Kičmu vukovarskog prijeratnog gospodarstva činili su obućarska industrija Borovo, poljoprivredni kombinat Vupik i tekstilna industrija Vuteks. U njima je krajem 90-ih radilo 26.000 ljudi, od čega samo u Borovu njih 23.000.

Najveće vukovarske tvrtke zapošljavaju samo 1.500 ljudi

Od tri perjanice danas je jedino Vupik u vlasništvu Agrokora snažna i potentna tvrtka s 505 zaposlenih. Nekadašnji gigant Borovo preživljava zahvaljujući državnoj pomoći, ali i takav je izuzetno važan za Vukovar jer zapošljava više od 800 ljudi. Vuteks je 'pokopan' 2000, kad je otišao u stečaj.

Gledano prema lanjskim prihodima, trenutno najveća vukovarska tvrtka je Prvo plinarsko društvo s 910 milijuna kuna prihoda. Radi se o firmi koja se bavi unosnim biznisom, uvozom i distribucijom plina, ali zapošljava samo 40 ljudi.

Nakon Vupika s 457 milijuna kuna prihoda slijedi tvornica mineralnih gnojiva Adriatica Dunav u talijanskom vlasništvu sa 177 milijuna kuna i 53 zaposlena te slovački Biodizel sa 175 milijuna kuna i 33 djelatnika.

Borovo s lanjskih 125 milijuna kuna je na petom mjestu, a na šestom tvrtka Novocommerce (prodaja poljoprivrednih strojeva) s 84 milijuna kuna i deset zaposlenih.

Kad se sve zbroji, šest najjačih vukovarskih tvrtki trenutno zapošljava 1.500 ljudi, a toliko ih je u godinama prije rata radilo samo u Vupiku.

Zadnja velika investicija bila je prije četiri godine

Nedostatak radnih mjesta često se ističe kao gorući problem grada s 28.000 stanovnika. Kako sad stvari stoje, malo je vjerojatno da će se to ubrzo promijeniti. Zadnja velika investicija realizirana je prije četiri godine kada je otvorena tvornica mineralnih gnojiva vrijedna 18 milijuna eura, a novih većih projekata nema na vidiku. Poduzetnici upiru prstom u političare kao glavne krivce za takvo stanje.

'Karizma Vukovara postaje kontraproduktivna. Uvijek je u fokusu pa se odvijaju političke borbe koje otežavaju atmosferu u gradu i poduzetničku klimu. Zbog diskontinuiteti vlasti sve se svodi na improvizaciju, nema razrađene strategije i postavljenih gospodarskih ciljeva. Tako da usprkos raznim poduzetničkim beneficijama koje imamo zahvaljujući Zakonu o Vukovaru i Zakonu o područjima od posebne državne skrbi investitori ne dolaze zbog loše atmosfere', kaže Zvonimir Ivanišević, direktor trgovačke tvrtke Velepromet, na čijem je čelu već 36 godina.

Na isto upozorava i Mirko Smiljanić, vlasnik obiteljske tvrtke Smiljanić koja se u 40 godina poslovanja od malog prijevozničkog obrta pretvorila u firmu koja će iduće godine pokrenuti pogon za proizvodnju drvene ambalaže za voće i povrće vrijedan oko 15 milijuna kuna.

Od ukupne vrijednosti investicije polovica će biti sufinancirana iz sredstava fondova EU-a, a projekt je realiziran uz podršku Ministarstva poduzetništva i obrta.

U prvom planu uvijek je politika

'U Vukovaru postoji šansa za poduzetnike kao i u cijeloj Hrvatskoj. Za onoga tko želi raditi sad je prava prilika. Ulaskom u EU otvoreni su mnogi kanali kako prema europskom tržištu, tako i za izvore financiranja. Nikad kapital nije bio jeftiniji. Ali u Vukovaru su stalno u prvom planu priče koje nemaju veze s radom i poduzetništvom. Rekao bih da je ne samo Vukovar, već čitava istočna Slavonija zatočenik politike', ističe Smiljanić.

Za njega je najveći problem velik odljev mladog stanovništva u inozemstvo. Boji se, kad konačno dođu investitori, da u novim tvrtkama neće imati tko raditi.

'Odlaze čitave porodice. Ne samo iz Vukovara, već iz čitave istočne Slavonije. Novine su pune oglasa poslodavaca iz Danske, Švedske i ljudi se iseljavaju u nedostatku radnih mjesta. Političari o tome ne govore', pomalo ogorčeno kaže Smiljanić.

U svom novom pogonu zaposlit će 21 radnika, a ako posao krene - dobar dio proizvodnje ići će za tržište EU-a - otvorit će se dodatnih 20-ak radnih mjesta.

Smiljanić smatra da je Vukovaru nužno da privuče veliku tvrtku koja bi otvorila barem 500-tinjak novih radnih mjesta te da se onda na nju naslanjaju manje tvrtke i obrti kao što je to bilo u zlatno doba Borova.

Bez rješavanja problema Borova nema napretka za Vukovar

A upravo unutar industrijskog kompleksa Borova nalazi se ogroman potencijal za razvoj vukovarskog gospodarstva. Hektari i hektari zemljišta, infrastruktura koja se sad ne koristi mogla bi privući ulagače, ali prvo država kao jedini vlasnik mora konačno odlučiti što želi s tvrtkom koja visi nad ambisom stečaja.

Upravo zbog nesređenog zemljišta unutar Borova američko - irski investitor, kompanija Ethanol Europe Renewables, ove godine odustao je od gradnje tvornice bioetanola vrijedne 200 milijuna dolara. Vukovar im je bio zanimljiv zbog odlične prometne povezanosti (Dunav, autoceste na EU koridorima 5C i 10) i dostupnosti potrebne sirovine - kukuruza.

Od 1998. do 2011. sustav Borovo nikada nije poslovao pozitivno iz redovnog poslovanja, nego se uvijek živjelo od prodaje brojnih nekretnina. Prije dvije godine odlučeno je da privatizacija nije rješenje te je lani otvorena predstečajna nagodba u koju je tvrtka ušla s dugom od čak 164 milijuna kuna. Prema planu restrukturiranja, Borovo bi već ove godine trebalo imati pozitivan operativni rezultat.

Veliko je pitanje koliko je to realno, osobito nakon što se ispostavilo da tvrtka nije u stanju pronaći ni 10,5 milijuna kuna da bi platila porezni dug, već je po diktatu Vlade u pomoć morao priskočiti HEP te je Borovu pozajmio novac. Inače bi simbolu vukovarskog gospodarstva bio blokiran račun, što bi ugrozilo isplatu plaća za više od 800 zaposlenih.