Kratkoročno gledano, banke gube priključenjem europodručju. Nema više prihoda od konverzije valuta, a imat ćemo značajne operativne troškove prilagodbe IT sustava i same konverzije. Međutim banke snažno podupiru euro jer već u srednjem roku vidimo više koristi od troškova za naše klijente, od čega će i banke imati posredne koristi. Prije svega smanjenjem valutnog i kreditnog rizika, što znači da će građani lakše vraćati preuzete obveze i time se može očekivati bolja naplata potraživanja s manje vanjskih šokova. Također, dugoročno će uvođenje eura pozitivno utjecati na kretanje visine kamatnih stopa u Hrvatskoj i možemo očekivati da će kamatne stope u Hrvatskoj biti niže nego što bi bile da zadržimo vlastitu valutu. Uvođenje eura samo po sebi ne jamči rast plaća, ali je svakako velik korak u procesu jačanja hrvatskog gospodarstva i konkurentnosti, što bi trebalo pridonijeti i povećanju životnog standarda građana.

Za banke je pozitivno i to da će doprinos eura investicijama i jačanju međunarodne razmjene otvoriti nove prigode za plasmane bankarskih sredstava. Važne posredne koristi su i smanjenje regulatornih troškova te oni zbog toga više neće činiti naše banke nekonkurentnima spram europskih, a nadamo se i da će pristupanje europodručju pospješiti reforme te poboljšati kvalitetu politika. Naposljetku, dobit ćemo likvidnije tržište državnih obveznica i veću otpornost na krize.

Kad uđemo u eurozonu, naše banke bi se mogle naći u konkurentskoj utakmici s platformama poput Revoluta i sličnih alternativnih izazivača. Mogu li oni napraviti poremećaje u domaćem bankarstvu ili držite da su naše banke u dovoljnoj mjeri digitalizirane?

To nije nešto što je povezano s eurozonom. Fintech kompanije već nekoliko godina konkuriraju bankama na jedinstvenom tržištu i banke pronalaze odgovore na to. Ako pogledate kvalitetu bankarskih aplikacija, vidjet ćete da ih mnogi koriste i da one nude širi spektar financijskih usluga od fintecha, koji su najčešće uže specijalizirani. Banke su i inicijatori suradnje s big tech kompanijama, tako da smo svi u velikom valu tehnološke transformacije i digitalizacije. Za banke to nije terra incognita, naprotiv banke su desetljećima nosile tehnološke promjene u financijama.

Jedna od gorućih tema ove godine bili su prešutni minusi, njihovo ukidanje i kamate na prekoračenja. Jesu li se banke korektno ponijele ukidanjem prešutnih minusa, što su potrošači na kraju dobili i je li taj problem zatvoren?

Banke nisu ukidale prekoračenja po transakcijskim računima, već se radilo o redovnim aktivnostima te su se iznosi prekoračenja revidirali u unaprijed određenim vremenskim intervalima u skladu s primanjima klijenata. Važno je i reći da su u takvim slučajevima, u kojima se smanjivao iznos prekoračenja, banke omogućile otplatu kroz 12 mjeseci. Problematika prešutnih prekoračenja je kompleksna i važno je sagledati sve okolnosti. Na razini Europske unije propisi u području zaštite potrošača ubrzano se mijenjaju pa se i u Hrvatskoj regulacija usklađuje s takvim praksama, ali uz određene varijacije. Naime u Hrvatskoj se specifični i najstroži regulatorni okvir može primijetiti u činjenici da imamo daleko najniže definiranu maksimalno dopuštenu efektivnu kamatnu stopu u Europi. Zalažemo se za to da hrvatski građani imaju istu razinu zaštite kao i u Njemačkoj ili Austriji, ali za to je potrebno uskladiti regulaciju. Ministarstvo financija i Hrvatska narodna banka kreiraju optimalan model regulacije za prešutna prekoračenja te vjerujem da će takvo rješenje biti usklađeno s najboljim europskim praksama, a javnost će svakako biti upoznata sa svim detaljima kad takvo rješenje bude spremno za operativnu provedbu.

Ove godine čak nije bilo velikih 'drama' oko kredita u švicarskim francima. Je li ta priča završila, ima li puno tužbi banaka zbog preplaćenih kamatnih stopa i valja li se još što iza brda?

Slučaj Franak i pravna neizvjesnost za potrošače i banke nažalost još uvijek traju. Prema našim podacima, ne bilježimo povećan broj tužbi, a vjerujem da je to prije svega zato što sudovi vrlo oprezno pristupaju tužbama i ne rješavaju ih automatizmom. Postoje različita tumačenja i presude unatoč tome što je Vrhovni sud u oglednom postupku, čiji je cilj ujednačiti sudsku praksu, iznio pravno shvaćanje da su bivši korisnici kredita u CHF koji su konvertirali kredite u cijelosti obeštećeni te da je uspostavljena ravnoteža u ugovornim odnosima, a da pritom korisnici kredita s drugim valutnim klauzulama nisu dovedeni u nepravedan položaj, što je u skladu s europskim pravom. Nitko u svijetu nije mogao predvidjeti globalnu krizu koja se dogodila i koja je prouzročila cijelu problematiku, a banke su već podnijele velike troškove i vjerujem da će se u narednom razdoblju ujednačiti sudska praksa u skladu s iznesenim stajalištem Vrhovnog suda o obeštećenju korisnika kredita.

Udruga Franak zatražila je vašu ostavku i kazneni progon zbog dubioza u RBA Leasingu – možete li to komentirati?

Dužnost predsjednika Nadzornog odbora RBA Leasinga obnašao sam u skladu sa svim zakonskim propisima i pravilima struke te sam se zalagao za poštivanje svih pozitivnih propisa u nadziranom društvu. Nadzorni odbor je u vrijeme mojeg obnašanja dužnosti davao suglasnost za različite odluke Uprave uz primjenu općih uvjeta poslovanja na način da Uprava društva operativno provodi odluke u skladu s važećim regulatornim i pravnim propisima. Funkcija u nadzornom odboru ne nosi sa sobom poznavanje svih svakodnevnih odluka u operativnom poslovanju. O svim detaljima koji su izneseni u medijskom prostoru nisam bio nikada upoznat te nisam u mogućnosti detaljnije komentirati cjelokupnu problematiku.

Nedavno ste na jednom okruglom stolu izjavili nešto što se nije dugo čulo, a bila je česta poštapalica za vrijeme zadnje krize prije deset godina: 'Banke su spremne financirati poduzetnike, ali nema projekata.' Popravlja li se po vama poduzetnička klima u Hrvatskoj ili smo još uvijek nepoduzetnička zemlja? Što se može napraviti?

Moramo razlikovati kratkoročne i dugoročne probleme. Gledano kratkoročno, recesija 2020. prekinula je velik broj privatnih investicija. Najvidljivije je pogođen sektor turizma. Privatne kompanije još uvijek jednim dijelom nisu popravile svoje bilance i odvažile se na postcovid investicijski ciklus jer je još puno nepoznanica u zraku. Očekujem da će se to uskoro početi mijenjati i da će se probuditi korporativna potražnja za investicijskim kreditima, jer kamatne stope su i dalje najniže u povijesti, a to razdoblje neće još dugo potrajati. Dugoročno gledano, Hrvatska još uvijek nije dovoljno reformirana da bismo mogli reći da smo atraktivna destinacija za poslovanje i ulaganja. Reforma javne administracije, sustava državnih poduzeća, poticaji za razvoj tržišta kapitala i pravosuđe glavne su prepreke i očekujemo da će Vlada iskoristiti europska sredstva za zamah reformi u tim područjima.