Stečajni zakon predviđa mogućnost velikog profita za stečajnog upravitelja, i to u vrijednosti od pet do deset posto od unovčene imovine. No da bi Markičević zaradio takvo 'pravo malo bogatstvo', morao bi, primjerice, bivšu Vemilovu zgradu na zagrebačkim Vrbanima (na kojoj Erste i Zagrebačka banka imaju upisane hipoteke), koja je prije stečaja navodno prebačena na sestrinsku tvrtku Vemil neketnine d.o.o., vratiti u stečajnu masu Vemila.

Vjerovnici od te propale tvrtke ukupno potražuju 145 milijuna kuna, no problem je što vrijednost njezine nađene likvidne imovine iznosi samo milijun kuna. Stoga vjerovnici sada žele da se revizorskim i forenzičkim istraživanjem uđe u trag nestaloj imovini čija je vrijednost, kažu, oko stotinu milijuna kuna. Međutim, vjerovnici su sada tek pasivni promatrači, jer ih u pokretanju 'istrage' o nestalnoj imovini onemogućava Trgovački sud u Zagrebu.

Naime, bez odluke tamošnjega stečajnog suda ne može se sazvati prva sjednica Odbora vjerovnika. Bez te sjednice vjerovnici pak ne mogu imenovati revizora koji bi trebao razotkriti kamo i kako je Vemilova imovina nestala prije proglašenja bankrota. Što vrijeme više odmiče, strahuju vjerovnici, rastu i šanse da se moguće zloporabe prikriju.

Inače, u Odboru vjerovnika su predstavnici Ministarstva financija, radnika, glavnih dobavljača (M San i Recro) te Zagrebačke banke. Porezna uprava, primjerice, potražuje pet milijuna kuna, 184 radnika 10 milijuna kuna te Recro sa 15 milijuna kuna. Tu je i Zagrebačka banka koja potražuje 41 milijun kuna, no njezina hipoteka je druga, jer se Erste banka prva osigurao za naplatu istog iznosa kredita.

Svi sada nervozno iščekuju sudsku odluku o datumu održavanja prve sjednice. Međutim, stečajna sutkinja Lucija Butigan još nije donijela takvo rješenje. Inače, toliko mala stečajna masa (milijun kuna) u odnosu na iznos ukupnih tražbina atipičan je nerazmjer koji nije zabilježen ni u jednom aktivnom stečaju u Hrvatskoj. Vemilov slučaj tako postaje svojevrstan test za njegove vjerovnike, a glavno je pitanje mogu li se zakonskim 'polugama' i stečajnim tijelima naknadno uopće sankcionirati izvlačenja imovine prije bankrota.

Isti obrazac – vjerovnici u šoku dok bivši vlasnici i uprava ležerno nastavljaju poslovanje preko novih tvrtki – postao je 'hit' među posrnulim tvrtkama u Hrvatskoj. Tako se na vrhu ledenog brijega mogućega predstečajnoga kriminala nalaze i sporne transakcije Kamenskog i Pan-Papirne industrije koje su se događale uoči pokretanja stečajnih postupaka.

Nervoza prevarenih vjerovnika u Hrvatskoj tako je sve veća, tvrde odvjetnici. Zasad se bore, pojašnjava jedan odvjetnik, no nisu ni blizu rješenja, jer trebaju dokaze protiv bivših vlasnika i uprave. Poseban problem im stvara i stečajni zakoni, jer u stečaju vjerovnici gube pravo da sami pokreću postupak protiv bivše uprave za materijalnu odgovornost i ovise isključivo o tome hoće li stečajni upravitelj otvoriti to pitanje.