Jestiva ulja u sljedećih nekoliko godina mogla bi se zadržati u gornjem cjenovnom rangu zbog stagnacije proizvodnje i rasta potražnje za biodizelom u Indoneziji, a ona kao vodeći proizvođač preusmjerava sve više palminog ulja u energetski sektor.

Naznačilo je to kraj ere tog jeftinog ulja, jer ono je dosad pridonosilo obuzdavanju cijena drugih biljnih masti na svjetskom tržištu.

Palmino ulje, koje se koristi u proizvodnji hrane, kozmetike i sredstava za čišćenje, čini više od polovice svjetske trgovine biljnim uljima. Posebno je popularno u zemljama u razvoju, s Indijom kao najvećim potrošačem.

Međutim nakon desetljeća niskih cijena, što su omogućile rastuća proizvodnja i tržišna konkurencija, sada dolazi do obrata, upozorava poznati industrijski analitičar Dorab Mistry, piše Reuters.

'Dani u kojima je palmino ulje imalo popuste od 400 dolara po toni su iza nas', rekao je Mistry, direktor indijske kompanije Godrej International. 'Palmino ulje više neće biti toliko jeftino sve dok Indonezija nastavlja davati prioritet biodizelu', dodao je.

Indonezija preusmjerava palmino ulje u biodizel

Indonezija je ove godine povećala obvezni udio palminog ulja u biodizelu na 40 posto, a u 2026. razmatra povećanje na 50 posto, kao i uvođenje obveznog udjela od tri posto tog ulja u mlazno gorivo, čime želi smanjiti ovisnost o uvozu fosilnih goriva.

Procjenjuje se da će taj potez smanjiti indonezijski izvoz palminog ulja na 20 milijuna tona godišnje do 2030., što je za trećinu manje u odnosu na 2024., pokazuju podaci GAPKI-ja, najveće udruge proizvođača palminog ulja u jugoistočnoj Aziji.

Veći fokus na biodizelska goriva već je podigao cijene tog ulja iznad cijena sojinoga, što je natjeralo kupce da smanje narudžbe. U Indiji, u kojoj se biljna ulja uvoze u velikim količinama, sirovo palmino ulje već šest mjeseci košta više od sojinoga, a u nekim slučajevima razlika premašuje 100 dolara po toni. Usporedbe radi, krajem 2022. godine palmino ulje prodavalo se s popustom od više od 400 dolara.

Rast proizvodnje usporava

Od 1980. do 2020. proizvodnja palminog ulja u Indoneziji i Maleziji gotovo se udvostručavala svakog desetljeća, što se negativno odrazilo na okoliš, posebice u smislu masovne deforestacije.

No posljednjih godina došlo je do stagnacije u proizvodnji. Malezija je u prošlom desetljeću dosegla površinski maksimum za svoje plantaže, a u Indoneziji se obnavljanje plantaža presporo odvija, osobito među malim uzgajivačima, onima koji čine 40 posto ukupne proizvodnje.

Kao rezultat toga, globalni rast proizvodnje palminog ulja usporio je na samo jedan posto u posljednje četiri godine. Prema analitičaru Thomasu Mielkeu iz njemačke tvrtke Oil World, u ovom će desetljeću prosječni godišnji rast proizvodnje biti 1,3 milijuna tona, što je manje od polovice prosjeka iz prethodnog desetljeća.

Problemi s obnovom plantaža i pad prinosa

Palme za proizvodnju ulja gube na produktivnosti nakon 20 godina te ih je nakon 25 godina potrebno zamijeniti novim sadnicama, a njima treba tri do četiri godine da počnu davati plodove. Te su površine tijekom tog razdoblja praktički neiskoristive, zbog čega poljoprivrednici zapravo zaziru od zamjene sadnica.

Malezija je prošle godine obnovila samo 114.000 hektara, što je samo dva posto ukupne površine zasađene palmama, znatno manje od ciljanih četiri do pet posto, izjavio je tamošnji resorni ministar Johari Abdul Ghani. U Indoneziji je spora replantacija dovela do pada prinosa, pa je proizvodnja sirovog palminog ulja po hektaru u posljednjem desetljeću snižena za 11,4 posto.

Budućnost tržišta palminog ulja

Iako su zemlje poput Kolumbije, Ekvadora, Obale Bjelokosti i Nigerije povećale njegovu proizvodnju, analitičari upozoravaju da to neće biti dovoljno da se zadovolji rastuća globalna potražnja, posebice za biogorivima.

Stručnjaci poput Mistryja i Mielkea pozivaju Indoneziju da izda dozvole za sadnju novih plantaža nakon što je 2018. uveden moratorij.

'Ako Indonezija zadrži moratorij na nove plantaže, doći će do povremenih nestašica i velikih skokova cijena palminog ulja', upozorava Mistry.

Takva situacija mogla bi uzrokovati porast troškova za tri do četiri milijarde potrošača u zemljama u razvoju, dodaje. Već sada potražnja na ključnim tržištima slabi zbog viših cijena, a čak i industrijski kupci traže alternative, istaknuo je Shariman Alwani Mohamed Nordin, direktor tvrtke SD Guthrie International.

Unatoč tome, potrošnja palminog ulja nastavit će rasti, osobito u sektorima kemijske industrije i biogoriva, tvrde stručnjaci.

'Vidljivo je ogromno povećanje potražnje za palminim uljem, a s ograničenim površinama za sadnju vjerujemo da će doći do neravnoteže između ponude i potražnje', rekao je Harish Harlani, potpredsjednik P&G Chemicalsa.

Povećanje cijena palminog ulja moglo bi izazvati domino-efekt i na tržištima drugih biljnih ulja, poput sojinog i suncokretovog.

'Kako kupci prelaze na soju i suncokret, i njihove cijene rastu. No njihova količina nije dovoljna za to da u potpunosti zamijeni palmino ulje', zaključuje Sanjeev Asthana, izvršni direktor indijske Patanjali Foods Ltd.